Tragičnu prometnu nesreću, u kojoj su jutros, na županijskoj cesti od Ražanca prema Zadru, nakon što je Hyundai Accent (serija LC; 1999. – 2005.) izgubio dinamičku stabilnost i preusmjeravajućim (rotacijskim) bočnim klizanjem sletio s ceste i sredinom boka udario u stablo (najpogibeljniji scenarij), poginuli 78-godišnji vozač i 73-godišnja suvozačica, supruga, a treća osoba na stražnjim sjedalima je ozlijeđena, dogodila se po obrascu tipičnom za naše prilike.

Mladi i stari vozači, svaki na svoj način, najrizičnije su skupine u prometu. Je li do gubitka upravljačke kontrole starog vozača došlo zbog zdravstvenih razloga, korištenja mobilnog uređaja, lijekova, alkohola, odnosno kombinacije navedenog, pokazat će istraga,

Deformacije i oštećenja automobila ukazuju na intenzitet udara koji indicira da je automobil do poprišta tragične nesreće izvjesno došao neprilagođenom brzinom, te je vozač kršio članak 51. stavak 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, po dvije osnove.

Prvo, dužan se prilagoditi osobinama i stanju ceste, pa na mjestima bez ograde, gdje su stabla uz cestu, treba voziti sporije od najveće dopuštene brzine na tom dijelu.

Drugo, sa starim automobilom bez elektroničkih sustava stabilnosti, s granično ispravnim gumama, te bez ‘sigurnosnog kaveza’ (kolokvijalno ‘lijesom na kotačima’) treba na istoj dionici voziti sporije nego s novim automobilom. Je li vozač prekršio i brzinsko ograničenje (čl. 53.) za tu dionicu, pokazat će istraga.

Ova nesreća ponovno aktualizira pitanje provjere zdravstvenog stanja starih vozača, oko čega se digla bura proteklih godina iz sasvim pogrešnih razloga i motiva. Svatko tko doživi starost prvo treba biti sretan, a drugo, treba se dostojanstveno i odgovorno nositi s tom činjenicom.

Nisu u pitanju samo ljudska prava starih vozača, nego, čak prioritetno, i ostalih sudionika u prometu, koje svojim narušenim zdravljem mogu pogibeljno ugroziti. Zdravstveni pregled za osobe starije od 65 godina treba biti nakon dvije godine, nakon 70 svake, a nakon 75 godina svakih šest mjeseci.

I treba uvesti ‘win-win’ model, da je cijena subvencionirana na 50 kuna, a starije bi osobe time dobile korisnu pogodnost često spasonosnih pregleda. Pitanje provjere zdravlja starih vozača treba prestati biti populistički i politički adut.

Važno je, uz provjeru je li 78-godišnjak koristio lijekove uz koje se ne smije voziti, odnosno alkohol, odnosno je li ga pogodio ozbiljniji zdravstveni problem, elektroničkom forenzikom utvrditi je li možda koristio mobitel. Korištenje mobitela u vožnji (članak 196. stavak 1) znatno je opasnije za stare vozače nego mlade, iz sljedećih razloga: stari vozači trebaju više vremena za izbor određene operacije, potom više vremena za provedbu (zbog slabijeg vida, motorike i informatičkog znanja).

Dakle rade veću distrakciju, dulje odvraćaju pozornost s ceste. A pritom je već ista distrakcija veći problem starim vozačima, nego mladim, spretnijim. A tek veća distrakcija…

Druga je važna činjenica ove nesreće činjenica da je automobil konstruiran krajem 1990-ih, usto više ili manje dotrajao, dakle bez bitnih značajki aktivne i pasivne sigurnosti. Trebamo prestati prometnu sigurnost temeljiti na štetnom populizmu i političkim interesima.

Na Hyundai Accent, konstruiran, za pojmove sigurnosti, u ‘prethistorijsko doba’, treba uvesti 100-postotni malus na autoosiguranje (obračunavao bi se na stečeni bonus).

Pa to mnogi naši građani neće moći priuštiti, reći će mnogi. Ali, treba odmaknuti populističku ‘maglu’ i političke interese temeljene na nečistoj savjesti. Kamo sreće da mlada studentica, koja je u Istri prije desetak skončala u Fiat Unu koji se nakon nesreće prepolovio, ovaj 78-godišnjak, i deseci drugih proteklih godina nisu mogli registrirati svoj ‘lijes na kotačima’.

Nepravedno osiromašenje brojnih slojeva građana ne smije utjecati na sigurnosne standarde, odnosno biti čak i kompenzacija. Ova mjera, uz ukidanje potpuno nelogične i sustavno štetne trošarine (PPMV-a), za nove automobile koji imaju pet zvjezdica za sigurnost po Euro NCAP standardu te uvođenje dodatnog bonusa na autoosiguranje, trebao bi biti jedan od prioriteta nove vlade.

Da je nesretni vozač vozio novi automobil, nesreća se, izvjesno, ne bi ni dogodila (elektronički bi sustavi ispravili putanju i smanjili brzinu, odnosno zakočili, kod vozila s autonomnim kočenjem), a da je automobil i izletio, vjerojatno ne bi bilo smrtno stradalih.

I na kraju, županijska cesta sa stablima u zoni izlijetanja i bez zaštitne ograde je hrvatska realnost. Kao što zlosretni Hyundai Accent ispunjava uvjet za nula zvjezdica po aktualnom sigurnosnom standardu za automobile Euro NCAP, cesta zaslužuje nula zvjezdica za sigurnost po Euro RAP-u.

Na takvim mjestima, u većini zemalja EU-a, dok ga kvalitetno ne saniraju, brzinsko ograničenje bi bilo 40 km/h. Budući da naša policija, populistički i neodgovorno do 100 km/h tolerira prekoračenje od 10 km/h (25 posto za 40 km/h), brzinu bi trebalo ograničiti na 30 km/h.

A istodobno prionuti rješavanju tog i ostalih opasnih mjesta na cestama.

Trebamo li se čuditi što smo, neprestano od ulaska u EU (razmjerno i prije), na samom začelju po sigurnosti cestovnog prometa, premda smo istodobno, razmjerno BDP-u, najviše uložili u izgradnju suvremenih autocesta?!

(Željko Marušić)

fotografija ilustracija