Prikazujem sadržaj po oznakama: Vlada republike Hrvatske

“ZA DOSTOJANSTVENI RAD I STAROST – NE RADU DO 67” -

ZAGREB - Više od 400 zaposlenika u predškolskom odgoju, kulturi i medijima prosvjedovali su u četvrtak na zagrebačkom Trgu sv. Marka kojem se pridružilo i 12 odgojitelja iz tri požeška vrtića. Prosvjedovali su protiv podizanja dobi za umirovljenje iznad 65 godina starosti, prosvjed “Za dostojanstveni rad i starost – ne radu do 67”. Oni odgojitelji koji se iz Požege nisu mogli zaputiti u Zagreb podržali su svoje kolege na više načina, novčano, moralnom i drugom podrškom.

- Ne idemo kako bismo napravili “atomsku bombu” na Markovu trgu, nego dostojanstveno se prikazati državi, i vladi, koliko smo vrijedne ovome svijetu, u odgoju i obrazovanju, te kako treba cijeniti poziv odgojitelja koji je sve više i više podcjenjivan. Pozvani su svi, kao i stručno osoblje te vodstvo, ali tek se nekolicina odazvala i podržala ono za što, mirnim putem, pokušavamo učiniti. Organizirali smo autobus, uz pomoć ljudi koji podržavaju našu inicijativu i apel za dignitet, kojega je još vrlo malo ostalo u ovoj državi, ali vjerujemo kako neće ostati na samoj šetnji s transparentima koje mislimo predstaviti upravo na mjestu koje smo smatrali najpogodnijim za to. Mi smo u Sindikatu odgoja i obrazovanja Hrvatske i puna smo podrška našoj središnjici Sindikatu odgoja, medija i kulture koji se tiče svih nas. Samo još neki nisu shvatili djelovanje jednog i drugog – rekli su nam požeški odgojitelji jučer prije polaska u Zagreb.

Prosvjed je bio organiziran na razini cijele države. Prosvjednici su u uvjerenju kako još postoji negdje mrvica poštenja, i sluha, onih koji trebaju čuti upravo ono za što se svi oni zalažu.

- Nije lako s posla na put pa ujutro ponovno na posao, ali ako se ne čuje glas “običnog puka”, ako odmahnemo rukom i smatramo kako se to nas ne tiče, tek tada nismo ništa učinili. Ovako mirne savjesti, i zdravog razuma, još uvijek, krećemo u podvig koji će, nadamo se, negdje biti zabilježen, iako u generacijama koje slijede dodali su odgojitelji nastavljajući kako su se pokrenuli jer to njih tiče.

- Mladi odlaze izvan zemlje. Zašto? Naše zdravlje je narušeno već od 30.-e godine. Da je šutnja zlato, bili bismo bogati! Neka čuju oni koji trebaju čuti. Ne pristajemo raditi u uvjetima u kojima vlada nehumanost i mobing. Znanstveno dokazano kako dijete predškolskog uzrasta dnevno pretrči više negoli profesionalni atletičar. Zar netko misli kako bi odgojitelj sa 67 godina mogao ići u korak s tim djetetom. Mi ne mislimo i stoga smo se odlučili javno istupiti. Hvala svima koji su nas podržali i bili uz nas, ako ne fizički, barem u mislima. Vidimo se sljedeći put u još većem broju – zaključili su odgojitelji.

Glasna prosvjedna povorka ‘oboružana’ zviždaljkama, državnim i zastavama sindikata te transparentima i balonima krenula je od Radničkog doma te stigla do Markova trga. Na transparentima je, uz glavnu poruku prosvjeda, pisalo i “Ne želim na posao ići u peleni i bez zuba”, “Rad po mjeri čovjeka – za bolje uvjete rada odgojitelja”, “I odgojitelji žele uživati u svojim unucima”, “Poštujte naše znanje – odgojitelji prvi učitelji”.

U povorci je koordinatorica sindikalnog organiziranja i učlanjivanja Đurđica Kahlina preko megafona isticala sindikalne zahtjeve – “Stop radu gdje se ne poštuju hrvatski zakoni, stop mobbingu na radu, stop raku na radu, stop radu na crno, stop radu na određeno vrijeme do kraja radnog vijeka”.

Tekst: Kronika požeško-slavonska Foto: S.K.

