U listopadu 1991. godine situacija na Zapadno slavonskom bojištu krenula je u korist hrvatskih snaga. Prva operacija II. Zbornog područja Bjelovar na Zapadnoslavonskom bojištu pod kodnim nazivom ''Otkos 10'' u širem područja Grubišnog polja polučila je uspjeh i završila u prvim danima studenog 1991. Već potkraj studenog 1991. 123. brigada HV Požega kao i 136. brigada HV P. Slatina prelaze iz I. Zbornog područja Osijek u II. Zborno područje Bjelovar sa zadaćom zajedničkog bojnog djelovanja djelovanja na prostoru slavonskih planina.(Zapovijed zapovjednika I. ZP Osijek od 21. 11. 1991.) U planskim aktivnostima bojnog djelovanja postrojbi na Zapadnoslavonskom bojištu u II. ZP Bjelovar, planirane su još dvije operacije. Operacija ''Orkan 91'' koja je započela, 29. listopada 1991. i za gotovo mjesec dana druga, ''Papuk 91'', s početkom 28. studenog 1991. godine koje završavaju istovremeno 3. siječnja 1992., potpisivanjem Sarajevskog primirja. (Operativni zemljovid Prvih napadnih operacija HV na Zapadno slavonskom bojištu 1991-92.). Ovim prvim napadnim operacijama HV 1991. na Zapadnoslavonskom bojištu ''Otkos 10'', ''Orkan 91'' i najvećoj po obimu ''Papuk 91'' oslobođeno je područje veće od 2000km2, to je najveće oslobođeno područje RH do operacije ''Oluja'' 1995.
Postrojba 123. brigade HV Požega pod zapovijedanjem Miljenka Crnjca, (danas umirovljenog general pukovnika) nakon formiranja linije obrane i zone odgovornosti na Zapadnoslavonskom bojištu od Oblakovca do Kantrovaca( dužina oko 46 km), dobiva zapovijed iz I. ZP Osijek o zauzimanju Radio relejnog centra TT.953 na vrhu planine Papuk (izvod iz zapovjedi zapovjednika I. Zbornog područja Osijek Karla Gorinšeka). Ne treba zaboraviti da to područje još uvijek u potpunosti ne kontrolira HV već je ono kao Radio relejni centar na dominantnoj koti pod snaga tkz. JNA u teritorijalnom sastavu tkz. Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija. Zapovjednik brigade M. Crnjac za tu zadaću određuje izvidničke snage brigade i 1. bojne, a za pričuvu organizira dio snaga 3. bojne 123. brigade.( izvor: knjiga, ''Tada je trebalo imati petlju'' str.153.) Nakon izvršenja zadaće izvidničke snage oko 20. studenog donose obavijesti o napuštenosti tog objekta od strane pripadnika tkz. JNA. Odlučeno je da se taj objekt kao dominantna kota osigura trajno pod nadzorom naših snagama, jačine jednog pješačkog voda, poradi bojnog djelovanja po protivničkim snagama tkz. SAO Zapadna Slavonija i mogućeg stavljanja u operativnu uporabu tehničke opreme veze, koje je ostalo iako velikim djelom uništeno od strane JNA, prilikom njihovog povlačenja. Zadaću za osiguranje tog objekta dobiva 1. bojna 3. satnija koja upućuje prvi vod na izvršenje zadaće. Potom se na položaj na Papuku dovode i topničke postrojbe 123. brigade koje djeluju po snagama protivnika u vrijeme priprema i provedbe Operacije ''Papuk 91'' koje je počela 29. studenog 1991.
Nažalost 2. prosinca 1991. u podnevnim satima, snage protivnika koje dolaze s područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu na planinskoj komunikaciji Velika – RRC Papuk TT-953, to je prostor između današnjeg spomen obilježja i objekta, Radio relejnog centra. U dobro organiziranu zasjedu dočekale našu kolonu motornih vozila koja je dolazila iz smjera Velike, ( očekujući da idu snage na smjenu osiguranja, koja je tog dana bila odgođena). U teretnom motornom vozilu logistike, TAM 150 bili su Ivica Zlomislić, Branko Peći, Damir Pišmiš i Tomo Perić, u vozilu pinzgauer, bili su Davor Dragić djelatnik zapovjedništva 123. brigade i vojni policajci Vinko Tomašević i Tomislav Pranjković, u drugom vozilu Pinzgauer bili su dva pripadnika odreda veze iz Samobor Anđelko Tule i Tomislav Vužić -Mohenski, te iz suprotnog smjera s položaja objekta Radio relejnog centra prema Velikoj krenuo je u osobnom motornom vozilu zastava 55 , Tade Nikić djelatnik zapovjedništva 123. brigade i Jozo Koutni zamjenik zapovjednika 1. bojne 123. brigade. Nažalost svi pripadnici izgubili su život u toj zasjedi, 2. prosinca 1991.
Na mjesto tragedije prvi dolazi pripadnik treće satnije koji je sa vozilom išao prema objektu Radio relejnom centru, gdje se nalazio na osiguranju 3 vod 3. satnije 1. bojne 123. brigade. Zatečen prizorom vratio se prema Velikoj do samostalnog izviđačkog voda 123. brigade odakle su obavijestili zapovjedništvo brigade. Potom se odmah u akciju izvlačenja poginulih upućuju iz vojarne snage izviđača prve bojne te izviđača samostalnog voda iz Velike, drugi vod treće satnije, te pripadnici Vojne policije. U večernjim satima istog dana osam poginulih bilo je transportirano na patologiju bolnice u Požegi, dok su ostali trojica prevezeni drugi dan 3. prosinca. Prema izvornom dokumentu, kriminalističkom izviješću Policijske stanice Požega a na temelju patološki pregleda tijela evidentirano je da ''na tijelima poginulih nema elemenata kaznenog djela ratnog zločina'' .
Na Trgu Svetog Trojstva u Požegi 5. prosinca 1991. održana je velika komemoracija za poginule pripadnike na kojoj se u suzama obratio zapovjednik 123. brigade Miljenko Crnjac slijedećim rečenicama:
''Vaša imena bit će trajno zapisana u 123. brigadi ZNG kao imena ljudi koji su vlastitom krvlju pisali stranice svijetle i ponosne hrvatske povijesti. Ovi Hrvatski sokolovi bili su, oni su to danas, i bit će zauvijek primjer i ponos Hrvatske vojske. U ime gardista nad vašim mrtvim tijelima obećavam: Dok postoji i jedan živi hrvatski gardist u požeškoj brigadi Zbora narodne garde ova Općina kao i svi njezini građani koje ste svojim životom branili bit će slobodna.''
Obećanje je ispunjeno za Božić 1991. godine 123. brigada je u potpunosti oslobodila svoju općinu u okviru Operaciji ,, Papuk 91,, te do 3. siječnja 1992. duboko ušla u područje općine Pakrac.
Također treba spomenuti još dvije velike zasjede koje su postavile protivničke snage tkz. SAO Zapadna Slavonija 1991. na Zapadnoslavonskom bojištu u kojima ima više od deset ubijenih branitelja. Jedna od tih je bila 8. rujna u selu Kusonje, ubijeno je 20 branitelja pripadnika bjelovarske A satnije ZNG, a druga u selu Brusniku 27. prosinca, ubijeno je u zasjedi 12 branitelja pripadnika 127. brigade iz Virovitice. Ukupno sa našom postrojbom, 43 branitelja ubile su protivničke snage, postavljajući zasjede na ovom dijelu bojišta.
tekst pripremio: Mario Kalan