Prikazujem sadržaj po oznakama: RAZGOVOR S POVODOM

RAZGOVOR S POVODOM: Gradonačelnik Požege Vedran Neferović o gradskim projektima -

GRAD POŽEGU OČEKUJU INVESTICIJE TEŠKE 40 MILIJUNA KUNA U SLJEDEĆOJ GODINI

Požeški gradonačelnik Vedran Neferović u razgovoru za tjednik Kronika požeško-slavonska osvrnuo se na 2015. godinu, najavivši i glavne projekte planirane za 2016. godinu.

Kada gledamo komunalnu infrastrukturu, ono što ljude nekako najviše zanima i što najviše primjećuju, što biste istaknuli među odrađenim stvarima u godini na izmaku?
- U 2015. smo godini nastavili s ulaganjem u komunalnu infrastrukturu, pojačavši aktivnosti u Mjesnim odborima, što su najbolje vidjeli stanovnici Alaginaca koji su deset godina čekali nastavak radova na kanalizaciji koju su platili, ali i mještani Šeovaca kojima smo uredili mjesto, Novoga Sela, Seovaca, Kunovaca, Turnića i drugih prigradskih naselja, kroz postavljanje autobusnih nadstrešnica, nabavku trimera, nasipanja putova, uređenja kanala i da ne nabrajam sada baš sve. Ove smo godine asfaltirali Ulicu dr. Matije Kožića na Varelovcu, što se tamošnjim stanovnicima također godinama obećavalo. Riješili smo i spojeve Ulice Pavla Radića i Martićeve ulice, postavljanjem pješačke staze koja ide i kroz Zelenu ulicu. Ulagali smo u dječja igrališta diljem našega grada, od Novih Bankovaca i Marindvora, preko Novoga Štitnjaka i gradskih kvartova do Vidovaca i Dervišage. Drago mi je, naravno, što smo uspjeli urediti i novu šetnicu uz Orljavu, u parku pokraj Zvečeva.

Gradski Odjel za europske integracije, skraćeno zvan požeškim EU uredom, ove je godine bio još aktivniji, nastavivši s pozitivnim primjerima?
- Da, i to je ono što me posebno veseli, to pokretanje europske priče u Požegi. Naime, kroz novoosnovani Ured za europske integracije, Požega je konačno počela privlačiti novac iz europskih fondova, iako tu tek očekujemo pravu priču, onda kada se otvore oni veliki, infrastrukturni objekti. Posebno sam ponosan na projekt „Petica za dvoje“ kroz koji već drugu godinu zaredom pomažemo požeškim obiteljima čija djeca trebaju asistente u nastavi, ali i nezaposlenim ljudima koji kroz taj projekt dobivaju posao. Kroz takve soft projekte Grad je samo u ovoj godini otvorio šezdeset i jedno radno mjesto – za 40 asistenata u nastavi, za 12 ljudi u projektu „Pomoć u kući“, gdje još treba početi raditi i 5 njegovateljica te za četvero ljudi u Multifunkcionalnom centru za osobe s invaliditetom.

Spominjali ste više puta ove godine kako vas je zatekla Vladina odluka o novoj raspodjeli poreza na dohodak, usporivši željeni razvoj Požege?
- Ta nas je loša Vladina odluka ove godine pokosila. Zbog nje smo ostali bez više od 4 milijuna kuna u proračunu. Mogli smo, primjerice, još ove godine riješiti Željezničku i Radničku ulicu u Vidovcima ili započeti neku veću investiciju.

Ostaje vam to odraditi u 2016. godini?
- I hoćemo. Nastavit ćemo u 2016. gdje smo stali, dovršit ćemo sve obećane radove kroz mjesne odbore, pa napraviti i više. Od kapitalnih investicija u gradu, iduće godine idemo u izgradnju novoga, modernoga i današnjem vremenu prihvatljivoga otvorenoga bazena, kroz rekonstrukciju postojećega, pedeset godina staroga bazena. Izgradit ćemo i novi gradski vrtić na Prauljama, gdje je on davnih dana planiran. Napravit ćemo, odnosno na jedan moderan i prikladan način urediti Trg sv. Terezije Avilske, ispred naše katedrale, a izgradit ćemo i sportsku dvoranu uz Cesarićevu školu, s kojom ćemo dobiti i nove učionice te druge potrebne prostore. Riječ je o projektima vrijednima preko 40 milijuna kuna. Našli smo model financiranja za te kapitalne projekte, ali i za asfaltiranje gradskih ulica, pri čemu očekujem pomoć i podršku gradskih vijećnika kada sve to prezentiramo na Gradskom vijeću. Očekujući one prave natječaje, vjerujem i u pokretanje, odnosno izgradnju Poduzetničkog inkubatora u sklopu poslovne zone koju smo oformili u Industrijskoj ulici.

