Prikazujem sadržaj po oznakama: požega

50. KUP SLAVONIJE I BARANJE U ŽENSKOJ I MUŠKOJ SPORTSKOJ GIMNASTICI – 4. kolo -

POŽEGA -  Prošle subote 03. studenog u Sportskoj dvorani Grabrik održano je posljednje 4. kolo 50. Kupa Slavonije i Baranje u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici. Prvi puta nakon dvadesetak godina u regiji istok održano je ovako veliko natjecanje gdje vježba i muška i ženska gimnastika zajedno, a povjerenje za organizaciju ovako velikog natjecanja dodijeljeno je GD"Sokol" iz Požege. Natjecanje je održano pod pokroviteljstvom grada Požege, a službeno ga je otvorio požeški gradonačelnik Zdravko Ronko zaželjevši ovim mladim sportašima dobrodošlicu i dobre uspjehe.

Na natjecanju je vježbalo 168 djece, odnosno 107 djevojčica i 61 dječaka. Ekipe su stigle iz Osijeka, Belog Manastira, Valpova, Vinkovaca, Slav. Broda, Vukovara, Pleternice, Đakova i Požege kao domaćin.

GD"Sokol" kao domaćin imao je svoje predstavnike i to u muškoj i ženskoj gimnastici.

Kadeti C program kao ekipa još su jednom potvrdili svoju dominaciju u regiji i zauzeli 1. mjesto. Kao pojedinci u svojim kategorijama medalje su odnijeli i  mlađi kadet Luka Čajka, a senior Martin Gregurić bio je drugi.

U D programu kadet Ivan Čajka osvojio je srebro i po prvi puta se popeo na postolje. 

Djevojčice u kategoriji kadetkinje osvojile su 3. mjesto.
Dobri su bili i pleternički gimnastičari GD Pleter. U kategoriji kadeta C programa osvojili su 3. mjesto.
Junior C programa Marko Rstić plasirao se na 4. mjesto.
Kadeti D programa ekipno su osvojili 1. mjesto, a pojedinačno su najuspješniji bili Toni Banović 3. mjesto i Fran Štadelhofer 1. mjesto.
Juniorka B programa Anita Čuljak osvojila je 2. mjesto.

Ovim natjecanjem gimnastičari GD Sokol su se kvalificirali za državno prvenstvo koje se održava 02.12.2012. godine u Sisku.

NARODNI OBIČAJ KOJI POSTAJE TURISTIČKA ATRAKCIJA – PRVI PUTA ORGANIZIRANI GOSTI NA KOLINJU

EMOVCI DONJI – Da naši slavonski narodni običaji i način života naših starih može biti i turistička atrakcija pokazali su u Krčmi i prenoćištu Zlatni lug. Oni su za grupu gosti iz Zadra organizirali prikaz pravog slavonskog kolinja, na kojemu su i svi, ovisno o njihovim afinitetima sudjelovali u cijelom kolinju.

Naravno sve je započelo slavonskim svinjokoljskim doručkom koji je uvijek bio temeljni obrok Slavonca, jer se nakon toga naporno radilo. Za doručak uz šunku, kulen, kobasice, jer kod pravog gazde toga ostane od lanjskog kolinja, servirani su sirevi i domaći kruh, te kajgana s lukom i slaninom.

Nakon doručka krenulo se u klanje svinja, a u Zlatnom lugu klale su se one crne koje su težile preko 150 kila. U klanje, šurenje i stavljanje na čengele uključili su se gosti vrlo aktivno, a ženski dio je prionuo na izradu pravih slavonskih krafni.

- Mi smo sve Dalmatinke iz Zadra, a imamo muževe Slavonce, barabe, pijance i bećare. Oni su svi u udruzi bećara u Zadru. Ovdje nam je lijepo, do sada smo pomagali u pripremi krofni, a sada idemo pripremati domaći kruh – rekla nam je Sanja i sa svojim kolegicama vrlo rado pozirala s pladnjevima s krofnima koje su išle na dizanje. Kad su muški izrezali slaninu one su se uključile u topljenje masti i pripremi čvaraka.

Prave slavonske kobasice uz naravno mesarskog instruktora uspjeli su Zadrani napraviti u stvarno dužini dostatnoj da opašu Zlatni lug. Za ručak su naravno bile jetrice s bijelim lukom, jetrice u umaku, ražanj, jer posao nije mogao „trpjeti“. Prava fešta uz večeru sa specijalitetima sa svinjokolje slijedi tek kad se posao zgotovi.

