Prikazujem sadržaj po oznakama: HPD Sokolovac Požega

PLANINARSKI IZLET NA DINARU  (DALMATINSKA ZAGORA I TROGLAV) - 

Kao i svaki, tako je i ovaj trodnevni planinarski izlet našeg društva započeo kod “Ćire”, stare lokomotive pokraj željezničkog kolodvora, 1. listopada negdje oko 15 sati. Petnaest članova “Sokolovca” koji su u većem broju dugogodišnji i prilično izdržljivi planinari, uz one koji su u planinarstvu  tek odnedavno, autobusom kreću prema našoj najvišoj planini Dinari, koja čini prirodnu granicu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dinara dijeli Livanjsko polje od Sinjskoga, a ove je godine  proglašena  dvanaestim parkom prirode te je ujedno drugi po veličini park prirode u našoj domovini. Krajnji cilj izleta bio je popeti se na najviši vrh Dinare - Troglav (1913 mnv) u Bosni i Hercegovini, na kilometar udaljen od hrvatske granice. Za slabije uhodane planinare i one koje nisu imali ambiciju penjati se na ovaj vrh bila je predviđena i alternativna dionica.

Organizator izleta bio je Ratimir Čajka, naš iskusni planinar, koji je na ovom izletu istovremeno bio i vodič na čelu, te je budno pazio na tempo, markacije, vrijeme i ostale važne detalje prilikom kretanja po planini. Zadnji vodič, tzv. metla ili gonič, bio je također naš  cijenjeni planinarski vodič Dražen Jakoubek. Na ovom izletu pokazao je izrazito visoku razinu poštivanja svih etičkih principa planinarstva stalno pazeći i bodreći zadnjega u redu te niti u jednom trenutku ne dopustivši da se netko nađe iza njega. Uz vodiče, na izletu su bili: Anamarija Marković, Silvija Čajka, Danica Martinčić, Davor Martinčić, Hrvoje Mikolčević, Vesna Matoković, Damir Matoković, Kristina Šćiran, Marijana Štivić, Slavica Milevoj, Vjekoslav Milevoj, Krešimir Bubak i Anita Bubak.

Na putu za Svilaju

Nedugo nakon ulaska u autobus, u vožnji prema Novoj Gradišci, shvaćamo da u našem autobusu ne radi klima. Vruće je, jako vruće, no već na ulazu na autocesti A3 raspoloženje raste, potaknuto zvukom harmonike i pjesmom našeg Vjeke te raznoraznim domaćim prehrambenim i tekućim specijalitetima, tipičnima na planinarskim izletima. Ekipa se vrlo brzo zbližava pa put prema Zagrebu do Bosiljeva, autocestom A1 do izlaza na Sv. Rok, pravac Gračac zatim do Knina i Vrlike prolazi prilično veselo, opušteno i uz puno smijeha. Prepričavaju se raznorazne planinarske dogodovštine, uspjesi, pričaju se vicevi, anegdote iz svakodnevnog života.

Oko 23 sata stižemo u srce Zagore te autobusom po vrludavoj, planinskoj cesti na planini Svilaji dolazimo u planinarski dom Orlove stine koji je smješten na rubu prostranog dolca na istoimenom obronku.  Dočekuje nas svjež planinski zrak i nebo gusto posuto mnogobrojnim zvijezdama na kojemu se nazirala Mliječna staza. Raspremamo svoje stvari, te umorni, ali odlično raspoloženi, odlazimo na spavanje.

