Prikazujem sadržaj po oznakama: Članovi HPD

VELIKA - Hrvatsko planinarsko društvo „Sokolovac“ Požega Novu 2026. godinu dočekalo je u prepoznatljivom planinarskom duhu uz zajedništvo, prirodu i dobro raspoloženje. Dva tradicionalna događaja, svečani doček u Planinarskom domu „Lapjak“ i novogodišnji izlet na Trišnjicu, okupila su brojne članove, simpatizere i prijatelje Društva, potvrdivši snagu zajednice koja njeguje zdrav način života, prijateljstvo i lokalnu baštinu.

Doček Nove godine u Planinarskom domu „Lapjak“ protekao je u toploj i veseloj atmosferi. Uz zajedničku večeru, domaće specijalitete i glazbu prilagođenu različitim generacijama, okupljeni su uz pjesmu i smijeh ispratili staru godinu te u novu zakoračili s osmijehom i planinarskim entuzijazmom. Organizaciju dočeka predvodila je Ivana Šljerić sa svojim timom vrijednih članova Društva, koji su se pobrinuli da svaki gost osjeti dobrodošlicu i domaći ugođaj. Dobro raspoloženje potrajalo je do ranih jutarnjih sati, nakon čega se dio sudionika odlučio na kraći odmor uoči novog planinarskog dana.

Već sljedećeg jutra, 1. siječnja 2026. godine, slavlje se nastavilo u prirodi tradicionalnim novogodišnjim izletom na Trišnjicu. Okupljanje ispred Ćire u 9:00 sati označilo je početak dana ispunjenog šetnjom, druženjem i nazdravljanjem uz tople i hladne napitke iz ruksaka. Sudionici su pristizali iz različitih pravaca, jer cilj izleta nije bila određena ruta, već susret i spontano okupljanje ljudi dobre volje koji dijele ljubav prema planini i zajedništvu.

Oba događaja još su jednom pokazala kako HPD Sokolovac ne gradi samo planinarske staze, već i mostove među ljudima. Spoj svečanosti i prirode, glazbe i tišine šume, stvorio je simboličan početak godine onaj koji slavi zdravlje, prijateljstvo i lokalni identitet, istaknuo je predsjednik Društva Bruno Horvat.

STRMAC / PSUNJ - U nedjelju 23. studenog članovi Hrvatskog planinarskog društva Sokolovac Požega sudjelovali su na 14. pohodu na Brezovo polje, najviši vrh Slavonije. Nakon okupljanja ispred Ćire i zajedničkog odlaska prema Strmcu, planinare je kod planinarske kuće dočekao besplatan planinarski doručak uz toplu kavu i čaj. Atmosfera pred polazak bila je izrazito živa i poticajna, osobito jer su sudionici već tada uočili da će ovogodišnji pohod biti izazovniji nego ranijih godina. Na višim predjelima čekale su ih obilne količine snijega, koji je na pojedinim dijelovima staza bio visok i dobro zbijen, zbog čega je kretanje zahtijevalo dodatnu koncentraciju i fizički napor.

Planinari su se formirali prema osobnim željama i mogućnostima uspona. Standardna staza prema Brezovom polju okupila je najviše sudionika, a prolazak snježnim dijelovima Božikovačke kose i Dobre vode pružio je pravi zimski planinarski doživljaj. Lakša obiteljska ruta, iako kraća, također je vodila kroz snijegom prekrivene šumske staze, što je mnogim najmlađim i manje iskusnim planinarima predstavljalo posebno iskustvo. Najzahtjevnija ekstremna dionica preko divljeg Psunja i kanjona Donje Rašaške ove je godine bila dodatno otežana snijegom, pa su je uspješno svladali samo najspremniji planinari.

Snijeg je pohodu dao poseban zimski karakter, a mnogi sudionici istaknuli su kako im je ove godine upravo taj element ostavio najjači dojam. Nakon povratka uslijedilo je druženje u planinarskoj kući na Strmcu, gdje je poslužen slavonski čobanac uz prigodnu ponudu pića, što je dodatno zaokružilo ovaj planinarski dan. Pohod je kao i prijašnjih godina uspješno organizirao HPD "Strmac" Nova Gradiška.

Koordinator izleta i vodič ispred Društva je bio Zdravko Matičević.

