Prikazujem sadržaj po oznakama: zagrađe

GLAZBENICI U ZAGRAĐU PROSLAVILI SVOJU NOVU GODINU KOJU INAČE PROVODE RADNO -

ZAGRAĐE – Već tradicionalno okupljanje glazbenika požeškog kraja, kojima se pridruže i glazbenici susjednih gradova, od Slatine, Našica, Đakova, Slav. Broda, Nove Gradiške, održano je i ove godine u Zagrađu, u dvorani Kod Franje. Glazbenici tako proslave svoju Novu godinu, jer za onu stvarnu uglavnom rade, sviraju na nekom od stotinjak dočeka. Ovom prilikom se oni vesele, pjevaju i plešu, zabavljaju i druže, a za zabavu su si pozvali u goste band znakovitog imena „Očajne Domaćice“, ženski band, koji ih je dobro zabavio i prošle godine. Sada su oni imali priliku slušati, ali i učiniti ono što najviše vole, kada se harmonika ili tambura zakite s kojom novčanicom, pa su tako kitili mladu harmonikašicu i naručivali uglavnom one "najskuplje pjesme".

Uz svečanu večeru i dobru zabavu, koju su „Očajne Domaćice“ dobro vodile, izvele brojne posjetitelje na ples i kolo, ipak su najviše radili mobiteli, jer su svi željeli „fotkati“ se s pjevačicom Andreom i članicama sastava, harmonikašicom, dvije klavijaturistice, bubnjarkom i gitaristicom. 

- Ovo nam je već drugi nastup u ovoj dvorani, a nastupali smo i diljem Hrvatske, priča Andrea, koja je zadovoljna prijemom i veselim gostima. „Očajne Domaćice“ tako su diktirale tempo do kasnih noćnih sati, a glazbenici se konačno dobro proveli, a da nisu morali sami svirati. Organizator je pripremio i bogatu tombolu za sve posjetitelje.

Tekst/foto: Vladimir Protić

14. SMOTRA FOLKLORA U ZAGRAĐU  -

 ZAGRAĐE – Nije članovima KUD-a Zagrađe vrijeme išlo na ruku, a sat vremena prije početka svečane povorke kroz selo i održavanja 14. Smore folklora „Oj' Zagrađe lipo selo naše, tebe diče i cure i snaše“ spustila se prava oluja i obilna kiša. Bili su uporni i Zagrađani i njihovi gosti koji su došli na smotru iz desetak gradova i naselja, i odlučili čekati da kiša stane i vrijeme se poboljša. Tako je smotra na velikoj pozornici počela tek sat i pol nakon planiranog, no smotra se ipak održala, a vrijedni folkloraši su pokazali što su naučili, pokazali svoje običaje, gizdave cure i snaše, zapjevali svoje pjesme i pokazali dio baštine svoga kraja.
Uporna je bila i publika koja je strpljivo čekala i dočekala smotru, a s pozornice su ih pozdravili predsjednica KUD-a Zagrađe Ljubica Sentić, pleternička gradonačelnica Antonija Jozić i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević. – Okupili smo se da proslavimo i pokažemo što ovaj kraj ima, a ova kiša nam je dala samo malo više vremena da se družimo, porazgovaramo. Na smotri je izneseno i bit će pokazano ono najbolje što imamo. Lijepe snaše će pokazati unteroke, koje su njihove bake sačuvale za njih. Danas se pokazuje vrijeme i ponos nakon završenih žetvenih radova, prikupljanje ljetine. Govorilo se što se sve radilo, a žetva je bila nagrada za njihove žuljevite ruke i znoj koji je proliven po našim poljima. Ratari znaju biti i branitelji, koji su pokazali za vrijeme Domovinskog rata, kada su branili i obranili domovinu – rekao je župan Tomašević, zahvalivši se svim učesnicima koji će pokazati dio baštine svoga kraja.
Smotru su otvorili najmlađi, dječja skupina KUD-a Zagrađe sa svojim tamburašima prikazavši nekoliko kola i otpjevavši nekoliko pjesama za mlade. Mlada skupina je već gostovala sa svojim programom na Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima, Dječjim smotrama u županiji i dalje.
Uslijedile su folklorne skupine KUD-a Luka Oriovčanin iz Oriovca s plesovima i napjevima Brodsko-posavske županije, KUD-a Krešimir Šimić iz Podcrkavlja, KUD-a Berda iz Brestovca, KUD-a Graničar Lužani, KUD-a iz Rokovaca-Andrijaševaca, KUD-a iz Podvinja, KUD-a iz Đakovačkih selaca i KUD-a iz Garčina