- Oduvijek sam smatrao da mi u turističke svrhe moramo više koristiti naš folklor, naše narodne običaje od poljoprivrednih, žetve, berbi, pa evo svinjokolje, vinskih svečanosti, jer to je vrlo interesantno za ljude iz drugih krajeva. Mi smo u ovom paketu gostima ponudili uz dobru hranu i piće i da sami aktivno učestvuju u svemu. Evo za prvi puta imamo jedan autobus gostiju iz Zadra koji o svemu tome nešto znaju ali možda nisu nikada sudjelovali u tome. Mi smo im to pružili i ono su zadovoljni. To će biti jedna od naših okosnica u razvijanju turizma u Zlatnom lugu, aktivni odmor, uz puno aktivnosti, od lova, ribolova, sporta, avanturističkih sadržaja, pa do prezentacije ovakvog jednog običnog događaja, svinjokolje – istakao je Thomas Pandžić.

POŽEŠKI SKUPLJAČ BOCA IZDAO PRVI VODIČ O SKUPLJANJU BOCA -

- Krenuti prema prvom kontejneru za smeće, prvi je i najteži korak skupljača boca. To je osjećaj kao idete učiniti nešto loše i protuzakonito i da vas čeka kazna. Morate znati da prvi par očiju koji vas ugleda znači potpuno i sigurno rušenje vašeg ugleda i ponosa ma koliko prije toga bio izgrađen, vi postajete netko tko je po svim mjerilima i kriterijima samo dno društva. Ta slika se više ničim ne može popraviti – među ostalim piše ovo u „Malom vodiču skupljača boca“, prvom takvom u našoj zemlji.

Napisao ga je 42-godišnji Požežanin Dražen Perušić Boca. Od skupljanja boca živi zadnjih šest godina, odnosno od onda kada je počelo njihovo otkupljivanje. A na pisanje vodiča natjerala ga je spoznaja da gotovo nitko nema ispravnu sliku o skupljačima boca stoga je odlučio ponuditi istinu o tim ljudima.

- Ima puno neistina o skupljačima boca. Nije istina da skupljanje boca ljude dovodi do nezadovoljstva i razočaranja. Ja ne smatram da je moj život propao i da mi se svijet srušio zbog toga što skupljam boce. Zar smo mi nešto ukrali, oteli, prevarili. Znači ni jedno zlo se ne može dovesti u vezu sa skupljanjem boca. Isto tako postoje i različiti razlozi zašto to ljudi čine, netko da preživi, a netko da si nešto posebno kupi. Znam jednu ženu koja je boce skupljala kako bi si kupila auto – objašnjava Dražen koji je završio samo osnovnu školu, a za završetak srednje, kaže, bio je previše buntovan. Nikada nije radio u nekoj tvrtki, ali je stalno radio obavljajući različite poslove, od cijepanja drva, krečenja, kopanja i slično.

Kada je počeo skupljati boce nije bio svjestan toga da će mu to postati svakodnevni posao i da će od toga živjeti te postati prepoznatljiv po tom poslu. - To je postao moj redovan posao, samo na Uskrs i Božić ne idem skupljati boce. Ne gledam na vremenske prilike i neprilike već svaku noć, a ponekad i po danu odlazim u pohode po kontejnere. To traje nekoliko sati, ovisi o volji i snazi. Nekada sam pregledavao i kante, ali to se više ne isplati. Isto tako pokušavam svojim životom i kroz razgovore s ljudima pokazati da nisam zbog skupljanja boca po kontejnerima postao ni gori ni prljaviji, nego da sam isti, a možda i bolji. Naime, ja sam uvjeren da se može postati bolji. Kroz skupljanje boca dobio sam dar poniznosti što je hvale vrijedna osobina, osobito ako ste vjernik – kaže Dražen dodajući da je danas u kontejnerima daleko manje boca nego što ih je bilo prije šest godina. Razlog tome je što ima više skupljača, ali i što ima sve manji broj ljudi koji boce bacaju u smeće.

On ima sreću što je skupljajući boce stekao nove poznanike koji mu poklanjaju boce, a dobije ih i od članova molitvene zajednice u požeškoj franjevačkoj župi kojoj pripada unazad tri godine.