Koje će ulice iduće godine doći na red?
- Idemo s uređenjem pješačke zone u Cehovskoj i Mesničkoj ulici, zatim s uređenjem odvojka u Industrijskoj ulici prema našim poduzetnicima. Na red će doći i dvije ulice u Vidovcima – Željeznička i Radnička. Uredit ćemo i Tadijanovićevu ulicu na Tekiji te Ulicu Ervine Dragman na Varelovcu, gdje ćemo asfaltirati i produžetak Hanžekovićeve ulice. U idućoj godini planiramo urediti i jedan odvojak u Golobdrcima te Gundulićevu i Krešimirovu ulicu u Požegi, uz nogostupe u Babinu viru i Ulici Pavla Radića. Prema troškovnicima, za sve spomenute ulice potrebno je 5,2 milijuna kuna.

Tekst: Vladimir Protić Foto: arhivske fotografije

RAZGOVOR S POVODOM: Larissa Kunić i Marieta Kola ili književni dvojac Larí Marí autorice romana „Bez ljubavi i mržnje“ dobitnika Kiklopa za najbolji debitantski roman 2014. i književnog hita „Zlatni Mjesec“ -

Vaša debitantska knjiga „Bez ljubavi i mržnje“ apsolutni je hit godine. Dobili ste za nju i prestižnu književnu nagradu 'Kiklop'. O čemu se zapravo radi u knjizi?
- „Bez ljubavi i mržnje“ roman je toka svijesti, pisan u prvom licu tako da čitatelja uvodi u duboko skrivene duševne tajne koje ima svatko od nas ali i daje odgovore na emocionalni genetski kod koji kao i gene nasljeđujemo a da toga nismo svjesni. Naš glavni lik Blue naslijedio je neriješene emocije svojih predaka koje su mu toliko pritiskale dušu da se morao s njima uhvatiti u koštac, ali kad je hrabro zakoračio u svoju podsvijest u njoj je pronašao i mnoge talente i danas je uspješan i sretan obiteljski čovjeka. Roman je uspješan jer se bazira na istinitoj priči a i zato što se gotovo svaki čitatelj u nekom liku ili poglavlju može pronaći no svakoga nam dana na divnoj priči zahvaljuju upravo oni koji su se pronašli u glavnom liku Blueu i koji svoje emocije s nikim nisu mogli podijeliti. Zato za Bez ljubavi i mržnje čitatelji kažu da je mala emocionalna biblija koju drže pored kreveta čitajući je iznova jer svaki put u njoj pronađu neke druge odgovore.

 Zašto je, po Vašem mišljenju, 'pobrao' tako dojmljivu pozitivnu ocjenu čitalačke publike i kritičara?
- Naš je prvijenac bio rasprodan u tri mjeseca i odmah je dotiskan a nakon Kiklopa je izašlo i novo izdanje jer ih kako kažu čitatelji energetski privlači s polica. No mislimo da je za uspjeh zaslužna naša dvadesetogodišnja terapeutska praksa i velika ljubav prema književnosti koja se spojila u dobitnu kombinaciju i novi književni pravac Proze koja liječi čije smo začetnice.

 Profesionalno se bavite nekom vrstom 'liječenja duše'. Možeta nam malo objasniti čime se zapravo, bavi Vaša ordinacija?
- Mi smo zapravo književno-terapeutski dvojac Larí Marí koje već 20 godina uspješno vodimo svoju privatnu kliniku Entera Clinic u Opatiji ili kako je od milja naši klijenti zovu "mala klinika s velikom dušom" Larissa (Larí) specijalist je energetske medicine i duševni savjetnik a Marieta (Marí) specijalist je intuitivne medicine i duševni savjetnik tako da je proza koja liječi produžena ruka našeg savjetodavnog djelovanja.

