Prikazujem sadržaj po oznakama: zlatni pir

TRADICIONALNA PROSLAVA VALENTINOVA ZA SVE BRAČNE PAROVE S 50 I VIŠE GODINA BRAKA -

POŽEGA – Grad Požega niz godina organizira povodom Valentinova proslavu za sve bračne parove s područja grada i prigradskih naselja koji su obilježili 50 i više godina braka. Ove godine u restoranu Sara u Babinom Viru okupilo se 85 „zlatnih“ parova na svečanom ručku, druženju uz zabavu i ples. „zlatni“ parovi su to svakako zaslužili, jer ljubav i zajedništvo koje traje 50 i više godina zaslužuje poštovanje i razlog više za slavlje.

Svi oni redom u razgovoru ističu da nema posebnog recepta za tako dugi bračni staž, nego uz ljubav koja je inicijator svega, pa i bračne zajednice, godinama opstaje samo uz uzajamno poštovanje, toleranciju, razumijevanje, slogu i zajednički život je moguć. No sve su to neke druge generacije, koje su živjele u vremenima kada su rastave braka bile rijetkost, a danas je to sasvim drugačije, veliki broj se rastane u prvim godinama braka, a neki duži bračni staž ne doživi svaka treća bračna zajednica. Uskoro će obilježavanje „zlatnog pira“ ili 50 godina bračne zajednice biti rijetkost, te stoga tu dragocjenost i obitelj moramo čuvati i poticati, pa i ovakvim primjerima gdje lokalna zajednica proslavlja zajedno s „zlatnim“ parovima i ističe ti njihovu vrijednost.

Posebne čestitke svim bračnim parovima i želje za dobrim zdravljem i dugim bračnim životom uputio im je požeški gradonačelnik Vedran Neferović. - Zahvaljujem vam na upornosti, mukotrpnom radu i stvaranju svega dobrog što ste ostavili u našem gradu. Vjerujem da će vaš primjer biti dobar pokazatelj i nama mlađima kako se s puno ljubavi i zajedništva može opstati, kako se mogu stvoriti nove vrijednosti u životu. S vjerom da će ovaj grad biti ugodan za život i vama, ali i naraštajima vaših sinova i kćeri, vašim unucima, želim da se vidimo i iduće godine zdravi i veseli. Gradonačelnik je u društvu svojih zamjenika Maria Pilona i Darka Puljašića obišao sve stolove i čestitao osobno svim parovima Valentinovo i njihov bračni staž, a parove darivali i s bombonjerama.

Čestitke i dobre želje uputio im je i zamjenik župana za društvene djelatnosti Ferdinand Troha ispred Požeško-slavonske županije. Nakon svečanog ručka uz glazbu Tamburaškog sastava „Naša grana“ zaplesalo se na plesnom podiju, zaboravilo na godine koje su se nabrojile, prisjetilo mlađih dana i godina.

PEDESETU OBLJETNICU BRAKA SIN PRIPREMIO KAO IZNENAĐENJE

 KAPTOL – Potpuno iznenađenje uspio je pripremiti sin Željko Pranjić svojim roditeljima za obilježavanje njihove pedesete godišnjice braka. U tajnosti je pozvao svu rodbinu, pa i onu koja živi nekoliko stotina kilometara daleko, pripremio svečani ručak u Češkom domu u Kaptolu sa glazbom i doveo roditelje pod izgovorom da ih vodi na ručak u jedan restoran. – Bilo mi je sumnjivo kad je krenuo prema domu, a tamo pred domom okupljeno puno ljudi. Pa što su se okupili ti svi ljudi, a onda vidim da je to sve naša rodbina. Tada sam se stvarno iznenadila, pa što će sva naša rodbina, pa i oni iz dalekih krajeva, svi stoje pred domom. Onda su mi noge počele klecati, nisam mogla vjerovati da se sjetio baš svakoga pozvati, rodbinu i prijatelje, iz Zagorja, iz Bjelovara. A kad smo ušli u dom, a ono sve servirano i svira glazba, stvarno nas je u potpunosti iznenadio, još nisam došla do sebe – rekla je Marija-Otilija odmah po ulasku u dom, jer smo i mi novinari bili dio iznenađenja.

 Kako su se upoznali Marija-Otilija rođ. Sadilek i Pero Pranjić. – Pa na zabavama seoskim smo se upoznali jer smo živjeli u istom selu, u Kaptolu. Vjenčali smo se 26. prosinca 1964. godine i odmah otišli živjeti sami, prvo kao podstanari. Ja sam radio kao vozač, jer sam u vojsci položio za vozača, a uskoro smo krenuli graditi kuću u Kaptolu, a kasnije u Požegi, jer sam tamo radio – kaže Pero Pranjić rođ. 1941. godine, koji je cijeli život radio kao vozač kamiona a poslije autobusa. Sada ga je sin Željko iznenadio tisuću posto.