Mali Maglaj

Već u 6 sati ujutro pripremamo svoju planinarsku opremu te ponovno sjedamo u autobus. Spuštamo se planinom Svilajom prema usporedno smještenoj Dinari. Promatramo udolinu prekrivenu debelim slojem magle koja na ovoj visini djeluje poput nekakvog mitskog, začaranog jezera. Uspinjući se autobusom na visoravan gdje cesta prelazi u makadam, razmišljamo o razgolićenom krajoliku Dinare koji nam se zavodljivo otkriva. Nakon tridesetak  kilometara od Orlovih stina dolazimo do osamljene planinarske kuće Sveti Jakov (1001 mnv) na rubu visoravni Vrdovo. Natovareni teškim ruksacima točno u 9 sati i 15 minuta pozdravljamo vozača i krećemo za našim vodičem po nazubljenom planinskom putu. Uspinjući se dinarskim uzvisinama, dobro ugrijani suncem, komentiramo kako ne bi bilo loše, zbog ublažavanja planinarskih muka prouzrokovanih teretom na leđima, da naše planinarsko društvo posjeduje barem  jednog snažnog, izdržljivog konja.

Krećući se Dinarom svuda oko nas prostirala su se nepregledna prostranstva nanizanih uzvisina i udolina. Vegetacija se bližila svome kraju pa su boje proplanaka u nižim dijelovima u svim nijansama žute i svijetlo smeđe kontrirale čistoj, plavoj boji neba. Na višim dijelovima još je uvijek prevladavalo zelenilo iz kojega je posvuda izranjalo sivo kamenje svih oblika i veličina. Iz niskog raslinja izvirivao je tek poneki grm ili skromno drvo. Gdjegdje koji ružičasti mrazovac stršao je iz busena trave, a pratila  nas je i čudnovata biljka kravljak čiji su živi cvjetovi izgledali kao da su suhi.

Uspinjući se na Mali Maglaj (1455 mnv) primjećujemo travnati, zaobljeni vrh na kojem je izgrađen veliki bijeli, kameni križ koji se vidio još iz daljine.  Podignut je u spomen na poginule branitelje u akciji „Zima 94”. U blizini vrha, u jednom bunkeru, uređeno je sklonište za slučaj nevremena.

Troglav

Nastavljamo Putom Oluje. Pogled nam seže na Veliku ledenu kosu i njene srebrne stijene. Kamen je ispod nas, nebo je iznad nas, a u trenutku se činilo kao da sve nestaje, osim postojanja u koraku, bez suvišnih misli. U tom prekrasnom dinarskom ništavilu omeđenom biljkama, vjetrom, suncem i  kukcima, nastao je mir.  Stopalo ispred stopala po neravnom tlu brisalo je sve uzbrdice i nizbrdice. Ravnalo ih snagom vode i vjetra na krškom tlu donoseći odmak od svakodnevice. Zvukovi, riječi i glasanje suputnika transformirali su se u prigušen šum čija su značenja nestajala s vjetrom. Svjesni smo da smo gosti u zemlji vuka i medvjeda, poskoka i bogomoljke, sivog sokola i surog orla, zemlji koja na trenutak i uz potpuno poštovanje postajala i naš dom.

Konačno dolazimo i do Vještić gore u kojoj pronalazimo zaklon od jakog sunca i priliku za nešto pojesti i odmoriti. Listopadna je tu šuma na čijim su rubovima još uvijek vidljive rane od požara. Spuštamo se do križanja ispod Janičje glavice gdje se razdvajamo u dvije skupine. Četvero nas ide prema  planinarskom skloništu Pume preko Rosića dolca, a ostali odlaze  preko sedla između Ledene kose i Male ledene kose u smjeru Troglava.

Moja skupina nastavlja hodati uživajući u pogledu na ljepote krškog reljefa, ponikve obrubljene strmim, kamenim blokovima, visoke vrhove u daljini. U suton stižemo do planinarskog skloništa Pume koje je svojom pozicijom (1630 mnv), najviši planinarski objekt Hrvatske. U skloništu je već nekoliko Splićana. Razgovaramo o planinarskim iskustvima, nepromišljenim planinarima, prijateljstvima, receptima ovoga kraja. Nešto iza 20 sati, po mrklom mraku i s naglavnim lampama stiže i grupa koja se penjala na Troglav. Uz kuhanje juhe, večeru i druženje, slušamo priče o usponu na ovaj najuzdignutiji dio Dinare, koji je na vrhu zaobljena zaravan, označena geodetskim stupom. Opisi podsjećaju na bajkovite rečenice u kojima se spominju prelasci preko sedam gora i sedam planina kako bi se došlo do cilja. Iza jednog uspona uzdiže se drugi, pa ponovno i opet i konačno na Troglavu.  Prepričavaju se doživljaji hodanja s naglavnim lampama po strmim stijenama, ljepoti pogleda s tolike visine, kao i problemima pri usponu. Istovremeno osjećamo njihovu veliku radost pomiješanu s umorom. U Pumi je te večeri bilo dosta ljudi, stoga je pronaći mjesto za spavanje bilo i više nego izazovno, pa su neki svoj ležaj pronašli  na tvrdim klupama i krevetima bez madraca.