 Uspješan ste tandem godinama... Što je potrebno da čovjek uspije u životu?
- Da bi čovjek uspio potrebno je da prije svega prepozna svoj životni poziv i da ga radi s ljubavlju. Osim toga potrebna je volja, upornost i dugogodišnji rad da bismo ostvarili svoje ciljeve i svatko tko misli da se to događa preko noći u velikoj je zabludi. Lijenost je najveća bolest današnjice i mnogi ljudi ne poznaju svoje potencijale a i ako ih spoznaju misle da će netko drugi odraditi njihove zadatke. Mi smo naše romane pripremale dvadeset godina ali to su bili kosturi priča koje smo polako dorađivale i na svakom idućem romanu još vijek radimo i produbljujemo ga. Čekale smo i osluškivale trenutak u kojem će naša proza biti ljudima prijeko potrebna i evo pokazalo se da smo pogodile pravo vrijeme. Ali tokom svih tih godina i mi smo se razvijale kao terapeutkinje i stjecale smo iskustvo koje čitatelji u našim romanima prepoznaju.

Što vas najviše motivira, kako pronalazite inspiraciju za svoje knjige, općenito za sve što radite?
- Inspiraciju pronalazimo na našem poslu no i u svakodnevnom životu i kad nas neki događaj duboko emocionalno dotakne o njemu danima pričamo i znamo da će to biti naš idući roman. To se dogodilo i sa Zlatnim Mjesecom, ta nas je obiteljska priča toliko uznemirila da nismo dva dana spavale i zato je to psihološki triler koji je u bazi, naravno proza koja liječi.

 Djelujete izuzetno vedro, simpatično. Osvajate svojom osobnošću i pozitivnim stavovima o životu. Da li nam možete bar malo prenijeti te svoje životne energije i opisati kako da čovjek pronađe put ka kvalitetnijem, sretnijem životu?
- Obje imamo vedar i pozitivan duh koji nas je očito i spojio i mislimo da je duh najvažniji bez obzira na godine jer je čovjek star onoliko koliko mu se na duši nakupilo tuge, emocionalnih tereta, neriješenih obiteljskih i poslovnih problema i zato dolazi do depresije, tuge, napada panike a što je sve to nego bijeg od rješavanja problema. Svatko od nas ima probleme samo mnogi njima opterećuju druge, mi sustavno radimo na sebi i tako jedino možemo pomagati svojom klijentima i čitateljima. Kad bi svaki čovjek shvatio da rješenje čuči u njemu a da je pozitivan stav i volja ključ uspjeha njihov bi svijet poprimio dugine boje.

 Vaša druga knjiga 'Zlatni mjesec' također je vrlo uspješna... Koja je tematika ove Vaše najnovije književne uspješnice?
- Zlatni Mjesec je po mišljenju čitatelja još jedan književni hit iz radionice Larí Marí i to nas izuzetno veseli. Radnja romana od 358 stranica odvija se u dva dana u kojima smo opisale što se događa kad se duševne tajne i problemi trpaju pod tepih i kakve se katarzične obiteljske situacije događaju kad se o tome ne govori. Misteriozna je to i nevjerojatno dirljiva priča o inkasatoru koji se jedini od svojih kolega usudio ući u kuću strave u kojoj je umjesto da naplati dug pronašao malu, nijemu djevojčicu Lunu po kojoj je roman i dobio ime. Zarekao se da iz te kuće neće izaći dok je ne spasi ali je spašavajući njen život dobio mnoge odgovore na svoj jer je i on bio napušteno dijete odraslo u domu za nezbrinutu djecu.

 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Glumica Nina Violic je o romanu napisala: Ovaj je teatar apsurda koji se posve neočekivano pretvara u napeti psihološki triler, ispunjen vrlo kompleksnim karakterima uz pomoć kojih autorice suptilno ali vrlo sugestivno pokazuju što se sve događa kad duševna patnja izmijeni mnoge osobnosti. Dubokom prozom koja liječi ponovo su dokazale svoju spisateljsku izvrsnost.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Što možete poručiti svojoj čitateljskoj publici? Kako biti sretan i nakon životnog brodoloma?
- Brodolom se često događa da nas navede na novi životni put jer je brod u kojem smo plovili bio sačinjen od iluzije, krivih pogleda na život i u njemu su bili ljudi koji nam nisu bili dobri usputnici. Kad se dogodi životni brodolom spašava se tko kako stigne i onda tek vidimo tko nam je pružio ruku a koga je voda odnijela od nas. Sve se to događa s razlogom koji taj trenutak ne vidimo no kako vrijeme odmiče shvatimo da nam je ta teška situacija bola najvažnija životna prekretnica.

