Prikazujem sadržaj po oznakama: likovna radionica

LIKOVNA RADIONICA POŽARTA U DOMU ZA ODRASLE LJESKOVICA -

LJESKOVICA – Udruga PoŽart je nastavila provođenje svog projekta likovnih radionica u Domu za odrasle osobe u Ljeskovici, pod nazivom "Doručak na travi", koji se sastoji od nekoliko radionica. Na ovoj 3. radionici, ostvarena je i suradnja s kreativnom radionicom KRUG požeške Gimnazije, a sve uz potporu Županije požeško-slavonske.

- Likovne radionice u Domu za psihički bolesne osobe imaju za cilj propitivanje predrasuda koje nam nameće okolina i društvo prema svemu i svima koji se ne uklapaju u prosjek i zadane okvire. Druženjem kroz umjetnost i kroz zajedničke aktivnosti i provođenje slobodnog vremena proaktivno možemo djelovati protiv ksenofobije, ravnodušnosti, nezainteresiranosti za ljude i procese u društvu – ističe voditeljica Snježana Mekić Delić.

Gimnazijalci su skupili i darove za stanovnike Doma u Ljeskovici, a u sklopu akcije Kukice dobrote. Gimnazijalci su uz pratnju terapeuta i ravnateljice Rade Matoš obišli dom, pričali i družili se sa stanovnicima doma, a PoŽart je obišao svoje stare poznanike koji vole slikati, crtati i slobodno vrijeme provode u prostoriji za slobodne aktivnosti.

- Pokazali su nam nove slike, recitirali svoje pjesme, vesele se ponovnom zajedničkom druženju. Na velikom zidu u prostoru Doma radili smo na velikom muralu sa scenom Doručak na travi. Mural je dobio osnovne konture, površIne su pokrivene bojama, a sljedeći put ćemo raditi na nijansama, likovima ljudi, životinja, te na postavljanju pastoralne scene Doručak na travi. Vjerujemo da će mladi koji su s nama bili i dalje širiti empatiju, otvorenost i interes prema raznolikosti ljudi, sudbina i života koji nas okružuju – dodaje voditeljica Snježana Mekić Delić.

Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska

RAZGOVOR S POVODOM: akademska kiparica Tatjana Kostanjević

Likovna radionica Tatjane Kostanjević kontinuirano djeluje u Opatiji od 1991. godine, a od 2011. i u Požegi u svrhu edukacije 
djece i mladih iz područja likovnih umjetnosti. Vlastiti kreativni program brušen je kroz godine rada i iskustva…

Kako uskoro kreće novi ciklus Likovne radionice u ovoj školskoj godini i ima mjesta za još nekoliko učenika, porazgovarali smo s akademskom kiparicom Tatjanom Kostanjević, da nam malo bolje približi rad Likovne radionice.

Što djeca rade i što ih očekuje u vašoj Likovnoj radionici?

Sva djeca vole crtati. Ne crtaju samo budući slikari. Takva aktivnost razvija sve djetetove funkcije. Dijete si crtajući razjašnjava svijet u kojem živi, to mu pomaže da savladava ne-što što je jače od njega. Pećinski je čovjek imao potrebu nacrtati životinju da bi je lakše savladao. To je njihov put samoodrastanja i samosazrijevanja. Na tom putu treba mu pomoći. Kada djeca sama crtaju, crtaju uglavnom pozna-te oblike i bezbroj puta rade jedno te isto. Zanimljivo je, dolaskom u Radionicu oni jedva čekaju da budu vođeni i tu dolazi do izražaja znanje i kreativnost voditelja. Zadaci moraju biti zanimljivi, ne smiju se ponavljati, postavljeni tako da ne budu ni prelaki, ni preteški. Tu treba biti majstor. Jer, djeca su najbolji kritičari.

Što se u Radionici može naučiti i što taj rad potiče?

Krenimo s ambijentom u kojem dijete stvara. Moj atelje izgleda kao gliptoteka. Tu stoje moje skulpture u gipsu, bronci, drvu…Dijete ili mladi čovjek prati proces nastajanja umjetničkog djela svog mentora. To je zanimljivo.

Pošto imamo na raspolaganju puno odljeva – Šibenskih glava, glava iz Rudina, odljev Ce-zara, Demostena, Venere Milonske, Afrodite…dijete ili mladi čovjek koji dolazi svaki tjedan u atelje živi u okruženju s visoko vrijednim umjetničkim djelima koje može dirati, crtati, proučavati. To je iskustvo ne-procjenjivo za njegov razvoj. Bez obzira hoće li se kasnije baviti likovnošću profesionalno ili ne, kao odrastao čovjek pridonijet će razvoju svoje kulturne sredine, jer je tu kulturu upio u mladosti.