POŽEGA / LIČKO SREDOGORJE  - Kao i svaki put do sada iz Požege krećemo u ranim jutarnjim satima i uz par usputnih stajanja dolazimo do Mazinskog prijevoja odakle krećemo na vrh Kremen (1590mnv), najviši vrh Ličkog sredogorja. Staza nas je vodila kroz bukovu šumu, a s porastom visine postajala je sve strmija i zahtjevnija. Na jednom dijelu postoji gelender uz koji lakše prolazimo strmu i sklisku stazu. Izlaskom na otvoreni greben pred nama su se počeli otvarati prekrasni vidici, a sam vrh nagradio nas je panoramom koja se protezala prema Ozeblinu, Dinari, Velebitu i Gackom polju.

Nakon silaska posjetili smo i Vrelo Gacke, glavni izvor te smaragdno-zelene rijeke. Mir i svježina koji vladaju oko vrela, uz bistru vodu, pružili su nam savršeni predah nakon planinarenja. Dan smo završili u Čovićima, u kući koja je bila naša baza za noćenje. Tamo smo pripremili roštilj i proslavili čak dva rođendana, uz puno smijeha i dobre hrane. Prije večere poslužili smo se aperitivom. Ljubičinim likerom! Na prošlom izletu nabrane su nešpule i Ljubica je za ovaj izlet napravila liker. Kuća je imala i posebnu prostoriju za druženje opremljenu pikadom, stolnim nogometom i biljarom, pa se natjecateljski duh nastavio i nakon planinarskog dijela dana.

Kako je ujutro padala kiša ustali smo nešto kasnije, doručkovali i otišli u Otočac na kavu nadajući se da će se što prije pojaviti sunce. Kada je kiša prestala krenuli smo na Korenski vrh (1101mnv). Staza je započela iz zaseoka Šporčići i vodila nas kroz šumske predjele, a pri vrhu postala strmija i stjenovitija. Kako je padala kiša, staza je bila veoma blatna i skliska. Hodali smo polako i oprezno, no neki su ipak završili u blatu. S vrha nas je dočekao prekrasan pogled na sjeverni Velebit i dolinu Gacke, a vedro vrijeme omogućilo je da uživamo u svakom pogledu. Poseban gušt ovom izletu dao nam je pas Garo. Garo je pas koji očito vodi sve planinare do vrha i nazad. Cijelim putem je bio uz nas, izviđao stazu i pazio da smo svi na broju. Nakon spusta i oproštaja od našeg vodiča Gare krenuli smo u posjet utočištu za medvjede u Kuterevu. 

Šetajući stazama, promatrali smo medvjede u njihovom sigurnom, šumovitom okruženju. Volonteri koji skrbe o medvjedima podijelili su s nama zanimljive priče o svakom od njih – kako su stigli u utočište, zašto više ne mogu živjeti u divljini i kakvi su po naravi. Taj ljudski pristup, pun topline i poštovanja, dao je posjetu dodatnu vrijednost. Atmosfera u utočištu bila je smirujuća, gotovo čarobna – spoj tišine šume, prisutnosti tih velikih životinja i osjećaja da se ovdje zaista radi nešto dobro. Mnogi od nas ostali su zadivljeni i dirnuti, a posjet nas je podsjetio koliko je važna briga za prirodu i suživot s njom.

Kako svemu lijepom, tako i ovom izletu bliži se kraj. Naš dvodnevni izlet spojio je planinarenje, prirodne ljepote, edukaciju i druženje. Usponi na Kremen i Korenski vrh, posjet Vrelu Gacke i utočištu u Kuterevu te večernje slavlje u Čovićima ostat će nam u trajnom sjećanju kao prekrasno iskustvo zajedništva i ljubavi prema prirodi.

Do nekog drugog izleta!

Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!

Tekst; Ivana Šljerić

KRANJUSKA GORA / SLOVENIJA - Pitoreskna sela, alpski krajolici, brojni slapovi, klanci, kristalno čista voda u svim nijansama zelene i plave - pejzaži su koji su pratili planinare HPD Gojzerica Požega tijekom trodnevnog posjeta predivnoj dolini rijeke Soče u Sloveniji.

