ZAGRAĐE - Ljubav prema običajima i starinama zavičaja za  62-godišnju domaćicu Mandicu Lucić iz Zagrađa kraj Pleternice dio je njezina svakodnevnog života. Iako su se stalno kupovale nove stvari, ona stare nije bacala nego ih je spremala, donosila od drugih pa čak i kupovala. A onda je ovog ljeta odlučila sve to izvući s tavana, iz šupa i podruma te ih posložiti na jedno mjesto i to onako kako se nekada stajale u kuhinji, hodniku, sobi za spavanje i rad.

 -Neke stvari sam donijela iz kuće gdje sam se rodila, neke smo i sami godinama upotrebljavali. Sve je to starije od 100 godina, a ima i onih koje su stare 200 godina. Osim starih kreveta i ormara moje bake u kojima je tkana odjeća i posteljina od lana i pamuka, tu su i ručno šlingane jastučnice, rukavi i krila. U kuhinji je stara tučena peć, pegla na žeru, porculanski tanjuri i zdjela, aluminijske vilice i kašike, zemljane posude za kuhanje te još puno kuhinjskih pomagala. Tu je i nezaobilazni tkalački stan, pređa, škrinjice za odjeću, posude za umivanje i pranje ruku, stare svete slike, petrolejske lampe. Sačuvali smo i puno predmeta s kojima su se obavljali svakodnevni poslovi u kući, dvorištu i na njivi. Tu je runjača za kukuruz, sičkara i repara, pribor za krpanje lonaca, kišobrana i obuće, pribor za pranje rublja i sapun koji smo kuhali prije 30 godina, ježevi za sušenje oraha, rovica, pijuk, ručna bušilica i još puno toga – objašnjava Mandica pokazujući nam stare predmete.

Dodaje da je žalosno što neki ljudi takve vrijedne i stare stvari bacaju. Za sada u lijepo uređenim prostorima kuće uživa samo obitelj, rodbina, susjedi i poznanici. S toliko vrijednih stvari na jednom mjestu Mandica bi bez problema svoju kuću koja nas odvodi u vrijeme prije stotinjak godina mogla proglasiti etno muzejom. (a.t.)