Poskok, zec i nekoliko bogomoljki

Treći dan našeg planinarskog izleta započeo je u planinarskom skloništu Pume koje je toga jutra grijalo sunce. Pogled je sezao na vrh Kijevski bat, planinu Svilaju na kojoj se jasno isticao greben Orlove stine. Iza njih u daljini su se nazirale  moćne vjetrenjače.  Ispod Svilaje ugnijezdilo se Debelo brdo, a u dolini sela Bitalići, Vučepolje, Dabar, Laktac, Poljana, Ježević te Peručko jezero koje je treće po veličini u Hrvatskoj. Iza nas nadvila se Rosića glavica.

Nakon jutarnjih rituala i zaključka da planinarsko sklonište Pume definitivno ima poljski wc s najljepšim pogledom u Hrvatskoj, dio grupe odlazi na Veliku Duvjakušu (1708 mnv),  koja je na lijevoj strani i  desetak minuta hoda udaljena od Pume. Vršni dio joj je prostrana tratina bez posebno izraženog vrha. Nalazi se na nižem grebenu koji se pruža usporedo s glavnim grebenom Troglava. Na vrhu je izgrađeno spomen- obilježje 31 pripadniku 7. gardijske brigade „Pume“ koji su poginuli na širem prostoru Dinare.

Ponovno pakiramo svoju planinarsku opremu i po ugrijanim padinama dinarskog kamenjara spuštamo se prema novom planinarskom skloništu Vjetar s Dinare (1330 mnv) koje se  nalazi na području Goveđa kosa. Hodamo po travi koje je priroda terasasto popločila kamenom, čudimo se količini crne zemlje na području bez šume, ogromnom kamenju ugrađenom u suhozide, opažamo ostatke pastirskih stanova, veći broj smeđih i zelenih bogomoljki, divljeg zeca, a u jednom trenutku dio grupe uočava i velikog poskoka koji se sunčao na putu. Uočivši našu grupu brzo odlazi u travu, a mi ga ostavljamo da uživa u svom zmijskom životu.  Nakon 4 i pol sata hoda od Pume ponovno smo ispred planinarske kuće Sveti Jakov. Malo odmora i autobusom odlazimo u Vrliku, grad smješten na izvoru Cetine, iznad koje dominira srednjovjekovna utvrda Prozor. Tamo ručamo lovački gulaš, uživamo u blagodatima civilizacije te autobusom umorni, neispavani i neotuširani, ali zadovoljni izazovnim trodnevnim izletom, oko 23 sata i 30 minuta stižemo u Požegu.

Piše: Anita Bubak

Fotografije: Hrvoje Mikolčević i Dražen Jakoubek

POŽEGA - Članovi HPD-a „Sokolovac“ su prošle nedjelje bili na zanimljivom tematsko-poučnom-planinarskom izletu: „Krug s Matkom Peićem po Požegi i Požeškoj gori“ koji polako, ali sigurno ulazi u tradiciju.

- Po treći puta smo se okupili kod spomenika Matku Peiću na istoimenom trgu u Požegi. Prije odlaska na izlet svako je dobio sliku Matka Peića i zihericu, a sliku smo si ovisno o raspoloženju i kreativnosti postavili na kapu, jaknu ili ruksak. Marija i Predrag su pročitali nekoliko rečenica iz biografije Matka Peića i njegove omiljene citate – ističu planinari.