 Cijelo selo u folkloru i graničarskim nošnjama

Zahvaljujući svojim jedinstvenim graničarskim nošnjama KUD Zagrađe prepoznatljivo je ne samo u Požeško-slavonskoj županiji već i šire. Iako je većina nošnji koje koriste na nastupima stara i više od stotinu godina u samome Zagrađu, ono što raduje, kaže predsjednice KUD-a Ljubica Sentić je činjenica da se mnoge mlade žene bave ručnim radovima i izradom nošnji. Zagrađe je, podsjeća Ljubica jedino selo u požeško-slavonskoj županiji koje ima graničarsku nošnju.
- Mi smo uistinu ponosni na tu našu narodnu nošnju koju su sačuvali naši stari. U Zagrađu je gotovo svaka kuća na neki način uključena u rad društva a posebno bih istaknula bez kojih nema niti jednog našeg nastupa. To su starije mještanke sela koje se i danas trude da se svaki član opremi i uredi baš kako se to nekada radilo. Ima dosta kuća koje imaju tkalački stan. Tu se i štika i izrađuju ručni radovi. U zadnje su vrijeme Zagrađanke jako zainteresirane i za zlatovez. Izrađuju se zlatare iako treba znati da zlataru nije imala svaka kuća već samo one bogatije - kaže Ljubica.
Svjesni vrijednosti i zanimljivosti svojih nošnji članovi KUD-a koriste svaku priliku za nastupe i gostovanja, prezentirajući tako i izvorne običaje svoga kraja. Pa iako nemaju problema s nedostatkom članova jer su gotovo sve obitelji na neki način uključene u rad folklornog društva u Zagrađu ipak nastoje otići korak dalje.
Tako one mlađe nastoje zainteresirati za izradu tradicijskih frizura.
- Naše originalne frizure su isto tako zahtjevne. I tu imamo veliku pomoć naših starijih žena koje bi cokle htjele izrađivati s domaćom masti, no cure to ne vole i radije bi da se koristi gel. Imamo sada dvije frizerke koje nastojimo zainteresirati za izradu naših tradicijskih frizura. Vjerujem da će u tome biti uspješne a tada će im se sigurno još netko od mlađe generacije pridružiti – priča Ljubica.
Nastavljajući tradiciju svojih baka tako se i mlađe generacije uključuju u očuvanje izvornih običaja sela Zagrađa.
Djelić tog bogatstva uspješno prezentiraju na mnogim smotrama diljem Hrvatske a posebno na svojoj smotri folklora „Oj' Zagrađe lipo selo naše, tebe diče i cure i snaše“.