SVAKODNEVICA IVICE HERNERA -

 Pa kada se danas želi govoriti o politici, mora se početi s predrasudama koje svi mi, ako baš nismo profesionalni političari, gajimo prema politici. Jer predrasude koje uzajamno dijelimo, koje su nam samorazumljive, koje jedan drugome možemo dobaciti u razgovoru, a da ne moramo komplicirano objašnjavati, predstavljaju nešto političko u najširem smislu riječi. No, ne treba samo po sebi žaliti što predrasude imaju tako veliku ulogu u svakodnevnom životu i time u politici, i ni u kojem slučaju ne bi trebalo pokušati to neizostavno mijenjati. Jer, predrasude nemaju nikada takvu jasnoću, pa ni za onoga tko im robuje, jer su bez iskustva, zato one mogu budući da nisu vezane za osobu vrlo lako računati na suglasnost drugih, a da ne moraju na sebe preuzeti napor uvjeravanja. I istini za volju, jedan od razloga djelotvornosti i opasnosti predrasuda leži u tome da se u njima nalazi komadić prošlosti. Dočim, opasnost je predrasude upravo u tome, da je ona zapravo uvijek ukotvljena u „nekakvoj“ prošlosti, te stoga ne samo da prestiže i sprečava suđenje nego također čini nemogućim zbiljsko iskustvo suvremenoga. A sama je predrasuda spram politike, predodžba, da je unutarnja politika tkanje od laži i obmane prljavih interesa i prljave ideologije, dok vanjska politika lebdi između prazne propagande i gole sile, i mnogo su starijeg datuma nego pronalazak sredstava kojima se može razoriti sav organski život na zemlji. Pa što se onda tiče unutarnje politike, ona je stara kao i demokracija stranaka, dakle nešto više od stotinjak godina, koja je pak tvrdila da prvi put u povijesti predstavlja narod, iako narod nikada nije u to baš vjerovao. Isto tako, što se tiče vanjskopolitičkoga, njihov bi nastanak mogao pasti u ona prva desetljeća same imperijalističke ekspanzije na prevratu stoljeća, kad je nacionalna država počela, ne po nalogu nacije, nego zbog nacionalnih interesa nositi europsku vladavinu preko cijele Zemlje. I kako god se postavili prema pitanju, je li u današnjoj krizi na kocki čovjek ili svijet, sigurno je da je odgovor koji u središte suvremene brige gura čovjeka i misli da se „njega mora mijenjati“ kako bi se pomoglo. A svijet se jednako malo mijenja, time se malo „mijenja“ ljude u njemu, neovisno o praktičnoj nemogućnosti takva poduhvata, kao što se ne mijenja organizaciju ili udrugu, time što se počinje ovako ili drugačije utjecati na njihove članove. No, želi li se mijenjati neku instituciju, organizaciju, ili bilo koju svjetovno postojeću javnu korporaciju, može se samo obnoviti njezino ustrojstvo, njezine zakone, njezine statute i nadati se da će sve ostalo proizaći samo po sebi. I da je tome tako, povezano je s time da svagdje gdje se ljudi okupe, bilo privatno, društveno, ili javno-politički, nastaje prostor koji ih sabire u sebe, i istovremeno ih dijeli jednog od drugog.

Tekst: Ivica Herner Foto: Vlada Republike Hrvatske

HDSSB REAGIRAO NA POSTAVLJANJE MIKRO ASFALTA NA CESTAMA POŽEŠTINE -

 POŽEGA – Već nekoliko mjeseci vozimo se na nekim asfaltiranim cestama koje su sve samo to ne, a da nitko ne reagira, nema nikakvih objašnjenja niti načelnika, gradonačelnika, niti župana, nema priopćenja niti iz cesta, što se  dešava, pa je pitanje o tome postavio i u Hrvatskom saboru a postavlja i pitanje požeškoj javnosti dr. Dražen Đurović, saborski zastupnik i predsjednik ŽO HDSSB-a.

- Na dionici ceste D 38 na području Požeštine koje su bile u odličnom stanju Hrvatske ceste su dakle na potpuno dobar asfalt novom investicijom stavile nekakav mikroasfalt i zapravo su uništili dobru cestu. Potrošen je državni novac bezrazložno preko Hrvatskih cesta a postavljen je loš asfalt. Potrošilo se gotovo 37 milijuna kuna – kaže Đurović, koji se pita zašto i kako, dali je to neodgovornost, nemar, kriminal ili nešto treće. Već i prije ta ista tvrtka koja je dobila poslove i u našoj županiji, zapravo ista tvrtka iz Omišlja s otoka Krka dobila je sve poslove u Hrvatskoj od Hrvatskih autocesta, je već nailazila i na prosvjede stanovnika Mljeta i Dubrovnika koji su tijelima zaustavljali ovo upropaštavanje dobrih cesta. Mi smo svjedoci da je danas putovanje prema Pleternici prava egzibicija i da se vozimo daleko lošije nego prije, a tako je i na potezu prema Brestovcu gdje je također postavljen taj famozni mikroasfalt.