Dvanaestero raspoloženih krenuli su pokraj Grginog dola prema Požeškoj gori, a na Vinkovom putu dočekao ih je, a tko drugi, nego dugogodišnji planinar Vinko kojeg su također „okitili“ Matkovom slikom i nastavili.

Po dolasku na prvi vinogradarski put zaustavili su se i iskoristili priliku za predivan pogled na bazu na Papuku, Lapjak i Rogin kamen. Usput su zahvalili i članovima drugih planinarskih društava i neformalnih planinarskih skupina koji su im se pridružili na ovom izlet (PD „Zanatlija“, „Šapice“), a dvoje novih članova Društva pozdravio je član UO Mijo Mitrić.

- Nastavljamo i ubrzo dolazimo do križanja na kojem se jednom stranom ide Vinogradarskim putem, a drugom također Vinogradarskim putem (upućeniji u putove po Požeškoj gori znaju o čemu je riječ). Spuštamo se strmim betonskim stepenicama, i kroz vinograde i voćnjake izbijamo na cestu Vranduk – Komušina. Vrandučkim livadama nastavljamo prvom strmijem usponu gdje nas veselo dočekuje oštar i jak vjetar što i nas također posebno veseli (kako koga…). Nakon uspona zbog jakog vjetra skrivamo se u zavjetrinu jedne staje i okrjepljujemo se za nastavak i prelazimo preko oranica i livada, s kojih puca predivan pogled na kapelicu Sv. Vida, prema Komušini – pričaju planinari HPD-a „Sokolovac“.

Prolaze kroz Komušinu i dolaze do vinograda i objekta Poljoprivredne škole te se spuštaju prema Koydlovom zdencu, gdje se odmaraju, fotografiramo i gdje im je o Stjepanu Koydlu – Pišti nekoliko rečenica pročitale Nevenka i Gabi.

- Penjemo se uz stepenice, uvjetno rečeno, i dolazimo kod spomenutog objekta na dogovor. Do sada smo se s ovog mjesta spuštali na Gospino brdo i išli asfaltom do spomenika Peiću, no kako je na tom putu preko 80% asfalta brzo se dogovaramo da se vraćamo prema Komušini i da nastavimo drugim zanimljivijim putem – dodaju.

Drugi zanimljiviji put je bio prolazak kroz jedan voćnjak uz nezaobilazne mušmule i orahe i dolazak kod strmog bagremika niz koji se trebaju spustiti. Kako je spust neizvjestan i strm neki su se odmorili i pripremili u udobnoj i originalnoj „fotelji“. Prije spusta su se dogovorili da ćemo izlet proglasiti uspješnim ukoliko se bar jedan izletnik „spusti“ na stražnjem dijelu tijela, što se i ostvarilo odmah na početku. E sad, je li se to dogodilo spontano ili smišljeno, da izlet ne propadne, nismo saznali.

Uz jasne i precizne upute (pazi sklisko, imaš bazgu uhvati se, imaš grab uhvati se, sad nemaš ništa snalazi se kako znaš…), uspješno se spuštaju i dolazie u Vranduk gdje se nakon 500-injak metara opet penju na Požešku goru.

- Laganim korakom poznatim stazama pokraj zdanja Belak i Čerti ponovo izbijamo, sad s druge strane, na Vinogradarski put gdje se zaustavljamo, okrjepljujemo kuhanim vinom (hvala novim članovima) i gdje nam Mijo objašnjava zapremninu i oblik određene mjere koja ime veze s putem kojim poslije nastavljamo – Prosički put.

Četiri sata laganini šetnje završavamo spuštanjem niz Vinkov put prema ulici Točak i završavamo naš izlet za koji za kraj navodimo da smo sva tri puta za ovaj izlet imali snijeg i da je petero članova na ovaj izlet išlo sva tri puta – dodali su na kraju planinari.