 Gdje Vi pronalazite smisao života, i što je zapravo smisao života?
- Svatko ima neki svoj smisao života, kod nekih ljudi to su djeca, kod drugih karijera a kod trećih putovanja, no važno je shvatiti osobni smisao jer životni se smisao ne kopira. Naš životni smisao je ljubav i to je nešto najvažnije i najljepše zbog čega smo na zemlji. To je ljubav prema našim psima, prema književnosti i terapijama ili kako bi Blue glavni lik našeg romana „Bez ljubavi i mržnje“ rekao: "Voli i bit ćeš voljen jer ljubav polazi od nas samih"

 Da li Vas možemo očekivati u Požegi na predstavljanju Vaših knjiga?
- U jesen planiramo promocije u Vinkovcima i Osijeku pa ćemo razgovarati s našom nakladničkom kućom da i Požegu upišu u naš program. Veselimo se susretu s čitateljima i svima šaljemo lijepe pozdrave.

 Tekst/foto: Vanda Mršić Šimić

RAZGOVOR S POVODOM: USUSRET DANU POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE I 805. ROĐENDANU S POŽEŠKO-SLAVONSKIM ŽUPANOM ALOJZOM TOMAŠEVIĆEM -

 POŽEGA – Požeško-slavonska županija slavi svoj Dan županije i obilježava 805 godina od prvih spomena i nastanka županije na ovim prostorima. Danas je to jedna od najmanjih županija s niskom stopom rasta, nedovoljno razvijena, ali s velikim potencijalima razvoja. Vraćanje onom iskonskom, poljoprivredi, osnova je strategije razvoja, a dobro ukomponirano s razvojem turizma kao granom budućnosti nudi perspektivu svojim žiteljima. Razgovarali smo s prvim čovjekom županije, požeško-slavonskim županom Alojzom Tomaševićem koji smatra da to sve ide malo sporo i želio bi da naš razvoj ide malo brže.

Gdje je danas Požeško-slavonska županija?
 -  Ove godine mi slavimo 805. godina od prvog službenog dokumenta koji spominje našu županiju, dakle još 1210. godine prvi put se spominje postojanje Požeško-slavonske županije. Mi danas siguran sam i pokazatelji koji to govore je da se naša županija oporavlja. Prvenstveno kada razgovaramo o gospodarstvu. Politika je ono što je važno i bitno, no i politikom se bave ljudi koji žele dobrobit i koji stvaraju okvire za stvaranje najboljeg. To znači da dizanje životnog standarda, otvaranje mogućnosti kako investitorima a samim time i otvaranje radnih mjesta mi činimo sve što je moguće u našim okvirima. Negativan trend razvoja i pad gospodarstva u našoj županiji je zaustavljen. Mi smo se okrenuli nizu novih mjera kako u razvoju poljoprivrede, razvoja gospodarstva u cijelosti, obrtništva, seljaštva koje želimo staviti u fokus. Proteklih nekoliko godina, a ja sam ovdje dvadeset mjeseci, uspjeli smo proračunske deficite i probleme u proračunu staviti pod kontrolu. Funkcioniramo dobro, plaćamo svoje obveze i troškove, smanjujemo plaće, na žalost i sebi a i djelatnicima kako bi stalo gospodarstvo na noge.

Veliko breme županije i dalje su naslijeđeni krediti, kakva je sada situacija?
 - Nekim ljudima možda nije drago kad ja to spominjem, ali ja to ne spominjem da bi mi kukali i plakali, nego je to činjenično stanje. Mi još uvijek imamo preko 60 milijuna kredita kroz narednih 10 godina. Godišnje otplaćujemo oko 5 milijuna kuna i ovaj novi udar koji je sustigao županiju ove godine, jer su ti krediti dizani u švicarskim francima. Županija samo na razlici tečaja gubi 900 tisuća kuna godišnje. Drugi udarac je porez na dohodak, koji odlukom Vlade RH se drugačije oporezuje i županija će tu izgubiti do 2,5 milijuna kuna. To je novih 3,5 milijuna kuna manje, plus ovih 5 milijuna kuna kredita iz izvornog proračuna. Kada bi ja kao župan i moji odjeli imali tih 8 milijuna kuna na raspolaganja mogli bi puno pružiti prema gospodarstvu, osnivanju zadruga, osnivanju turističkih agencija i potpore mladim ljudima, sigurno bi naše gospodarstvo išlo brže. Ja sam siguran da će ova godina koja nije najbolje krenula dobro završiti. Sretan sam što svoje obveze prema bankama plaćamo, ove godine bile su i neke od zadnjih rata za sportske dvorane koje su izgrađene na području županije, zadnja rata za Sportsku dvoranu u Velikoj. Vjerujem da će se gospodarstvo oporaviti a s većim brojem zapošljavanja bit će u ostatku godine lakše.