 - Upoznali smo se 63. u svom selu, ja sam bila domaćica i radila na poljoprivredi. U braku smo stekli dvoje djece, sina Željka 1966. godine i kćerku Jasnu 1970. godine. Sada imamo i četvero unučadi, po dvoje od svakoga. Nema nekog posebnog recepta za doživjeti 5o godina braka, no moram reći da treba puno tolerancije, jedno drugome ugađati. Svađali smo se kao i svi ali i mirili, no uvijek u braku se mora popuštati da brak opstane. Tu je i ljutnja i praštanje, veselje i ljubav, no važno je i zdravlje da sve čovjek može doživjeti – kaže Marija-Otilija koja je sa svojim Perom zaplesala i prvi valcer na zlatnom piru.

PROSLAVLJEN ZLATNI PIR U BZENICI  - 

BZENICE – Punih 50 godina prošlo je od kada su svoje „da“ rekli Ljubica rođ. Erjavec iz Poloja i Stjepan Gučić iz Bzenice u pleterničkoj župnoj crkvi.

 - Našli smo se baš na putu između naša dva susjedna sela, viđali u polju, pa se tako rodila i ljubav. A evo ustrajali smo od 1962. kada smo se vjenčali baš na kraju godine – kaže Stjepan koji je cijeli svoj radni vijek proveo na željeznici, a sada uživa u zasluženoj mirovini.

 - Nije bilo lagano, bila su teška vremena, posebno kad sam ostala sama a Stjepan otišao u vojsku. Zidala se mala kuća, poslije veća kad se moglo. Cijelo vrijeme brinula sam za obitelj, za kuću, za poljoprivredu, odgajala djecu – kaže Ljubica.

U braku su imali dvoje djece, a danas imaju dvoje unuka i jedno praunuče. Cijela obitelj s kumovima okupila se u mjesnom domu u Bzenici, uz svirce se i zaplesalo,a kuma je napravila i veliku tortu za pedeset godišnjicu.

ZLATNI PIR JELENE I MATE KNEZOVIĆ IZ SULKOVACA  -

SULKOVCI – Svoj Zlatni pir i 50 godina zajedništva u braku proslavili su Jelena r. Šumić i Mato Knezović. Vjenčali su se 24.02.1963 god. u selu Plavna, općina Bač u Bačkoj, nekoliko kilometara od Dunava, selu koje naseljavaju bunjevački Hrvati. Samo tri mjeseca nakon vjenčanja doseljavaju se u Sulkovce, tako da će uskoro slaviti i 50 godina svoga života u Sulkovcima.

Nije ih život kažu nikada mazio, kažu oboje, ali živjeli su lijepo i dočekali 50 godina zajedničkog života iako ih je život stalno razdvajao zbog posla. Mato je punih 30 godina radio u Njemačkoj, u bavarskom gradu Kempten Allgau kao radnik u željezari. Jelena je radila u kućanstvu i poljoprivredi i odgajala djecu.

Danas su sretni jer imaju dvije kćerke Božicu i Maricu, te dva sina Ivana i Tomislava. Svi oni imaju svoje obitelji tako da imaju 8-ero unučadi, ali i već 5-ero praunučadi, jer su se već i unuke i unuci poženili.

Svi zajedno okupili su se u Lovačkoj kući u Bzenici i proslavili svoj Zlatni pir uz glazbeni sastav s pjesmom i plesom, zaboravili sve teške trenutke okruženi sa svima koji ih vole. U zdravici su im zaželjeli još dug zajednički život.

ZLATNI PIR POŽEŠKIH BRAČNIH PAROVA ZA VALENTINOVO  -

POŽEGA – Jedna od aktivnosti požeške gradske uprave u svojoj brizi za stanovnike treće životne dobi je i zajednička proslava Valentinova za sve bračne parove koji su proslavili svoj zlatni pir, 50 godina zajedničkog života u bračnoj instituciji. Tradicionalna proslava prije desetak godina počela je s 50 bračnih parova, a ove godine zajednička proslava organizirana je za 216 bračnih parova. Već na prvoj proslavi nazočio je visoki gost, tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić, a taj običaj nastavljen je i slijedećih godina. Na ovogodišnjem Valentinovu i zajedničkoj svečanoj večeri gošća je bila Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade RH i ministrica socijalne politike i mladih, te Igor Dragovan, glavni tajnik SDP-a i saborski zastupnik.