U GRADSKOJ KNJIŽNICI I ČITAONICI POŽEGA -

POŽEGA - U 120-oj obljetnici postojanja Društva, pročelnica Sekcije "Zagreb" HPD-a „Sokolovac“ Požega, Ivana Šljerić organizirala je predstavljanje knjige „Himalajski dnevnik“ autora Hrvoja Rupčića, u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Požegi.

U prepunoj knjižnici Hrvoje je prisutnim članovima planinarskih društava i ljubitelja prirode, od kojih su neki došli iz Našica, govorio o ekspediciji „Vlaji na Himalaji“, i o usponu na 6.476 metara visoki Mera Peak.

U sklopu predavanja Hrvoje je prisutnim pokazao i pregršt lijepih fotografija te prepričao neka zanimljivosti.

Na pripremnom izletu na Triglav cepin mu je posudio legendarni hrvatski visokogorac Stipe Božić, a jedna od zanimljivosti koja ga je fascinirala je da se i na visinama između 4.500 i 5.000 metara može vidjeti zelenilo i cvijeće, a već par stotina metara dalje nailazi se na krš i golet.

Kako je bilo na predavanju može se vidjeti i po slikama koje u ovom slučaju govore i više od tisuću riječi, a koliko su prisutni bili zadovoljni predavanjem vidjelo se po dugom i gromoglasnom pljesku.

Nakon predavanja prisutni su mogli kupiti knjigu „Himalajski dnevnik“ po promotivnoj cijeni, i pitati Hrvoja što ih je zanimalo.

Tekst: Kronika požeško-slavonska Foto: H. Rupčić, HPD Sokolovac Požega

HPD SOKOLOVAC POŽEGA -

POŽEGA - Članovi HPD-a "Sokolovac" Požega, uz pojačanje članova PD "Zanatlija" i HPD "Bršljan-Jankovac" iz Osijeka, članova HPD "Vidim" Kutjevo i PD "Dilj" Slavonskog Broda bili su na planinarsko-turističkom izletu u Mađarskoj.

Pri dolasku obišli smo srednjevjekovni dvorac u Siklósu koji ima gotičku kapelicu iz 15. stoljeća kojeg s poštovanjem nazivaju magnatskim dvorcem.

Posjetili smo gradove Villány i Siklós i okolicu poznatu po vinima izvrsne kvalitete. Jud ili Đud (mađ. Máriagyűd) je naselje u južnoj Mađarskoj poznato kao marijansko svetište. Jedna od znamenitosti ovoga kraja je barokna crkva u mjestu Siklós-Máriagyüd s dva tornja i slikama postaja križnog puta načinjenim od Zsolnay emajla.

Nakon turističkog razgledavanja slijedio je uspon na veličanstveno brdo Aršanj u obliku piramide, visoko 442 metra. 

Na samom vrhu dočekao nas je pogled na nizinska polja i vinograde. Nepreglednost je ometala magla. Umjesto vještica susreli smo neočekivano puno paraglajdera (ili je to nešto u suvremenom obliku!?). U podnožju brda razgledali smo stalni postav izložbe s kamenim kipovima.

Turneju po podrumima nastavili smo u gradiću Villany, najpoznatijem vinskom mjestu Mađarske. Vinsku i pivsku kapljicu začinili smo i mađarskim gulašem. 

Zadnji puta požeški planinari su ovdje bili 2011. godine i danas je pao dogovor da ovaj izlet ponavljamo 2023. godine.

U zadnjoj gostionici u Mađarskoj prije graničnog prijelaza smo ponovili naš običaj da svi izvadimo sitne forinte i to transformiramo u tekuće stanje odnosno piće, prikupili smo dovoljno forinti za piće za nas svih dvadeset i sedmero, a bilo je i viška pa smo nešto ponijeli i u autobus za dobro raspoloženje i pjesmu.

Zahvaljujemo i našem super vodiču Đorđu Baliću, inače članu PD „Zanatlija“ Osijek, koji je svojim poznavanjem povijesti, pričama, legendama i prigodnim vicevima educirao i uveselio znatiželjne planinare.

Organizator ovoga izleta bio je Predrag Livak.

Vidimo se 2023. godine, tko preživi pričat će!