Prvi dan planinari su obišli Jezero Jasna na izlazu iz Kranjske gore, izvor rijeke Soče, botanički vrt Juliana te Mala i Velika korita Soče. Fotografija teško može prenijeti stvarnu ljepotu tog kraja, a i riječima se tek djelomično može vjerno dočarati njegovu posebnost. Do doline Trenta iz koje započinje uspon na izvor Soče vozi se zavojitom „Ruskom cestom“ koja je ime dobila po tome što su ju gradili zarobljeni ruski vojnici u Prvom svjetskom ratu. Cesta strmo ali elegantno vijuga kroz Julijske Alpe, a slovi kao jedna od najljepših europskih panoramskih cesta te je vožnja njome posebno i nezaboravno iskustvo. Izvor Soče skrio se u pećini na oko 1.000 metara nadmorske visine te poput pravog dragulja svakodnevno mami brojne turiste koji prelaze zahtjevne uske staze, osigurane sajlama i klinovima kako bi barem na trenutak uživali u njegovoj očaravajućoj tirkizno-smaragdnoj ljepoti. Neki od njih osvježenje u ljetnim danima pronalaze u Malim i Velikim koritima Soče, no naši planinari su se odvažiti tek na ulazak do gležnja, jer je temperatura vode i u kolovozu prikladnija za ohladiti pivo nego rashladiti tijelo. Dan zaključuju u šarmantnom gradiću Kobarid, povijesno poznatom zbog Bitke za – jedne od važnijih bitaka Prvog svjetskog rata. Sam grad i područje oko njega istovremeno je prožeto težinom rata i prirodnim ljepotama koje pokušavaju (i uspijevaju) ublažiti tužna sjećanja na sve ljudske žrtve tog vremena. U osebujnom Hotelu Kobarid planinare je dočekala krznena domaćica, dvanaestogodišnja mačka Miss Pestrushka, koja ih je uputila u zajednički dnevni boravak i provela kroz sedam stepenasto isklesanih dvorišnih terasa na kojima su mogli provesti ostatak večeri.

Drugi dan je bio rezerviran za adrenalinske sportove. Prije odlaska u mjesto Bovec, planinari su obišli slap Virje, iz daljine se divili slapu Boka te uživali u refleksijama alpskih vrhova na akumulacijskom jezeru Plužina. U Bovcu su se podijelili u tri skupine, prvu koja se uputila u zip line avanturu, drugu koja se odvažila na rafting na Soči te treću koja je ostala uživati u znamenitostima ovog slikovitog gradića i njegove okolice. Zaključak nakon ponovnog sastanka grupa bio je da su se svi odlično zabavili te da izlet treba svakako ponoviti kako bi se grupe zarotirale. Po povratku u Kobarid, na izbor je ostavljen posjed Kobariškom muzeju, šetnja do impozantne kosturnice talijanskih vojnika i crkve sv. Antuna Padovanskog iznad samog mjesta ili šetnja do slapa Kozjak i Napoleonovog mosta.

Treći dan označio je vrijeme za povratak kući no planinari su si zacrtali još nekoliko zanimljivim stajališta. Muzej na otvorenom Kolovrat, smješten na grebenu Kolovrat, a sastoji se od očuvanih rovovima, bunkera i špilja bivše talijanske obrambene linije, kroz koje posjetitelji mogu slobodno hodati. Vidikovac preko puta muzeja pruža prekrasan pogled na dolinu Soče i alpske vrhove, a cijeli je kompleks dio Šetnje mira od Alpa do Jadrana. Uz rub kompleksa prirodna je granica Slovenije i Italije i prilika za nesmetani prelazak na talijansko područje što su planinari iskoristili uz nabrajanje svih poznatih talijanskih riječi – pretežno vrsta pizza. Nakon ove povijesno geografske avanture uslijedio je posjet još jednom prirodnom fenomenu, možda najljepšem dijelu doline Soče: Tolminskim koritima. Samo o njima bi se mogao napisati poseban esej, no ukratko, svojom ljepotom i raznolikošću prirode uistinu ostavljaju bez daha. U općini Tolmin dio planinara je zastao u mjestašcu Modrejce kako bi jedna planinarka pronašla rodnu kuću svog pradjeda i rekonstruirala obiteljsku fotografiju staru sto godina. Na povratku kući puno je toga odvraćalo pažnju s puta, tako je  jedan je kombi „zalutao“ do slapa Sopot, a moglo se zastati na još desetke sličnih lokacija i putovanje produžiti za deset dana…i opet se ne bi stiglo obići sve ljepote kojima ovaj kraj obiluje. Dolina Soče svakako je opravdala svoju reputaciju i ispunila sva očekivanja planinara.