Županija ima veliki broj kvalitetnih i velikih projekata, koji su to projekti?
 - Kada zbrojimo sve ono što radi županija, općine i gradovi, a samim time i naši privrednici, u ovom razdoblju pripremljeno je projekata za preko 6 milijardi kuna. Sigurno je da će ti projekti dati i odgovore kako živjeti u budućnosti. Spomenuo bih samo neke koje smo bili obvezni napraviti prema strukturnim i kohezijskim fondovima EU radi podizanja standarda i života stanovništva, a to su aglomeracije, vodovodi, kanalizacije, ceste, uređenje prostora. Jedan od velikih projekata za koji sam siguran da ćemo uspjeti je obrana od poplava, rješavanje nasipa uz rijeku Orljavu od Dervišage do Pleternice i izgradnja akumulacije Kamenska. Na tom projektu nećemo odustati niti jedan milimetar jer on je važan ne samo zbog obrane od poplava, nego i zbog navodnjavanja, koje veže razvoj povrtlarstva, izgradnja staklenika i plastenika, a tim projektom predviđena je i izgradnja 6 mini hidroelektrana. Sama akumulacija daje i odgovor na razvoj našeg turizma. Cijeli projekt vrijedan je 60 milijuna kuna. Tu je i akumulacija Šumetlica vrijedna 130 milijuna kuna koja je pokrenuta a nažalost radovi su zaustavljeni. Bio sam osobno kod ministra i direktora Hrvatskih voda i taj projekt će se nastaviti i završiti, jer voda je izvor života i važno je te akumulacije staviti u funkcije. Na taj način bi mogli upravljati s našim vodama, Orljava nebi ljeti presušila, radile bi hidrocentrale a naši povrtlari bi u cijelom slivu Orljave mogli postaviti svoje proizvodne pogone. Važan je i projekta izlaza na brzu cestu za koji ovih dana očekujemo raspisivanje natječaja za glavni projekt. Potičemo i razvoj prometne strategije koji od nas traži EU za razdoblje do 2030. godine, koju smo donijeli na našoj Skupštini, no na žalost ministarstvo nas nije prepoznalo. No ipak smo dobili odgovor da trebamo zajedno ustrajati i raditi. Mi tražimo naš izlaz na autocestu. Tu je i projekt Kuća graševine vrijedan 32 milijuna kuna za koji smo dobili potporu Ministarstva turizma i Ministarstva gospodarstva kao strateški važan projekt kojim tri naša vinogorja stavljamo u funkciju. Time dobivamo i vinske ceste, razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Želimo u svim našim općinama i gradovima izgraditi po jedno bioplinsko postrojenje gdje postoje investitori njemačko-hrvatskog konzorcija snage do 1 MW, a 1,2 MW toplinske energije koje bi iskoristili prvenstveno za stakleničku proizvodnju i grijanje objekata. Najveći projekt na kojem radimo je izgradnja nove tvornice stakla u prostoru grada Lipika, vrijedna 262 milijuna eura, koja bi zaposlila oko 800 ljudi, što bi bio preporod naše županije.

Kako županija podupire one koji se bave ili namjeravaju baviti poljoprivredom?
 - Na našem prostoru imamo 85 tisuća ha poljoprivrednog zemljišta od kojih je na žalost nešto zaraslo zbog minskih polja i napuštenih domaćinstava. Mi moramo i možemo revitalizirati poljoprivredu i radimo nekoliko projekata gdje želimo poduprijeti život u selu, jer biti poljoprivrednik nije samo zaraditi na dnevnoj bazi, nego i stil života. Stoga moramo naći model kako pomoći našim poljoprivrednicima. U našem proračunu smanjivane su sve stavke osim potpore poljoprivredi i braniteljima. Poljoprivrednike prepoznajemo i želimo s njima sudjelovati u razvoju. Krećemo s projektom crne slavonske svinje, gdje smo po studiji Poljoprivrednog fakulteta ustanovili da naša genetska struktura apsolutno odgovara autohtonoj sorti „fajferici“ koju trebamo vratiti u njena prirodna staništa, naša slavonska sela. S brzom reprodukcijom kroz svinjogojstvo možemo dati odgovor kako poboljšati standard našem stanovništvu. Važno je dati potporu poljoprivrednicima u povezivanju, zadrugarstvu. Mi smo već došli do visoke faze udruživanja u mljekarstvu, gdje se svi proizvođači mlijeka, naši farmeri udružuju u proizvođačku organizaciju s mljekarom Biz u zajedničku tvrtku. Oni tada uz sirovinu s proizvođačem mliječnih proizvoda idu u nove proizvode, npr. sireve i samim time dobivaju bolju cijenu. Županije će pronaći modele kako u tom segmentu pomoći. Dogovaramo i sa svim ostalim poljoprivrednim proizvođačima na skupštinama udruga, hoćemo li pojedinačno propadati ili zajedno udruženi opstati. Siguran sam da će ovakav model prepoznati voćari, povrtlari.