GODIŠNJA SKUPŠTINA KUD ZAGRAĐE – ČUVARA BAŠTINE  -
 

ZAGRAĐE – Nadaleko poznata izvorna graničarska folklorna skupina je KUD Zagrađe, s prepoznatljivim nošnjama i lijepim djevojkama, ali i snašama. No nažalost nedostatak financijskih sredstava prošle godine nije im dozvolio da gostuju na mnogo mjesta. – Puno poziva folklornih društava na žalost morali smo odbiti jer nismo imali sredstava za putovanja, pa smo se uglavnom usredotočili na organizaciju svoje Smotre folklora gdje uvijek ugostimo desetak folklornih društava. Tu je i organizacija Šokačkog graničarskog sijela kao naše poznate manifestacije i naš nastup na Lidasu u Pleternici. Ove godine naša dječja grupa nastupala je na Županijskoj smotri malog folklora gdje je zauzela 1. mjesto, pa su tako kao predstavnici županije išli na Đakovačke vezove i Vinkovačke jeseni – istakla je Ljubica Sentić, predsjednica KUD-a Zagrađe.
KUD u Zagrađu djeluje od 1967. godine a već 18 godina uspješno ga vodi Vesna Kožul, koja s njima svakog tjedna uvježbava ples, pjesmu i koreografije. Zadovoljna je suradnjom, a i činjenicom da se nekoliko mlađih djevojaka obučilo da mogu raditi samostalno s malim folklorom, što će njoj olakšati rad.
- Biti član folklora je velika žrtva za pojedinca, jer mora dati puno svoga vremena. Velike su pripreme za nastup, oblačenje i uređivanje traje gotovo cijeli dan, a kad je u pitanju i frizura s coklanjem onda se mora početi i dan ranije prije nastupa, a da ne kažem da djevojke ne mogu niti spavati da ne pokvare frizuru. Čitav dan tako budeš u nošnji a onda se desi da nastup bude 5 ili 10 minuta, i vide nas tako samo na nastupu. Rijetko tko od gledatelja zna što se sve mora podnijeti da se pripremi jedan nastup – rekao je Stjepan Rukavina, dopredsjednik društva koji je u plan za ovu godinu stavio i izvedbu starih običaja, žetve i vršidbe, koji bi izveli svi članovi društva i seljani, a napravili bi i DVD prikaza običaja s pjesmama i plesom.
Zatražili su od grada Pleternice da im pomogne u savladavanju prepreka oko dobivanja svog prostora u selu, koji je nekada bio selski, ali se u nekim godinama to prevelo na društvenu tvrtku, koja je kasnije privatizirana i oni su ostali bez prostora. Pomoć u tom pitanju i oko financiranja društva obećala je pleternička gradonačelnica Antonija Jozić. – Kod vas u Zagrađu osjeća se jedno zajedništvo, cijelog sela i dobrog rada i KUD-a, DVD-a, i Nogometnog kluba. Na svim aktivnostima ste zajedno i to se posebno vidi u Zagrađu na događanjima, evo zadnje Pokladno jahanje koje je bilo odlično organizirano a i vi ste svi sudjelovali. No moram vam reći da se 'falite', jer imate s čime. Svi skupa pokušavamo od zaborava sačuvati i naše običaje, tradiciju, narodne nošnje, mislim da nema niti jedne kuće u Zagrađu koja nema narodnu nošnju, nema peškira. To treba očuvati i mi ćemo van zasigurno na tom vašem putu biti od pomoći. Bit ćemo pomoć u vašim manifestacijama i vašim aktivnostima. Ponosna sam kad vas vidim i na TV i na pozornicama i čestitam vam na tome – rekla je gradonačelnica Jozić.

NAKON 37 GODINA OBNOVLJENA TRADICIJA POKLADNOG JAHANJA  -

MJEŠTANI KONJANIKE DOČEKIVALI S KULENOM SLANINOM, DOMAĆIM KRUHOM, KROFNAMA I RAKIJOM A I ZAPJEVALO SE IZ SVEG GRLA

ZAGRAĐE - "Poklade su, poklade su i ludi su dani ej, pa se nađe i žena pijanih" - orilo se ovog utorka po Zagrađu a mještani i njihovi gosti znatiželjno su promatrali petnaestak konjanika koji su prolazili selom. Tradicija pokladnog jahanja obnovljena je tako u Požeštini nakon čak 37 godina a 'krivci' za to su Stjepan Katić iz pleterničke konjogojske udruge i Mirko Štimac iz Zagrađa. - Razmišljam o tome već desetak godina a kada je za moju ideju čuo Mirko i prihvatio ju, odlučili smo sve organizirati ove godine. Okupili smo se točno kada su to radili i naši stari, dan uoči Pepelnice - rekao je Stjepan Katić.

Mirko Štimac ponudio se za domaćina pa su se u njegovoj kući okupili svi jahači nakon jahanja. - Jučer smo ispekli pečenicu i domaći kruh a danas se kuha slavonski čobanac. Žene su ispekle šesnaest štruca kolača a tu su i 'sitni' kolači-pracne, paprenjaci i drugi-naravno, poslagani na 'avsece'. Domaće rakije i vina ima u izobilju, zapjevat ćemo i družit se dok nam ne dojadi - kazao je Mirko Štimac.

