Prikazujem sadržaj po oznakama: Tatjana Kostanjević

RAZGOVOR S POVODOM: akademska kiparica Tatjana Kostanjević

Likovna radionica Tatjane Kostanjević kontinuirano djeluje u Opatiji od 1991. godine, a od 2011. i u Požegi u svrhu edukacije 
djece i mladih iz područja likovnih umjetnosti. Vlastiti kreativni program brušen je kroz godine rada i iskustva…

Kako uskoro kreće novi ciklus Likovne radionice u ovoj školskoj godini i ima mjesta za još nekoliko učenika, porazgovarali smo s akademskom kiparicom Tatjanom Kostanjević, da nam malo bolje približi rad Likovne radionice.

Što djeca rade i što ih očekuje u vašoj Likovnoj radionici?

Sva djeca vole crtati. Ne crtaju samo budući slikari. Takva aktivnost razvija sve djetetove funkcije. Dijete si crtajući razjašnjava svijet u kojem živi, to mu pomaže da savladava ne-što što je jače od njega. Pećinski je čovjek imao potrebu nacrtati životinju da bi je lakše savladao. To je njihov put samoodrastanja i samosazrijevanja. Na tom putu treba mu pomoći. Kada djeca sama crtaju, crtaju uglavnom pozna-te oblike i bezbroj puta rade jedno te isto. Zanimljivo je, dolaskom u Radionicu oni jedva čekaju da budu vođeni i tu dolazi do izražaja znanje i kreativnost voditelja. Zadaci moraju biti zanimljivi, ne smiju se ponavljati, postavljeni tako da ne budu ni prelaki, ni preteški. Tu treba biti majstor. Jer, djeca su najbolji kritičari.

Što se u Radionici može naučiti i što taj rad potiče?

Krenimo s ambijentom u kojem dijete stvara. Moj atelje izgleda kao gliptoteka. Tu stoje moje skulpture u gipsu, bronci, drvu…Dijete ili mladi čovjek prati proces nastajanja umjetničkog djela svog mentora. To je zanimljivo.

Pošto imamo na raspolaganju puno odljeva – Šibenskih glava, glava iz Rudina, odljev Ce-zara, Demostena, Venere Milonske, Afrodite…dijete ili mladi čovjek koji dolazi svaki tjedan u atelje živi u okruženju s visoko vrijednim umjetničkim djelima koje može dirati, crtati, proučavati. To je iskustvo ne-procjenjivo za njegov razvoj. Bez obzira hoće li se kasnije baviti likovnošću profesionalno ili ne, kao odrastao čovjek pridonijet će razvoju svoje kulturne sredine, jer je tu kulturu upio u mladosti.

U radu u Radionici polaznici-ma se pružaju raznovrsni slikarski i kiparski materijali, te ukoliko dovoljno dugo traje njihova edukacija mladi čovjek može savladati puno materijala, može eksperimentirati i na taj način steći iskustvo. Rješavajući neki likovni problem, u procesu prikazivanja svako dijete upotrebljava svoje navike, svoj stav i svoje znanje. Što su znanje i iskustvo veći, rezultati su drugačiji. Nešto najgore je učit ih kako se crta jer to vodi u šabloniziranje. Treba ga učiti  misliti, učiti gledati, učiti ga odvajati bitno od nebitnog  –  tako se razvija likovno mišljenje.

Srednjoškolci koji dolaze u Radionicu, a najčešće su to oni koji nastavljaju svoju likovnu edukaciju, dolaze s ciljem da jednog dana upišu neku od likovnih akademija, ili srodan studij: arhitekturu, dizajn, par-kovnu arhitekturu… Tu im se nudi ciljani program za upis na željeni fakultet, ali što je jako važno, nudi im se stručna po-moć pri odabiru studija. Važno je podržati želje mladih ljudi, a još je važnije prepoznati njihove predispozicije za bavljenje pojedinom granom likovne umjetnosti.

Stoga je važno, neovisno o uzrastu polaznika Likovne ra-dionice, kreirati program i izvoditi ga na taj način da dođe do izražaja kompletna ličnost po-jedinca.

Kako znamo da imamo talenta?

Provodi li dijete dulje vrijeme crtajući sigurno će tražiti da ga netko poduči ili će sam izraziti želju da se uključi u likovnu ra-dionicu.

Tu je zametak njegovog likovnog razvoja.

Postoji niz pokazatelja koji kroz proces edukacije otkrivaju likovno sposobnije. Ukoliko dijete ili mladi čovjek dođe u ruke vrsnom likovnom pedagogu od kojeg dobiva čvrste temelje, ima velike šanse za daljnji razvoj.