Kakve ste prijedloge dali prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu?
 -  Dva temeljna zakona su bitna za razvoj poljoprivrede Zakon o poljoprivredi i Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo po nedavno donesenom Zakonu o poljoprivredi je temelj i nositelj poljoprivrede, a nismo riješili kako im dati zemlju i staviti u funkciju OPG. Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je prošao prvo čitanje je upravo protiv OPG-a. Taj zakon apsolutno pogoduje velikim sustavima i OPG ostaje bez zemlje. U zakupu zemljišta na 50 godina jedan od uvjeta je koji daje čak 60 bodova gospodarski plan. U tom planu bodove dobiva onaj tko ima više radnika, više magistara i doktora znanosti, veći broj traktora. Molim vas lijepo pa kako će onaj čovjek od 35 godina, poljoprivrednik s jednim traktorom, koji se želi razvijati, on i njegova obitelj od toga živjeti, biti konkurentan sa stotinama ljudi jednog velikog sistema. Ne možemo reći da samo ekonomska opravdanost daje bodove i prednost pri kupnji, pa nam zakupe zemlje rade tvrtke iz stotinjak kilometara udaljenih gradova, a naš povrtlar koji je godinama radio tu zemlju, sada ostaje bez nje. On po tim parametrima gubi, a to znači da jedna obitelj kod nas propada, jer se pogoduje velikim  sustavima. Ponosan sam što smo zaustavili taj Zakon. Naš prijedlog je da OPG bude u startu u prednosti jer ostaje živjeti na tom prostoru i razvijati ga. Pitanje je i krčenja nekih prostora što nam ne treba uvijek jer za stanište crne slavonske svinje ne trebamo oranicu. Protivimo se i da se daje bez natječaja zemljište u koncesiju ili zakup, jer tako mi neznamo kome je to zemljište otišlo. Prepoznali smo da će zemljište dobivati samo neke određene firme, kojima je omogućeno da dobivaju tisuće hektara zemljišta. Sutra će prodati tvrtku strancima i na taj način stranci dobivaju naše poljoprivredno zemljište. Mišljenja smo da ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom dođu do te zemlje u koncesiji na 50 godina, jer tako mogu dobiti i sredstva od EU za razvoj. Ja sam za to da se mladim poljoprivrednicima i pokloni 10 ha za rad, neće ih moći prodati, ali raditi i stvarati bolje uvjete za svoju obitelj, da. Prepoznali smo cijeli niz članaka koji su protiv našeg čovjeka i našeg poljoprivrednog gospodarstva.

Nedostaje nam prerađivačkih kapaciteta, gdje bi imali dodatna radna mjesta i osigurali otkup od poljoprivrednih proizvođača?
 -  Ovdje moramo postaviti pitanje obrnuto, da li može netko drugi riješiti naše probleme. Ne može, to možemo riješiti samo mi. I ja sam voćar, imam oko 5 jutara šljivika u uzgoju i svjestan sam da mi voćari bez udruživanja dalje ne možemo. Da li će to biti samo organizirana proizvodnja ili i pogon za preradu, no svjesni smo da ovako dalje ne može. Nama to netko drugi ili politika ne može riješiti, niti županija može otvoriti tvornicu, ali mogu zadrugari zajedno pisati projekt, aplicirati prema našim ministarstvima, prema EU, pronaći dio sredstava za financiranje i naći odgovore što prerađivati i gdje naći tržište za proizvode. Da bi to tako išlo lakše mi radimo i novi projekt pri Poljoprivredno-prehrambenoj školi u Požegi, gdje ja vidim sasvim drugačiju ulogu škole i odgovore na sva ova pitanja kako sutra raditi proizvodnju i obaviti preradu. Kako izgraditi moderno europsko farmerstvo možemo doznati kroz našu školu i projekt koji sa školom pripremamo, od hladnjača, pogona za preradu, farme.

