HRNJEVAC - Vincelovo kod našeg najpoznatijeg vinara Ive Enjingija u njegovu Vinariju u Hrnjevcu dobar je početak vinogradarske godine koju si je zaželio i sam Ivo Enjingi kiteći lozu najboljim kulenima i kobasicama. Potrebno je to uvijek, ali i zaliti orezanu lozu starom graševinom, jer je i prošla godina, s kasnim mrazevima i malo suviše sušna, dala je osjetno manje količine grožđa, no zato dobre kvalitete. Treba se stoga iskazati u vinskom podrumu, a tu je Ivo Enjingi nezamjenjiv, uvijek pun novih ideja kod stvaranja vina, reklo bi se pravi vinski umjetnik.
Vincelovo se kod Enjingija organizira uvijek na sam dan sv. Vinka, a po veličini kulena kojim je darivao lozu, grozdovi će ove godine biti stvarno veliki. Loza se orezuje dok prvi rezač ne dođe do kulena, onda se malo pauzira i degustira domaći kulen uz domaći kruh.
Nakon orezivanja loze na vinogradarskim položajima uz vinariju na Hrnjevcu loza se zalijevala prestižnim vinima koja su dobila najlaskavije nagrade u Londonu, Parizu, Amsterdamu i drugim europskim metropolama. Jedinstveni je to doživljaj koji mogu doživjeti samo gosti na proslavi vinogradarskog zaštitnika sv. Vinka, da u jednom danu mogu kušati toliko nagrađivanih vina, toliko vinskih uspješnica koje dolaze iz podruma Enjingi. Svi gosti i uzvanici družili su se na otvorenom, uz veliku vincelovsku vatru i domaće specijalitete te pekući vincelovski štap od kobasice i slanine na vatri.
Pred mrakom i pomalo hladnoćom gosti su se povukli u dvoranu iznad vinskog podruma gdje ih je čekao ukusan i malo šarf čobanac i pravo vincelovsko jelo, pečene kobasice s proprženim kiselim kupusom i zimskom grah salatom s povrćem. Za desert već prokušane, orahnjača i makovnjača, a od vina bilo je tu zaista veliki izbor, od redovnih do kasnih berbi, te poznatih i nagrađivanih kupaža bijelog i crnog Venja. Uz zvuke tamburaških instrumenata dvaju tamburaških sastava, TS Berak iz Nove Gradiške i poznatih tamburaša Gazde iz Zagreba bilo je pjesme i plesa.
Kod Ive družina je uvijek nešto brojnija i na proslavi Vincelova nađe ih se i po koja stotina duša. Ivino srce tada bude ispunjeno, a njegova velika ljubav, tamburica tada dobiva glavno mjesto. Uvijek je volio tamburicu a i sam osobno je u mladosti svirao tamburu. Uvijek je želio da ga ona uveseljava i bio je nesretan kada je skoro nestala iz života slavonskog čovjeka. No ta njegova želja i htijenje urodila je plodom, tamburica je i njegovim velikim zalaganjem vraćena u život svakog Slavonca.