Za 'kopanje' po kontejnerima osim što čovjek mora nadići neke moralne predrasude društva potrebno je da ima i dobar želudac. - Uz boce u smeću kao što i sam riječ kaže nalazi se baš smeće, a to znači smrad, prljavština, trulež, crvi, krepane životinje kao što su pilići, mačke. Tu je i razbijeno staklo i konzerve na koje se možete dobro porezati što može izazvati ozbiljne posljedice po vaše zdravlje ako niste cijepljeni protiv tetanusa – stoji u Draženovom Vodiču kojeg posebno pogađa što ljudi bacaju velike količine hrane. Najtužniji je kada u smeću nalazi žive životinje, posebno male mačiće. Uvijek ih izvadi i pokuša za njih naći udomitelje. Jednom je u plastičnoj zavezanoj vrećici našao čak četiri mačića. U kontejnerima je nalazio i odjeću, obuću, igračke, šminku i parfeme što je sve odnosio jednoj siromašnoj obitelji. A u smeću je doslovce našao i prijatelja.

-Našao sam CD grupe Slijepih putnika. Na omotu je bila jedna pjesma koju je njezin autor Marijo Kovačević posvetio svom pokojnom prijatelju. Jako me je taknula. Našao sam njegov broj i napisao mu da je pjesma super. On mi je odgovorio i tako je počelo naše druženje. On je ilustrirao i naslovnicu moga Vodiča kojeg sam izdao u četristotinjak primjeraka. Sve sam ih uglavnom podijelio, nekoliko je brojeva otišlo u Zagreb i na more, jedan čak i u Njemačku – kaže Dražen koji bi napravio i veći Vodič da je za to imao novca, ali vjeruje da je i s ovo malo brojeva učinio jednu lijepu i plemenitu stvar, a to je da se na skupljače boca ne gleda jednim ljudskim očima kako oni to i zaslužuju.  (a.t.)

U ZBIRCI MUZEJA DO SADA NEPOZNAT KRALJEVIĆEV CRTEŽ -

POŽEGA - U zavičajnoj zbirci požeškog muzeja čuva se dvadesetak djela velikana hrvatske 'moderne', Miroslava Kraljevića. Među njima i javnosti gotovo nepoznati, rani slikarevi crteži i skice. Pronađeni su u Kraljevićevoj ostavštini za priprema velike retrospektive kojom će iduće godine biti obilježena 100-ta obljetnica smrti ovog znamenitog Požežanina. Riječ je o Kraljevićevim skicama za spomen ploče uglednim Požežanima - Jurkoviću, Babukiću i Tomiću, kaže Lidija Ivančević Španiček, kustosica povijesno umjetničke zbirke Gradskog muzeja.

- Uz Kraljevićeva djela, u posjedu smo i originalne dokumentacije među kojima i osobne slikareve korespondencije. Tu se nalazio zametnut i list papira na kojemu se nalazi skica reljefa Janka Jurkovića i to je izvrstan crtež sa naznačenim dimenzijama i originalnim autorovim rukopisom - ističe kustosica. Među jedinstvena djela Kraljevićeva majstorskog opusa ubraja se i njegova jedina freska. Ikonografski prikazuje motiv sv. Jurja koji ubija zmaja, a oslik je skinut sa zabata Kraljevićeve vinogradarske kolibe. Naslikao ga je 1908. godine. Restaurirana je cijelo stoljeće kasnije i vraćena na čuvanje požeškom muzeju.

- Po načinu na koji je naslikao motiv, sasvim je jasno kako je Kraljević bio veliki majstor slikanja ne samo ljudske figure, već i životinja, odnosno animalnih motiva. Ova je freska uistinu jedinstvena, a postupak restauracije zbog lošega stanja u kojemu smo je zatekli, bio je vrlo zahtijevan i dug - dodala je Mirjana Šperanda, ravnateljica požeškog muzeja. Dio će Kraljevićevih remek djela, poput njegova kasnog rada, glasovitog ženskog akta u ulju, bit će također predstavljen na velikoj retrospektivi iduće godine..

- Grad Požega potpisao je nedavno sporazum s Galerijom moderne umjetnosti iz Zagreba o zajedničkoj realizaciji Kraljevićeve retrospektivne izložbe. Riječ je o tristotinjak djela među kojima su i ona vezana uz Požegu, koja je umjetnik naslikao u Požegi, a znamo da je najbolja djela napravio upravo u svome gradu - ističe požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, dodajući kako će uz Požegu, retrospektiva biti postavljena i u Zagrebu i Dubrovniku. (SN)

HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA NAKON 10 GODINA -

POŽEGA – Nakon 10-godišnjeg postojanja ŽO HSU i GO HSU Požega i nastojanja konačno su ostvarile svoju veliku želju i došle do svojih prostorija. Sjedište stranke HSU sada se nalazi u požeškoj ulici sv. Roka na broju 6. Svečanom otvaranju prostorija uz čelništvo stranke nazočili su čelnici HNS-a, njihovog koalicijskog partnera i požeški gradonačelnik Zdravko Ronko sa suradnicima.