Veliki poticaj ukupnom razvoju može biti i ruralni turizam, što po tom pitanju čini županija?
 - Za opstojnost ovih prostora turizam je kao nadogradnja i mi želimo staviti to u punu funkciju. Mi imamo sve potrebne uvjete za razvoj turizma, trenutno dobivamo i potpore od Ministarstva turizma. Mi se ne trebamo boriti s Dalmacijom nego naše prednosti istaći i staviti u punu funkciju. Zar može biti bolja ponuda od naših vinograda, gdje svi koju dođu ostanu oduševljeni kvalitetom vina ali i poznatom slavonskom dušom. Zar ne može naš požeški festival ili Grgurevo kao atrakcija ovih prostora strancima ili ljudima iz naše okolice biti interesantno. Ili naše toplice u Lipiku, nadam se uskoro ponovnom pokretanju toplica u Velikoj, zatim vjerski turizam u Pleternici, devet dana Gospe od suza, te u našoj najmlađoj općini Čaglin gdje je HDZ dobio mogućnost pomoći, Sovsko jezero koje je izazov i za koje također pripremamo projekt kako privući turiste. Ruralni razvoj u 277 naselja samo to nadopunjuju, jer i farma muznih krava je za posjetitelje interesantna, proizvodni pogoni. Mi se nesmijemo stidjeti svog načina života, trebamo u Slavoniji zadržati svoj stil života, okrenuti ga i povezati s mladosti i iskustvom, a obitelji neka budu osnova razvoja i rasta. To je smjer kojim trebamo ići i na kraju ćemo pobijediti i tu „bijelu kugu“ i iseljavanje mladih ljudi. Ja uvijek pozivam nemojte iseljavati nego hajdemo zajednički učinit sve te projekte kao bi našu županiju vratili tamo gdje ona pripada.

Prepoznati ste kao župan koji je prisutan na svim mjestima u cijeloj županiji, na što se naši ljudi najviše žale, imaju li još nade za boljitkom?
 - Ljudi imaju nade i to je činjenica, jer kada ne bi imali nade iselili bi se svi iz ovih prostora. Zato želim u kontaktu s ljudima biti neposredan i razgovarati uvijek s pozitivizmom. Kad analiziramo stanje uvijek razmišljamo kako će biti u budućnosti. Temelj problema je nedostatak radnih mjesta, to svi znamo, ali priču moramo malo i okrenuti. Probleme nam neće nitko riješiti, moramo ih rješavati sami. Ako je netko npr. dipl. ekonomista, on je već studirajući trebao promišljati kako otvoriti radno mjesto sebi, prijatelju, kolegi. Ja znam da su mladi ljudi naša budućnost, ali im ja preporučujem da se ne boje. Pet mladih prijatelja ili prijateljica koji imaju laptop, znaju engleski jezik, znaju pripremati projekte, mogu surađivati s gradovima i županijom, mogu otvoriti tvrtku ili poduzeće. Danas se 60 posto proizvoda može prodavati preko interneta, što znači da ljudi koji su pohađali škole moraju sami dati neke odgovore. Otvori se tvrtka za 10 kuna, Skupština županije je donijela odluku da sve troškove oko osnivanja snosi županija. Bio bih ponosan da moramo napraviti rebalans samo zbog toga. Možda očekujemo i mislimo da se u Americi, Kanadi i Njemačkoj živi dobro samo zato što je to tako. Ne nego zato što su se organizirali, sami otvaraju radna mjesta, rade i pobjeđuju. Poljoprivreda najbrže otvara radna mjesta, traži najmanje desetak sati rada u tijeku jednog dana, a ti vrijedni ljudi naših prostora su tu. Siguran sam da će već slijedeća godina biti godina ekonomskog rasta ovog prostora.