Vodič i organizator ovog izleta bio je licencirani vodič HPS-a Stjepan Lovrenčić, inače član Upravnog odbora HPD Gojzerica Požega.

POŽEGA - Već po tradiciji krajem listopada organiziraju se 10. Etno susreti Požeštine, Čvarkijada i bogati Šokački vašar u Vetovu kojeg organiziraju udruga Požeški čuvari Baštine i tjednik Kronika požeško-slavonska. Kao i prijašnjih godina brojni posjetitelji njih nekoliko tisuća pohodilo je ovaj turistički događaj kojim se vraćaju na trpezu, stara jela i stare običaje na jedan dan.

U sklopu Etno susreta Požeštine organizirano je  zanimljivo natjecanja u pripremi autohtonih slavonskih čvaraka, Sportski susreti Olimpijada starih sportova s 8 kategorija starih, već zaboravljenih sportova. Kao i protekle godine u natjecanju pripremanja čvaraka sudjelovale su dvije ekipe HPD "Sokolovac" Požega koje su pripremale ovu slavonsku deliciju nadaleko poznatu. Da su i ove godine napravili dobre čvarke potvrđuje činjenica da se na planinarskom štandu okupilo gotovo 50 članova Društva i njihovih gostiju. Ekipa HPD "Sokolovac" Požega sekcija "Kapavac" Zakorenje u konkurenciji od 25 ekipa osvojila je prvo mjesto. Članovi sekcije predvođeni Slavkom Lončarevićem još jednom su pokazali  da pripremaju najbolje čvarke.

Jedan dio članova je iskoristio ovaj prekrasan sunčani  i  topao  dan za izlet na biser slavonskog gorja Park šumu Jankovac. Tijekom pothvata planinari su uživali u bojama jeseni i prekrasnoj šumi koja u ovo doba godine jednostavno zove na uživanje. Planinarska ekipa je obišla sve prirodne znamenitosti na Papuku te nakon toga uputila se u Vetovo na druženje uz slavonsku kapljici i dobar zalogaj s ostatkom ekipe koja je sudjelovala u natjecanju. Još jednom se pokazalo da planinari osim što vole osvajati vrhove vole se družiti i dobro zabavljati što potkrepljuje činjenica velikoj broja članova koji je došao na manifestaciju. HPD "Sokolovac" Požega poziva sve ljude dobre volje da im se pridruže u druženju, zabavi i hodanju. Vodič izleta je bio Dragan Davidović.

POŽEGA / VELIKA  - U spomen na osnivača prvog planinarskog društva u Požegi HPD Sokolovac tradicionalno organizira izlet Tragom putopisa Julija Kempfa. Ovi izleti se održavaju u dijelovima naše županije o kojima je Kempf pisao.

Članovi Sokolovca iskoristili su lijepo vrijeme i uživali u čarima Papuka koji je prema mnogima najljepši u jesen. Kod Veličkog grada planinarka Dragica je pročitala nekoliko rečenica o liku i djelu Julija Kempfa.
Planinari su na stazi proveli oko četiri sata, a već tradicionalno nakon izleta su otišli na planinarsko piće osvježenja u jedan od veličkih lokala. Vodič ovoga izleta bio je iskusni planinar Predrag Livak.

SIBINJ - Proteklog vikenda članovi HPD "Sokolovac" pohodili su 72. Dane slavonskih planinara koji su se održali na jezeru Petnji nedaleko Sibinja u Brodsko-posavskoj županiji. Vesela planinarska družina nakon okupljanja krenula je put svoga odredišta gdje su ih dočekali ljubazni  domaćini i organizatori ovoga susreta Planinarsko društvo Dilj gora.

Domaćin je prije polaska na staze za nekoliko stotina planinara pripremio planinarski doručak te i okrjepu. Ispred organizatora sve nazočne pozdravili su predsjednik društva Siniša Damjančić, predsjednik udruge 'Slavonski planinari' Otmar Tosenberger, član IO Hrvatskog planinarskog saveza Mario Ripli, Josip Pavić, načelnik Općine Sibinj i autorica dnevnika '100 Dilj 100 Diljem' Vlasta Novosel.