Ideju Katića i Štimca rado su prihvatili i drugi mještani Zagrađa pa su se jahači, kao i nekada, zaustavljali na nekoliko punktova.

Prigrizlo se slanine, kulena, kobasice, sira...i domaćeg kruha. Naravno, sve se to 'blagoslovilo' domaćom rakijom i vinom. Goste su dočekivali domaćini u narodnim nošnjama a prigodno su bili ukrašeni prozori i ulazna vrata. Najbrojnije društvo jahače je čekalo kod Mandice i Antuna Lucića. Uz njih, društvo su im pravili kći Đurđica, snaha Željka, unuci Tomislav i Antun, kuma Mira Ružičić i komšinice

Ivanka Srdarević, Marica Srdarević, Dragica Hrvatić i Anka Rukavina. - Žena mi je kroz selo pronila, da me nikad u krevetu nema.."- zapjevao je domaćin Antun, tek da ubije vrijeme dok jahači ne stignu. A oni su došli iz raznih krajeva Slavonije pa čak i iz Zagorja. - Kod nas ovakvog jahanja nema a ja sam došao na poziv prijatelja da vidim kako to izgleda - kazao je Kruno Prebežić iz Sesveta. Poznati šampion konjičkog sporta Ante Medvidović iz Sikirevaca je došao s prijateljem Nikolom Brezovićem a među jahačima su se našle i tri djevojke. – Ovo mi je treće pokladno jahanje u tri dana. Bila sam već u Bodovcu i Ruščici a zbog jahanja sam i iz škole izostala - rekla je Marija Krolo iz Nove Kapele.

U Zagrađu kažu kako će pokladno jahanje ubuduće organizirati svake godine.   (v.m.)

ZAGRAĐE - Ljubav prema običajima i starinama zavičaja za  62-godišnju domaćicu Mandicu Lucić iz Zagrađa kraj Pleternice dio je njezina svakodnevnog života. Iako su se stalno kupovale nove stvari, ona stare nije bacala nego ih je spremala, donosila od drugih pa čak i kupovala. A onda je ovog ljeta odlučila sve to izvući s tavana, iz šupa i podruma te ih posložiti na jedno mjesto i to onako kako se nekada stajale u kuhinji, hodniku, sobi za spavanje i rad.

 -Neke stvari sam donijela iz kuće gdje sam se rodila, neke smo i sami godinama upotrebljavali. Sve je to starije od 100 godina, a ima i onih koje su stare 200 godina. Osim starih kreveta i ormara moje bake u kojima je tkana odjeća i posteljina od lana i pamuka, tu su i ručno šlingane jastučnice, rukavi i krila. U kuhinji je stara tučena peć, pegla na žeru, porculanski tanjuri i zdjela, aluminijske vilice i kašike, zemljane posude za kuhanje te još puno kuhinjskih pomagala. Tu je i nezaobilazni tkalački stan, pređa, škrinjice za odjeću, posude za umivanje i pranje ruku, stare svete slike, petrolejske lampe. Sačuvali smo i puno predmeta s kojima su se obavljali svakodnevni poslovi u kući, dvorištu i na njivi. Tu je runjača za kukuruz, sičkara i repara, pribor za krpanje lonaca, kišobrana i obuće, pribor za pranje rublja i sapun koji smo kuhali prije 30 godina, ježevi za sušenje oraha, rovica, pijuk, ručna bušilica i još puno toga – objašnjava Mandica pokazujući nam stare predmete.

Dodaje da je žalosno što neki ljudi takve vrijedne i stare stvari bacaju. Za sada u lijepo uređenim prostorima kuće uživa samo obitelj, rodbina, susjedi i poznanici. S toliko vrijednih stvari na jednom mjestu Mandica bi bez problema svoju kuću koja nas odvodi u vrijeme prije stotinjak godina mogla proglasiti etno muzejom. (a.t.)