Kako domaćin požeški gradonačelnik Zdravko Ronko slavi i svoj imendan na valentinovo, sve goste je počastio s tortom, čije rezanje mu je pomogla potpredsjednica Opačić. Čestitajući svim bračnim parovima njihove visoke obljetnice bračnog života i Valentinovo podsjetio ih je da je za to sve „kriva“ ljubav koja ih je do sada nosila, a nosi ih i dalje. Da je ljubav bolest za koju je teško naći lijeka, ali i da je to jedina bolest od koje se nitko ne želi izliječiti, zaželio im je da upravo ljubav i dalje cvjeta među njima a i u ovom našem gradu Požegi.

Bilo je sigurno teških trenutaka, ali i onih lijepih koji ostaju u tih 50 i više godina njihovog zajedničkog života, istakla je potpredsjednica Opačić, no to su sve prošli u dvoje, što je svakako lakše.

Uz valcer koji su izveli tamburaši iz Bekrija koji su mnogi zaplesali, ovu svečanost upotpunili su i pobjednici televizijskog natjecanja Pjevaj moju pjesmu, Ivana Galović, Sanela Kovačević, Bruna Oberan, Ivan Šajnović, koji su izveli nekoliko popularnih zabavnih skladbi.

RUŽA I TOMO NIKOLIĆ IZ BUKA PROSLAVILI ZLATNI PIR  -

BUK - Prije 50 godina nakon samo šest mjeseci 'ašikivanja' brak su u župnoj crkvi Šćit u ramskoj dolini u Bosni i Hercegovini sklopili Ruža i Tomo Nikolić. Svoje bračne zavjete, sada u župnoj crkvi u Buku, ponovno su obnovili nakon pola stoljeća zajedničkog života i to pred sinom svećenikom Ivanom.

-Bilo mi je neopisivo lijepo, predivno. Ljepše nego kada sam se udavala. Nikada nisam pomišljala da ću doživjeti ovu proslavu – ističe 74-godišnja Ruža koja se zajedno sa suprugom vršnjakom Tomom prisjetila kako je i prije 50 godina bilo snijega, ali ne ovoliko, te kako im unatoč tome što su na vjenčanje išli s konjima te kolo plesali u snijegu nije bilo hladno.

Nakon dvije i pol godine doselili su se u Slavoniju, u selu Buk kraj Pleternice. Rodilo im se šestero djece, ali je jedan sin blizanac odmah umro. Na slavlju zlatnog pira pored sina Ivana i Ante, kćeri Marije, Zorke i Ane njihovih supružnika okupilo se desetero unučadi te ostala rodbina i prijatelji. - Najžalosniji trenutak mi je bio kada mi je dijete umrlo, a najsretniji kada je sin Ivan imao mladu misu. Za to sam postila o kruhu i vodi tri dana u tjednu. Hvala Bogu što sam uslišana – kaže Ruža koja nam je otkrila i recept za uspješan i dug brak.

- Bez opraštanja nema uspješnog braka. Vjerom u ljubav i Boga sve se krize mogu prebroditi. Posvađamo se kao i svi drugi, ali naša pomirba nikada nije trajala dulje od pet minuta. Svi se moramo na kraju pomiriti pa zašto gubiti vrijeme i čekati – jasno poručuje baka Ruža. (a.t.)

PROSLAVLJEN ZLATNI PIR U SULKOVCIMA  -

Antun i Matija Šutić iz Sulkovaca ovih su dana proslavili zlatni pir. Tih dvoje 69-godišnjih vršnjaka vjenčali su se u pleterničkoj crkvi Sv. Nikole, a u braku su stekli četvero djece, te 15 unučadi i dvoje praunučadi, pa su zajedno proslavili bračni jubilej od 50 godina.

-  Imali smo među sobom povjerenja, poštivali smo se,  prošli smo i kroz teške trenutke, znali smo se ponekad posvađati kao i drugi supružnici, ali nikada nisam otišla od kuće i nisam pomišljala na razvod - pojasnila je Matija, a u danima teškoća ili bolesti suprug je bio potpora.

    Slično priča i Antun.

- Nismo se ni tukli ni svađali pred djecom i trudili smo se da ih dobro odgojimo, mislim da smo u tome uspjeli. Danas mladi hodaju pet godina prije vjenčanja, a ubrzo se rastave. To nema nikakvog smisla, a na takvo nešto nismo pomišljali - kazao je Antun Šutić.

Imali su težak život jer je on uz građevinske poslove u Pioniru i Plamenu, gdje je proveo radni vijek do mirovine, obrađivao i zemljište u svome selu baveći se poljodjelstvom, dok je supruga bila domaćica i odgajala podmladak.

- Teško je bilo raditi na redovnom poslu, te još na njivi, no morao sam zbog djece koju je trebalo školovati – kaže Antun žaleći se da je mirovina niska od svega 1.500 kuna pa ni sada ne žive u izobilju.   (T)