Nakon zajedničkom fotografiranja planinari su krenuli put staza koje su bili u ponudi. Jedna staza je vodila lokacijama, Jezero Petnja - Gradina - crkva sv. Petra - Bukovac - kanjon Pljuskara - pl.kuća Pljuskara - potok Petnja - jezero Petnja, dužine oko 14 km,  koja je vremenski bili oko 6 sati. Druga ujedno lakša staza bila je oko jezera Petnja, dužine oko 4,5 km. Nakon povratka sa staza sve okupljene je čekao besplatan grah i druženje do kasnih poslijepodnevnih sati. Koordinator izleta bio je predsjednik Društva Bruno Horvat.

SOVSKO JEZERO / RUŠEVO - Već tradicionalno povodom natjecanja u kuhanju pilećeg paprikaša odnosno Iššijade koju organizira udruga put istina i život sa sjedištem u Ruševu planinari HPD "Sokolovac" Požega sekcija Ruševo organiziraju pohod na Dilj goru. Protekle subote u ranim jutarnjim satima željni dobrog izleta i provoda planinari okupljeni ispred "Ćire" krenuli su put Ruševa kako bi uživali u dobroj glazbi te gastro delicijama ovoga kraja.

Došavši na polaznu točku okupljene ispred domaćina pozdravila je Andrijana Plavi koja je zaželjela dobrodošlicu i zahvalila se na dugogodišnjoj suradnji koju imaju ove dvije udruge. Nakon doručka krenulo se najljepšim stazama Dilj gore sve prema Sovskom jezeru koje se nalazi se na šumovitim sjevernim padinama Dilja, a oblikom i tamnom zelenom bojom, koja se na trenutke prelijeva u modru, podsjeća na oko. Ovo jezero posljednji je ostatak Panonskog mora u Hrvatskoj. Na što ukazuju okolni slojevi vapnenca s fosilima riba i školjki.
Nakon kraćeg odmora i uživanja na suncu uz razgledanje prostora planinari su ponovno krenuli prema mjestu gdje se održava manifestacija.
Središnji dio manifestacije je natjecanje u kuhanju išš paprikaša. U navedenom natjecanju sudjelovali su brojni majstori ove delicije. Ujedno svi okupljeni mogu su degustirati piliće i patke s ražnja te zalijevati vrhunskim akademskim vinima. Nakon provedenog natjecanja prvo mjesto osvojila je udruga za sport i rekreaciju Josip Knežević Ljeskovica, drugo mjesto Uzorne hrvatske seoske žene dok su treći bili matica hrvatskih umirovljenika općine Čaglin. Najljepši stol je bio OPG-a Anite Nekić. Za glazbeni dio programa pobrinuo se TS Srce bećarsko. Nakon ugodno provedenog dana planinari su krenuli svojim kućama. Koordinator izleta ispred Društva bio je  Josip Jelić.

POŽEGA / KVARNERSKI OTOCI - Planinari HPD Gojzerica Požega proteklih dana (8.-10.8.2024.), obišli su kontrolne točke Hrvatske planinarske obilaznice (KT HPO) na području Kvarnera. Nakon planiranog izleta na Triglav u Sloveniju, zbog jako loše vremenske prognoze odustali su od izleta. Kako im ne bi propao unaprijed dogovoreni termin, odlučili su se za promjenu destinacije te su umjesto slovenskih Alpa posjetili hrvatski Kvarner. Plan im je bio veoma optimističan, gdje su planirali popeti 5 vrhova na otocima Krku, Lošinju i Cresu te na kvarnerskom dijelu Istre. 