HAZU I LIKOVNA RADIONICA TATJANE KOSTANJEVIĆ  -

POŽEGA – U galeriji Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU otvorena je izložba likovnih radova polaznika Likovne radionice akademske kiparice Tatjane Kostanjević. Svojim dolaskom u Požegu prije nekoliko godina ona se uključila u društveni i umjetnički život, a prije dvije godine pokrenula je i Likovnu radionicu za nadarene mlade ljude, djecu i srednjoškolce. – Dvije školske godine su iza nas, a 13-ero mladih ljudi prošlo je kroz Likovnu radionicu. Oni su uglavnom ostvarili svoj cilj, išli su na prijemni ispit, upisali željeni fakultet od arhitekture, grafičkog dizajna do likovne akademije. Neki od njih koji su mlađi nastavit će polaziti i dalje ovu radionicu. Ova radionica nije masovna, nego za djecu koja žele jedan od tih poziva – kaže zadovoljna dosadašnjim rezultatima polaznika, Tatjana Kostanjević.

Najuspjelije radove po odabiru polaznika izložili su na ovoj izložbi. – Oni imaju svoje afinitete, imaju svoj senzibilitet, treba ga samo prepoznati i njegovati, te na toj osnovi graditi dalje. Ne učiti ih crtati, nego ih učiti razmišljati, učiti ga likovnom jeziku. Crtež je osnova i to je u početku zadatak za sve, a dalje ih brusimo. Ovu izložbu smo osmislili da svatko od njih dobije jedan svoj okvir u prostoru, a uskoro će svatko od njih dobiti svoju galeriju. Tu vidimo i njihovo napredovanje, jer crteže koje su napravili prije nekoliko mjeseci za njih više nisu dobri, jer stalno napreduju – istakla je Tatjana Kostanjević.

Ovo je svakako dobar način afirmacije mladih ljudi, jer Zavod HAZU u Požegi upravo ovakvim pristupom mladim ljudima i početnicima ispunjava svoju zadaću. Akademijini zavodi u Hrvatskoj, a ima ih 13, imaju zadaću da promiču znanost i kulturu, da se orijentiraju prema temama, prema problemima koji su u njihovoj sredini. Ovdje u Požegi imamo sreću da se niz mladih ljudi koje sam vidio, što me iznenadilo imaju već svoj likovni rukopis. Prepoznatljivi su po svojim potezima, rekao bih i imaju svoj stil koji se već sada može naslutiti kao njihov budući likovni izraz. To me jako raduje i ja sam otvoren za takve nastupe. Svatko tko je talentiran, svatko tko ima svoju ideju, svatko tko ima rezultat iza sebe ovaj Zavod mu je otvoren – rekao je akademik Dubravko Jelčić, voditelj požeškog Zavoda.

Svoje radove izložili su Anja Božić, Bruno Bulaja, Paula Fumić, Maja Gjajić, Ivana Jazbišek, Tea Horvat, Filip Jozić, Marko Ketović, Ana Pavičić, Boris Radaković, Ela Štefanac, Petar Vračić i Katarina Zmeškal.

Ove godine učenica 4 razreda Gimnazije, a široj javnosti poznata što je svoju prvu slikovnicu nacrtala i izdala još kao osnovnoškolka, Maja Gjajić iz Kutjeva misli da je puno napredovala ove dvije godine. – U radionici smo doživjeli jedan uzlet što se tiče likovnog smisla, jako smo napredovali, pogotovo mi koji smo dvije godine u radionici. Rezultati i taj napredak je dakako vidljiv i to će nam svakako pomoći pri upisu na željeni fakultet. Mi svi težimo prema nekom likovnom izričaju i u budućnosti, u profesionalnom životu, pa nam rad u radionici puno znači.

Ana Pavičić iz Alilovaca uskoro počinje studirati na Grafičkom fakultetu u Zagrebu nije prije radionice razmišljala da bi se time mogla i profesionalno baviti, a na to ju je nagnala upravo likovna radionica. – Zanimalo me slikanje i općenito sve o umjetnosti, ali prije nisam imala priliku to naučiti. Ovo me je potaklo upravo da počnem razmišljati da se time bavim, to je bilo presudno.