U radu u Radionici polaznici-ma se pružaju raznovrsni slikarski i kiparski materijali, te ukoliko dovoljno dugo traje njihova edukacija mladi čovjek može savladati puno materijala, može eksperimentirati i na taj način steći iskustvo. Rješavajući neki likovni problem, u procesu prikazivanja svako dijete upotrebljava svoje navike, svoj stav i svoje znanje. Što su znanje i iskustvo veći, rezultati su drugačiji. Nešto najgore je učit ih kako se crta jer to vodi u šabloniziranje. Treba ga učiti  misliti, učiti gledati, učiti ga odvajati bitno od nebitnog  –  tako se razvija likovno mišljenje.

Srednjoškolci koji dolaze u Radionicu, a najčešće su to oni koji nastavljaju svoju likovnu edukaciju, dolaze s ciljem da jednog dana upišu neku od likovnih akademija, ili srodan studij: arhitekturu, dizajn, par-kovnu arhitekturu… Tu im se nudi ciljani program za upis na željeni fakultet, ali što je jako važno, nudi im se stručna po-moć pri odabiru studija. Važno je podržati želje mladih ljudi, a još je važnije prepoznati njihove predispozicije za bavljenje pojedinom granom likovne umjetnosti.

Stoga je važno, neovisno o uzrastu polaznika Likovne ra-dionice, kreirati program i izvoditi ga na taj način da dođe do izražaja kompletna ličnost po-jedinca.

Kako znamo da imamo talenta?

Provodi li dijete dulje vrijeme crtajući sigurno će tražiti da ga netko poduči ili će sam izraziti želju da se uključi u likovnu ra-dionicu.

Tu je zametak njegovog likovnog razvoja.

Postoji niz pokazatelja koji kroz proces edukacije otkrivaju likovno sposobnije. Ukoliko dijete ili mladi čovjek dođe u ruke vrsnom likovnom pedagogu od kojeg dobiva čvrste temelje, ima velike šanse za daljnji razvoj.

OTVORENA IZLOŽBA RADOVA POLAZNIKA LIKOVNE RADIONICE AKADEMSKE KIPARICE TATJANE KOSTANJEVIĆ -

POŽEGA – Potreba izražavanja vlastita doživljaja predmeta, ljudi i svijeta oko sebe dio je svakoga djeteta, no poticanje i razvijanje dara i likovnoga promatranja već je prostor nadgradnje u kojemu je stručno vodstvo presudno i nezamjenjivo. Upravo je to svojom likovnom radionicom u Požegu donijela akademska kiparica i vrsna likovna pedagoginja Tatjana Kostanjević, dajući tako priliku mladim, talentiranim ljudima da se likovno razvijaju, napreduju i izgrađuju. Da im to zajednički sjajno 'polazi za rukom', pokazali su i publici svojega grada, izložbom u Gradskom muzeju.

- Ovi radovi upravo su rezultat crtačke discipline, no ja ih primarno ne učim crtati jer to vodi u svojevrsno 'šabloniziranje'. Učim ih zapažati, promatrati, gledati 'likovnim okom', odvajati bitno od nebitnog. Učim ih onom najvažnijem – likovnom mišljenju. Važno je u mladih i djece prepoznati predispozicije za pojedinu granu likovne umjetnosti i uskladiti ih s njihovim željama te onda kreirati program rada koji će omogućiti kvalitetan likovni razvoj svakog od njih - kaže Tatjana Kostanjević te dodaje kako je upravo takav pedagoški pristup presudan za njihovo daljnje usmjeravanje na umjetničke škole i akademije ili srodne fakultete koji traže već dijelom razvijene likovne afinitete i sposobnosti.

   Raznovrsni slikarski i kiparski materijali u kojima se za trajanja jedne 'školske' edukacijske godine u radionici okušaju te likovni problemi s kojima se suočavaju i zajednički ih svladavaju, za sve su polaznike dragocjeno, kreativno i nadasve zanimljivo iskustvo.

- Moja fascinacija svijetom likovnosti, bojama, kistovima, olovkama traje od najranijeg djetinjstva. Objavila sam još kao djevojčica nekoliko edukacijskih slikovnica, ali tek mi je likovna radionica dala pravi 'vjetar u leđa' i puno sam u njoj naučila - kaže nam nagrađivana gimnazijalka Maja Gjajić kojoj je želja upisati Akademiju likovnih umjetnosti.

Mnogi od polaznika ove su godine uspješno upisali željene studije arhitekture, dizajna, a petnaestogodišnji Bruno Bulaja – Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku. - Puno sam naučio za trajanja radionice u prošloj školskoj godini i stekao sam veliku sigurnost. Okušao sam se u različitim tehnikama, ali nekako mi je najdraže bilo raditi s glinom i to motive 'rudinskih glava' - kaže Bruno kojemu je iskustvo u radionici pomoglo da se nastavi likovno izgrađivati kroz daljnje školovanje. (SN)