Prvi dan krenuli su iz Požege u ranim jutarnjim satima, u četvrtak 8. kolovoza, kako bi se popeli na Obzovu 569 mnv, najviši vrh otoka Krka. Do vrha su stigli nešto ranije od planiranog, tako da im je ostalo dovoljno vremena za spustiti se do Baške i požeškog odmarališta ''Valis Aurea''. Ondje su se kratko odmorili, popili piće i sreli neke poznate Požežane, a onda krenuli na trajekt za Cres. Stigavši u trajektnu luku Valbiska ukrcali su se na trajekt za Merag, a nakon silaska s trajekta nastavili do Osora. Osor je naselje smješteno na granici dvaju otoka: Cresa i Lošina, gdje se nalazi umjetno prokopani kanal koji ih razdvaja. Most koji povezuje otoke redovito se razdvaja, kako bi umjetnim kanalom prošle brodice koje žele skratiti put i uštedjeti vrijeme. U prošlosti Cres i Lošinj bili su jedan otok Apsyrtides ili Osorski otok, dok nije prokopan ovaj umjetni kanal. Iznad Osora nalazi se planinarski dom Sv. Gaudent na Osorščici, gdje su ''Gojzerice'' prenoćile zahvaljujući lokalnim planinarima. Stigavši do doma smjestili su se i večerali, a onda su krenuli na noćni pohod prema vrhu Sv. Mikul 557 mnv KT HPO te vrhu Televrin 588 mnv - najvišem vrhu otoka Lošinja. Ovaj izlet omogućio im je hodanje u noćnim uvjetima s naglavnom lampom i promatranje zvijezda, što ih je posebno razveselilo i dalo im dodatni elan. Nakon trosatnog uspona u noćnom ambijentu, vratili su se u smještaj kako bi se odmorili za sutrašnje napore. 

Drugi dan odmah nakon ustajanja krenuli su vozilom prema vrhu Sis 639 mnv, na otoku Cresu. Stigavši u njegovo podnožje krenuli su s veoma strmim usponom po uglavnom goloj stijeni grebena, koji je vodio do vrha. Stigavši do vrha napravili su pauzu za odmor i fotografiranja, a onda su se brzo spustili kako bi stigli na sljedeći trajekt koji je vozio s Cresa u Istru. Prešavši trajektom iz Porozine u Brestovu na istarskom poluotoku, nastavili su vozilom prema naselju Tuliševac iznad Lovrana. Ovdje je bila polazna točka za četvrti vrh na ovom pohodu, a to je bio Knezgrad 612 mnv na Učkoj.

Na vrh su se popeli po veoma teškim vremenskim uvjetima, izazvanim nesnosnom vrućinom. Kako ovakav uspon jako iscrpljuje organizam, rehabilitaciju su pronašli na plaži u obližnjoj Medveji. Nakon višesatnog kupanja i okrijepe u obližnjim trgovinama, nastavili su prema Labinu i njihovoj planinarskoj kući Skitača. Ova planinarska kuća nalazi se u istoimenom istarskom naselju, koje je podosta udaljeno od obale i pruža potreban mir za odmor umornih planinara. Nakon večere i druženja planinari su krenuli na spavanje u potkrovlje objekta, gdje se nalazio skupni smještaj.

Treći dan rano ujutro nakon doručka, spakirali su stvari i krenuli prema naselju Brseč. Odmah iznad naselja kreće staza na Sisol 835 mnv, najzahtjevniji vrh Učke i ovog trodnevnog pohoda.

Uspon je trajao više od tri sata po ekstremnoj vrućini, što je naše planinare tjeralo na veliku potrošnju vode i znoj. Sav uloženi trud, znoj i sva potrošena energija, bili su nadoknađeni zadovoljstvom po dolasku na vrh. Naši planinari na vrhu su dugo uživali, odmarali se i fotografirali, a onda su se relativno brzo spustili i završili s pohodom. Kako bi se ohladili i opustili mišiće nakon pet i pol satnog pohoda, stali su u Lovranu i okupali se na divljoj plaži. Predivno čisto more vratilo im je energiju i spralo sav znoj te ih vratilo u život. Nakon kupanja okrijepu su pronašli u obližnjem trgovačkom centru, a onda je slijedio povratak kući.

Vodič i organizator ovog izleta bio je Višeslav Turković, predsjednik društva i planinarski vodič.

Tijekom izleta ispenjano je svih 5 planiranih vrhova, zbog čega su bili zadovoljni i dodatno raspoloženi. Povratak je protekao u najboljem raspoloženju kao i ostatak izleta, uz minimalnu nervozu uslijed gužvi na cestama. U Požegu su stigli nešto prije ponoći, umorni ali i vidno zadovoljni!

Do iduće zgode i nezgode!