- Sada smo unajmili prostorije jer je naša središnjica shvatila da mi moramo iznaći svoj prostor za djelovanje. Nadam se da ćemo u budućnosti ipak od grada dobiti svoj prostor. Stranka se širi i mi danas imamo samo 13 ogranaka u gradu, a ove su nam prostorije potrebne da se ogranci imaju gdje sastajati. Pripreme za izbore su nam u tijeku a sa koalicijskim partnerima očekujemo razgovore ovih dana – istakao je predsjednik ŽO HSU Branimir Šćulac, te dodao da im je želja pokriti cijelo područje županije gdje živi 15.000 umirovljenika, kojima moraju reći da oni jedino štite umirovljenike i njihova prava.

Vjetar u leđa dobila je upravo GO Požege koja ima i najviše članstva. – nadam se dobroj suradnji s dosadašnjim koalicijskim partnerima i budućim partnerima, a članovima i ostalim umirovljenicima poručujem da dođu u naše prostorije i pridruže nam se u radu. Vrata su za sve otvorena – rekao je predsjednik GO HSU Svetislav Marić.

NAJBLIŽI SPOJ NA AUTOCESTU USKORO ASFALTIRAN -

CRKVENI VRHOVCI – Započeli su radovi na rekonstrukciji ceste Požega – Nova Kapela s požeške i brodske strane. Dionica s požeške strane duga je 1,8 km u vrijednosti radova od 3,5 milijuna kuna, dok je s brodske dionica duga 2,4 km u vrijednosti 4,2 milijuna kuna.

- Radove je na ovoj cesti 2009. godine naprasno prekinula ova županijska klika, koja je prodavala maglu, a u magli i tunele. Naravno, tunela nema, niti će ga biti, a cesta je ostala nedovršena. Sretna je okolnost što je ta cesta ove godine prešla u nadležnost Grada Požege, te smo u Hrvatskim cestama izlobirali, ne samo za požešku dionicu, već da se osiguraju sredstva i za dionicu s brodske strane – istakao je požeški gradonačelnik Zdravko Ronko koji je obišao radilišta ceste

Odluka o gradnji ove ceste od Požege do Nove Kapele donijeta je 1912. godine, a 2012. će biti kompletna i s asfaltnim zastorom. Požega će njenim dovršetkom biti spojena najkraćim putem do auto-ceste, 20 km za samo dvadeset minuta vožnje.

Seoci dobivaju vodovod

Prigradsko naselje Seoci bit će najkasnije do sredine prosinca spojeno na vodovodnu mrežu. U tijeku je izgradnja vodova i radovi na iskopu precrpne stanice, koja je nužna zbog visinske razlike. Vrijednost radova je 1,5 milijuna kuna.

Radove izvodi Presoflex Gradnja, a rok dovršetka je 15. prosinca. Bude li u idućem razdoblju vrijeme pogodno za izvođenje radova, mještani Seovaca imat će vodu iz opskrbnog sustava i ranije.

Osim u Seocima, vodovoda mreža i odvodnja grade se u prigradskim naseljima grada Požege. Bankovci, Golobrdci, Kunovci, Novo Selo, Gornji Emovci, Donji Emovci i Emovački lug tako uskoro dobivaju vodovod i kanalizaciju a sveukupno investicije iznose preko 20 milijuna kuna.

14. POŽEŠKA KESTENIJADA I 3. BUČIJADA -

POŽEGA – Kada organizirate manifestaciju na otvorenom njen uspjeh i dojam stvara i lijepo vrijeme, koje nije počastilo ovogodišnju 14. Po redu Kestenijadu i 3. Bučijadu u Požegi. Vrlo hladno vrijeme i obilna kiša koja je padala cijeli dan nije omogućila izvođenje kulturno-umjetničkog programa, koji uglavnom izvode djeca iz vrtića, osnovnih škola i plesnih studija. Stoga se taj dio programa odgodio, a manifestacija je održana u onom dijelu izložbenog programa i naravno uz pečene kestene, slastice od kestena i mlado vino.