Tekst/foto: HPD Sokolovac Požega

"SUSRET PLANINARA PJESNIKA I SLIKARA - SOVSKO JEZERO 2017." - 

SOVSKO JEZERO - Na ovogodišnjem Susretu okupilo se oko 120 planinara pjesnika i slikara te njihovih navijača. Sudjelovalo je ukupno 10 planinarskih društava iz Hrvatske i jedno društvo iz susjedne BiH, a prije samog službenog programa organiziran je izletu na kojemu je sudjelovalo pedeset i troje planinara.

Petero planinara iz HPD-a "Krndija" Našice, PD-a "Čičak" Orašje i HPD-a "Sokolovac" Požega zadnjih su 300 metara izleta otrčali do cilja.

Najbolju pjesmu na ovogodišnjem Susretu napisala je Čarna Falamić i za to je osvojila vrijednu nagradu, a posjetitelji su mogli uživati u predivnim slikama članova Udruge "Matko Peić" od kojih su neki i recitirali svoje pjesme.

Na kraju su svi s oduševljenjem poslušali iznenađenje druženja, naime planinar Mato iz HPD-a "Tikvica" Županja odrepao je dvije zanimljive pjesme i za to je nagrađen velikim pljeskom.

Nakon ukusnog i za sve posjetitelje besplatnog graha, sudionici su se s velikim zadovoljstvom okušali u gađanju praćkom i u gađanju kozlice, a bitno je spomenuti da je na događaju sudjelovao i respektabilan broj kućnih ljubimaca koji su omiljeni među planinarima.

OSNOVANA PLANINARSKA SEKCIJA U ZAKORENJU  -

Izletom na Kapavac, 13. siječnja 2013., kojem je  bio cilj  osvajanje tog najvišeg vrha Požeške  gore (617 m), planinari HPD-a Sokolovac  iz Požege obilježili  su osnivanje planinarske sekcije u Zakorenju, naselju na području općine Brestovac,  udaljenom  od Požege desetak kilometara. Tridesetak sudionika hodalo je trasom od Zakorenja  do Kapavca, usponom  koji je trajao oko dva sata. Krenulo  se nedaleko  od  naselja, ispred Bajinog  kijera, nakon toplih napitaka koje su požeškim planinarima i gostima iz Nove Gradiške ponudili  domaćini iz Zakorenja.

Desetak novih članova, uz voditelja sekcije Matiju Lončarevića, promovirat  će planinarske sadržaje na  području  općine Brestovac,  posebice među  mlađim  članovima mjesnog  Dobrovoljnog  vatrogasnog  društva u koje su mahom učlanjeni. Pri tom neće  imati  dodatnih  poslova  koje  bi  imali da  su  osnivali  zasebno  društvo, već će uz potporu Upravnog  odbora lakše uploviti u planinarske vode i organizirati  izlete,  pohode, radne akcije i druge planinarske sadržaje. Prvi zadatak novoosnovane sekcije bit će markiranje staze, dakako uz  pomoć markacijske  sekcije matičnog društva i njegove markacijske sekcije.

Osnivanje  sekcije u Zakorenju  u dugoj  povijesti društva, u  godini kad HPD Sokolovac obilježava 115 godina postojanja, i ima 130 članova, bit će zabilježeno  kao dokaz jačanja planinarstva na području ovog dijela Slavonije i Požeško-slavonske županije, vrlo atraktivne planinarske destinacije čuvene po ljepotama  Papuka, Krndije, Psunja, Požeške i Dilj gore, ali i vrlo popularnim pohodima kao što su Papučki jaglaci i Anđina baraka  u Velikoj, Martinje u Kutjevu, Fokina  staza u Pakracu  ....

Izlet na na Kapavac, najvišu  točku Požeške  gore, koja je manje  poznata  od nešto nižeg Maksimovog hrasta, u  organizaciji sekcije iz Zakorenja, bit  će tradicionalan  izlet koji će sredinom siječnja okupljati planinarska  društva iz Slavonije.

                                            Ana  Pirović