OTVORENA IZLOŽBA RADOVA POLAZNIKA LIKOVNE RADIONICE AKADEMSKE KIPARICE TATJANE KOSTANJEVIĆ -

POŽEGA – Potreba izražavanja vlastita doživljaja predmeta, ljudi i svijeta oko sebe dio je svakoga djeteta, no poticanje i razvijanje dara i likovnoga promatranja već je prostor nadgradnje u kojemu je stručno vodstvo presudno i nezamjenjivo. Upravo je to svojom likovnom radionicom u Požegu donijela akademska kiparica i vrsna likovna pedagoginja Tatjana Kostanjević, dajući tako priliku mladim, talentiranim ljudima da se likovno razvijaju, napreduju i izgrađuju. Da im to zajednički sjajno 'polazi za rukom', pokazali su i publici svojega grada, izložbom u Gradskom muzeju.

- Ovi radovi upravo su rezultat crtačke discipline, no ja ih primarno ne učim crtati jer to vodi u svojevrsno 'šabloniziranje'. Učim ih zapažati, promatrati, gledati 'likovnim okom', odvajati bitno od nebitnog. Učim ih onom najvažnijem – likovnom mišljenju. Važno je u mladih i djece prepoznati predispozicije za pojedinu granu likovne umjetnosti i uskladiti ih s njihovim željama te onda kreirati program rada koji će omogućiti kvalitetan likovni razvoj svakog od njih - kaže Tatjana Kostanjević te dodaje kako je upravo takav pedagoški pristup presudan za njihovo daljnje usmjeravanje na umjetničke škole i akademije ili srodne fakultete koji traže već dijelom razvijene likovne afinitete i sposobnosti.

   Raznovrsni slikarski i kiparski materijali u kojima se za trajanja jedne 'školske' edukacijske godine u radionici okušaju te likovni problemi s kojima se suočavaju i zajednički ih svladavaju, za sve su polaznike dragocjeno, kreativno i nadasve zanimljivo iskustvo.

- Moja fascinacija svijetom likovnosti, bojama, kistovima, olovkama traje od najranijeg djetinjstva. Objavila sam još kao djevojčica nekoliko edukacijskih slikovnica, ali tek mi je likovna radionica dala pravi 'vjetar u leđa' i puno sam u njoj naučila - kaže nam nagrađivana gimnazijalka Maja Gjajić kojoj je želja upisati Akademiju likovnih umjetnosti.

Mnogi od polaznika ove su godine uspješno upisali željene studije arhitekture, dizajna, a petnaestogodišnji Bruno Bulaja – Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku. - Puno sam naučio za trajanja radionice u prošloj školskoj godini i stekao sam veliku sigurnost. Okušao sam se u različitim tehnikama, ali nekako mi je najdraže bilo raditi s glinom i to motive 'rudinskih glava' - kaže Bruno kojemu je iskustvo u radionici pomoglo da se nastavi likovno izgrađivati kroz daljnje školovanje. (SN)

GRADSKI MUZEJ POŽEGA – IZLOŽBA POŽEŠKE KIPARICE  -

POŽEGA – Prvi puta akademska kiparica Tatjana Kostanjević predstavila se požeškoj publici, mada ne potpuno nepoznata Požežanima, koji ju znaju po skulpturi Sara Babin Vir, bisti Matka Peića na njegovom trgu. Tatjana Kostanjević odnedavno je i stanovnica Požege, grada u kojemu je provodila svoje mlade dane, grada za kojega je napravila neka djela i u kojega se polako zaljubila, pa na kraju došla i živjeti u njemu. Ne samo živjeti nego stvarati. Otvara i Likovnu radionicu za djecu i mlade.

Tatjana Kostanjević završava studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, prvi puta se predstavila kulturnoj sceni svojom izložbom 1986. godine u Poreču. Prvom javnom skulpturom, spomen pločom Odonu von Horvathu predstavila se javnosti 1996. godine. Od tada radi puno javnih skulptura i spomenika. Stručna hrvatska likovna kritika prepoznala ju je i istakla 1999. godine, a posebno ističu njenu uspješnost u prikazu pokreta u skulpturi.

Taj pokret u skulpturi uspješno je predstavila i Požežanima sa svojim skulpturama Tepsihore, boginje i zaštitnice plesa i glazbe, grčke muze koja nadahnjuje umjetnike. Ova zaštitnica plesa povezuje kiparičin skulptorski rad na temu ljudskog tijela u pokretu s njom samom, kao poznavateljicom baleta. Kiparica stvara slobodnu igru u krugu u kojemu je ona sama, kao stvarateljica glazba tijela.

Izložbu je otvorio Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH, uz nazočnost gradonačelnika Zdravka Ronka, koji je napisao i uvod za katalog. Izložbu građani Požege mogu pogledati do 22.veljače.