Sve štandove i hrabre izlagače koji su unatoč lošem vremenu izložili svoje proizvode na parkiralištu iza Gradske kuće obišao je požeški gradonačelnik Zdravko Ronko te se upoznao sa proizvodima od meda, kestena, buče, te ostalim proizvodima i prerađevinama od plodova koje donosi jesen, suvenirima, ali i štandovima s pečenim kestenima. Iako je organizator priredio 500 kg kestena ovaj puta nije bilo puno građana Požege za ovu vruću poslasticu, jer ih je loše vrijeme zaustavilo u toplkim domovima. Oni hrabriji koji su se odlučili izaći mogli su se ugrijati uz kuhano vino i vruće kestene.

NASTAVNICI TEHNIČKE ŠKOLE NA STUDIJSKOM PUTOVANJU U PLYMOUTHU - 

POŽEGA – Projekt mobilnosti nastavnika koji su napravili na Tehničkoj školi u Požegi i predložili Nacionalnoj agenciji za mobilnost i programe EU donio je uz odobreni projekt i 31.485 Eura za provođenje tog projekta. Provođenje projekta je za 13 nastavnika s Tehničke škole i dvoje iz Poljoprivredno-prehrambene škole koja je bila škola partner u programu donio osmo dnevno studijsko putovanje u Engleski Plymouth. Tamo su u posjeti nekoliko srednjih škola, posebice strukovnih, kakve su i njihove škole mogli vidjeti i usporediti nastavne programe, načine školovanja, načine odijevanja učenika, praktični rad učenika, tj. napraviti usporedbe postojećih metoda poučavanja s metodama poučavanja u Velikoj Britaniji i predložiti poboljšanja u vlastitoj sredini.

Uz to što nastava traje cijeli dan uz pauzu za ručak od sat i pol, školski sat traje 60 minuta, nastava uglavnom nema ploču i kredu, ali ima sve ostalo od pametnih ploča, mnoštvo računala, gotovo na svakom koraku, pa i na hodnicima gdje učenici stalno nešto traže i proučavaju, do velike opuštenosti, rada u grupi, sva praktična nastava odvija se u školskim radionicama ili praktikumima, manje svakodnevnog stresa jer nema svakodnevnih testiranja, manje birokracije za nastavno osoblje, ali imaju i jednoobrazni način odijevanja učenika.

- Naša svakodnevna nastava je malo kruta jer je tako propisana od ministarstva. Tamo smo vidjeli nekakav liberalan način rada, sat je nešto duži ali nisu definirane granice i okviri u kojima se nastava mora odvijati. Tamo nastavnici poučavaju i usmjeravaju djecu prema polaganju raznih razina njihovog obrazovanja dok kod nas svakodnevno pišemo ispite i mučimo se s propisima ministarstva. Tamo je puno komotnija, lagodnija situacija i učenici lakše ostvaruju kontakt. Inzistira se na grupnom radu, frontalni rad je gotovo izbačen, kreda i ploča je potpuno izbačena. Vidjeli smo pametne ploče, vidjeli male ploče za kratke bilješke, na visokoj razini su brojne animacije za gotovo svaki predmet, a grupe učenika se međusobno natječu kroz kvizove i suprotstavljene strane, te tako stječu znanja. Njihov glavni ispit je na kraju nastavnog razdoblja, a nemaju svakodnevnog stresa dnevnih i tjednih ispita koji se kod nas javljaju i stoga je to malo humanija škola od naše – ispričao je dojmove prof. Zoran Galić, jedan od inicijatora, autor i voditelj projekta.

- Strukovni dio nastave obavlja se tri do četiri dana, a samo jedan do dva dana imaju osnovne predmete, engleski, matematiku i znanost. Njima je cilj da nakon što to završe znaju odmah raditi, ne idu u neku veliku teoriju nego kroz veću praksu. Kod njih se sve vodi na grupni rad skupina do šest učenika, gdje neki vuku više, ali je atmosfera uvijek radna i opuštenija – rekla je profesorica matematike Karolina Kraljević Malvić.

- Ja sam neko vrijeme živjela u Engleskoj i sada u Poljoprivrednoj školi predajem engleski, a zanimljivo mi je bilo na primjer na nastavi njihove znanosti (u koju spada kemija, biologija, fizika) vidjeti kako učenici rade na odvojenim stolovima, radili su grupno, uspoređivali proces, nema frontalne nastave, surađuju zajedno, svi dolaze do zajedničkog zaključka i to iznose pred cijelim razredom. Atmosfera opuštena, radna – istakla je Mirna Harwood.