- Problematično je što smo mi na tim dionicama imali dobru cestu a sada nakon tih izvedenih radova imamo lošu cestu i potrošen državni novac, puno lošiju nego je bilo prije nego što su ti radovi izvršeni. HAC i Hrvatske autoceste, Ministarstvo i ministar Hajdaš Dončić je zadovoljan s izvedenim radovima i isplaćeno je sve do sada što je učinjeno. Dali imamo načelnika općine Brestovac, da li imamo župana i ŽUC, struku, da li su oni svi zadovoljni učinjenim radovima ili sam samo ja jedini koji primjećuje da je taj dio ceste uništen – pita se Đurović, koji dovodi u pitanje cijeli taj posao, te se pita tko je izradio projekte i odobrio taj posao težak 37 milijuna kuna. Đurović traži da se izvedu analize svih poslova koje su učinjene na mikroasfaltiranju na prostoru cijele Hrvatske da se vidi dali su ti radovi učinjeni kvalitetno, jer je bilo puno primjedbi na izvođenje tih radova i u drugim županijama. Hrvatske autoceste dižu kredite, naručuju se bespotrebni radovi, radovi se izvode nekvalitetno a ceste su u lošije stanju, javni novac potrošen a javno dobro lošije.

Tekst/Foto: Vladimir Protić

GODINU DANA NAKON KUPNJE DI PAPUK VLASNIK NAJAVLJUJE GRADNJU NOVE TVORNICE  -

PAKRAC – Uskoro će godina dana otkako je Ferdinand d.o.o. kupio pakračku Drvnu industriju "Papuk" a novi vlasnik ovih dana najavljuje kako bi konkretni radovi na gradnji nove tvornice trebali početi za koji mjesec. - U intenzivnim smo razgovorima s nadležnim ministarstvima i naš bi projekt trebao biti jedan od strateških projekata Vlade što će nam znatno ubrzati izdavanje potrebnih dozvola. Zato očekujem kako ćemo krajem godine početi graditi novu tvornicu – rekao je Ivan Nemec direktor tvrtke Ferdinand.

Podsjetimo, proizvodnja u DI Papuk je prestala 2004. godine a u lipnju 2006. godine je pokrenut stečajni postupak. Slijedilo je četrnaest pokušaja prodaje ali kupac nije pronađen sve do svibnja prošle godine. Tada je "Papuk" prodan tvrtki Energetski inženjering no, budući da novi vlasnik u predviđenom roku nije uplatio dogovoreni novac, ugovor o prodaji je raskinut. Nakon toga, nekad uspješnu pakračku tvrtku, za 4,5 milijuna kuna je kupio Ferdinand d.o.o. Riječ je o tvrtki sa sjedištem u Baščanskoj Dragi na otoku Krku a koja posluje u sastavu slovenske tvrtke Zeri d.o.o. U svojoj ponudi za kupnju Papuka, Ferdinand je naveo kako namjerava uložiti 150 milijuna kuna u novu tvornicu koja će godišnje prerađivati 50.000 prostornih metara oblovine od koje će se proizvesti 9.000 kubika uzdužno lijepljenih ploča i 35.000 tona peleta. U sastavu tvornice bit će sagrađena i energana na biomasu. No, kako se DI Papuk sastoji od tridesetak u ratu teško oštećenih objekata, prije gradnje nove tvornice valjalo je oko 60 posto građevina prethodno srušiti te očistiti zapušteni prostor između njih. Taj posao je započeo u studenom prošle godine. - Problem je u tome što za rušenje svakog objekta prethodno moramo ishoditi dozvolu i to nas usporava. Ipak, vjerujem kako će do rujna sve biti spremno i da ćemo tada moći podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za novu tvornicu – dodao ne Nemec. Nova tvornica bi trebala biti završena u 2014. godini i u njoj će posao naći oko 160 radnika. (vm)