- Osnovna razlika između nas i njih je veća posvećenost ciljevima koji oni imaju. Ako se netko tamo upisao za zidara onda on poslije te škole stvarno zna zidati. Onaj koji ide za frizera on šiša, prvo lutke a onda i ljude, kuhari stvarno kuhaju. Imaju provjere prije završnog ispita i ako se ne ostvaruju postavljeni ciljevi idu na dodatnu nastavu, pa čak i u pauzi za ručak. Tamo smo susreli dva naša učenika u automehaničarskoj radionici. Naši učenici postižu izvanredne rezultate i tamo su ih posebno pohvalili i iznenađeni kako su se dobro snašli i imaju dobro znanje. Jedna takva grupa učenika iz jedne zemlje je vraćena natrag, a naši učenici su bili izvrsni – ispričao je svoje dojmove prof. Dobroslav Radovanlija. U automehaničarskoj radioni učenici rade na doniranim automobilima a na njima rade sve od skidanja i zamjene potrebnih dijelova, skidaju mjenjač, rastavljaju motor u potpunosti i nakon potrebnog popravka ponovo sastavljaju.

- U cijelom sustavu se vidi jedna opuštenost ali je potpuno definirana obveza i roditelja i učenika i škole, što je puno lakše za nastavnika da izvršava svoje obveze. Tamo je jasno razgraničeno što se događa s djecom koja ne zadovoljavaju po određenim kriterijima. Grupni rad mi ne možemo početi primjenjivati u srednjim školama ako djeca već nisu na njega naviknuta u osnovnoj školi. Nešto možemo preslikati bez velikih ulaganja, prilagoditi svoje prostore, jer tamo ne pate od veličine nekih zgrada ali su znatno funkcionalnije i imaju znatno više financijskih sredstava za osiguravanje praktične nastave – istakao je ravnatelj Vedran Neferović. Dobar primjer je i taj da nadležni prosvjetni inspektor iz županijskog okruga svakodnevno radi kao savjetodavac u školi, a u inspekcijski nadzor ide po nalogu u drugi kraj zemlje. Time se otklanja eventualni sukob interesa ali ocjenjuje i njihov rad.

HSS POKREĆE INICIJATIVU ZA POSTAVLJANJE - 

POŽEGA - Požeška organizacija HSS-a ponovno je uputila zahtjev gradu Požegi da primi na sastanak predstavnike HSS-a Požega vezano uz inicijativu za postavljanje spomenika Stjepanu Radiću u Požegi.

- Stjepan Radić jedna je od najvećih hrvatskih političkih ikona koji se cijeli život borio za prava seljaka i radnika te slobodu hrvatskog naroda. Zadužio je sadašnje hrvatske generacije da ga se s ponosom sjećaju i nesebično poštuju njegov lik i djelo. Mi, sadašnja generacija, možemo mu se odužiti podizanjem spomenika u našem gradu koji će ujedno biti i nezaboravna poruka generacijama koje dolaze o slobodi, čovječnosti i pravici koje je Stjepan Radić zagovarao. Smatramo da, uza sve hrvatske velikane, i Stjepan Radić ima zasluge za hrvatski narod i zaslužuje svoje mjesto u gradu Požegi. Zelene površine na kraju ulice Stjepana Radića uz kružni tok mogu biti mjesto na kojem bi bio spomenik ili bista, jer za to ne treba velika površina – stoji u zahtjevu HSS-a.

Predstavnici Gradske organizacije HSS-a Požega povodom godišnjice položili su vijence na spomenik Stjepanu Radiću u Slavonskom Brodu.

DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE POŽEGA -

POŽEGA – Požeški Dom za starije i nemoćne osobe bio je domaćin ovogodišnjih sportskih susreta Domova za starije iz kontinentalne Hrvatske. Susreti se održavaju već nekoliko godina a svake godine drugi dom je domaćin. Korisnici domova natječu se u šahu, belotu, čovječe ne ljuti se i dominu. Očekujemo uz natjecanje i lijepo druženje i opuštanje. Ovo je za nas malo obveza, ali velika radost i veselje, a naši korisnici jako vole ovakva događanja i nestrpljivo su čekali goste i sportske susrete – istakla je ravnateljica požeškog doma Irena Čavec.

Na natjecanju je sudjelovalo dvanaest domova, od Zagreba, Siska i cijele Slavonije i Baranje sa stotinjak natjecatelja. Za goste korisnici i djelatnici požeškog doma su priredili i kratki kulturno-umjetnički program, a i našalili se na svoj račun „sportaša“. Nakon natjecanja svi sportaši su dobili medalje i zahvalnice.