Sami kažete da vama to sporo ide, a što vas najviše ljuti u svemu?
 - Ljuti me kad ja nešto tražim, onda traže model kako nešto ne učiniti. Ja to ne prihvaćam, tražim model kako nešto možemo učiniti. Moram čak i priznati da se nekada i ja dok nisam došao na ovu dužnost razmišljao, o Bože dragi što to ovi ljudi rade u ovim uredima, čime se bave i što ljudi razmišljaju, zašto on to danas nije potpisao i dao rješenje. Ulazeći u tu problematiku vidim niz razloga zašto se nešto nije danas riješilo i borim se da se to popravi. Pisao sam i pisat ću ministrima, davao prijedloge kako nešto ubrzati. Ako imamo investitora i želimo nešto učiniti, trebamo ocijeniti da se ako postoji interes građana, pojednostavi i skrati postupak, a ne da javne rasprave traju mjesecima. Zašto kod gradnje kuće susjed u 30 dana treba staviti primjedbe. Ako ih ima neka ih stavi u roku 48 sati, zašto odugovlačiti. Ispada da onda referenti neće, a oni imaju ograničenja. Ako nešto i napravite preko noge onda vas pitaju kome pogodujete. No politika jeste pogodovanje, jer ako pogodujemo razvoju gospodarstva, pogodujemo ako ubrzavamo situaciju. Vodimo i tu bitku, pojednostavimo te strateške investicije, ako se radi o razvoju našeg prostora, zapošljavanju velikog broja ljudi, ubrzajmo i pojednostavimo procese. Čemu čekati godinu dana za izdavanje lokacijske dozvole za tvornicu stakla, a znamo da će 800 ljudi biti zaposleno, znamo da imamo sirovinu, a investitor postoji. Ljudi mene pitaju pa do kada, a ja im ne mogu dati odgovor. Mi smo se preorganizirali, tvrdim da kako ljudi kažu, da smo veći katolici od Pape. Stavljamo ograničenja kako ljudi nešto ne mogu, evo u poljoprivredi sve zabrane i ograde da se ne može farma napraviti u blizini kuće, a zapravo treba biti obrnuto. U Austriji je punionica mlijeka točno uz farmu, zid uz zid, a kod nas ograničenja. Snabdijeva 60 dječjih vrtića i škola s mlijekom, svako jutro, a kod nas se ne može. Pozivam ljude kada imaju problem da dođu kod nas, jer sve je radno vrijeme i želimo ljudima riješiti problem. Kada riješimo njihov problem ljudi su sretniji.

Da li ste kao župan zadovoljni ovom situacijom danas?
 - Ja sam zadovoljan sa situacijom jer uvijek vidim budućnost i vidim svjetlo. Dolazim iz jednog drugog sustava gdje sam 23 godine bio vojnik i meni je sve ovo sporo. Ja kada promišljam o nekim projektima ili kad sam u razgovorima ja želim rezultate odmah. Želim stoga sa svojim suradnicima, načelnicima i gradonačelnicima da ubrzamo procese. Čekati ne vrijedi, moramo djelovati sad i odmah, a rezultati će onda biti vidljivi. Neću odustati od projekata koje smo planirali, ponosan sam i čestitam svim djelatnicima, ali ponosa sam i na predivne stanovnike naše županije koji nam daju svoje prijedloge, svoja razmišljanja, budu kritični što očekujemo, ali ne samo kritiku nego i rješenja situacije. Zajedno rame uz rame možemo dati odgovore kojim smjerom dalje ići. Ponosan sam što sam župan ove naše predivne županije.

Tekst/Foto: Vladimir Protić

RAZGOVOR S POVODOM: Marko Musil, mladi požeški glazbenik

Dolaziš iz obitelji gdje su svi 'pomalo' muzikalni... Koji su tvoji počeci bavljenja glazbom, pjevanjem i sviranjem?

- Da, otac i djed se godinama bave glazbom, tako da sam i ja od malih nogu u tim vodama. Volio sam s njima ići na gaže i svirke, te sam sa nekih 6-7 godina počeo svirati na melodici i dječjem sintisajzeru, te sa 9 godina pošao u osnovnu glazbenu školu. Ali kao svako dijete, nešto nisam volio, a to je teorija iliti solfeggio, tako da nisam uspio završiti. Nekako sam uvijek volio pjevati u svim situacijama, no krajem 8. razreda osnovne škole ušao sam u tinejdžerske godine i počeo slušati hip-hop... Čak sam i počeo pisati tekstove i producirati glazbu pa sam zapustio pjevanje kojem se vraćam u svojim 20-tim godinama. Pjevanje je moja istinska ljubav, te sada nakon nekoliko godina neprestanoga vježbanja mogu za sebe reći da sam postao pjevač.

Što te najviše inspiriralo za tvoju pjesmu „Bez nje“ ?

- Inspiracija za ovu pjesmu došla je iz mog osobnog iskustva, a to je bilo 'slomljeno srce' gubitka nečega što sam najviše želio i volio... No, i sagledavanjem života ostalih ljudi iz druge perspektive, te suosjećanjima prema njihovim gubicima i ostalim životnim neuspjesima.

Da li si nastupao na festivalima ili nekim glazbenim događajima, koji su tvoji dojmovi?

- Na festivalima još nisam nastupao jer sam tek krenuo, mogu reći sa poluprofesionalnom karijerom solo pjevača. Cilj mi je nastupati sa svojim bendom s kojim sviram već dugo vremena i ne želim ih napustiti, jer nisam osoba koja okreće samo tako nekome leđa. Što se tiče nastupa, nastupio sam i sa bivšim i sadašnjim bendom na dosta koncerata i jedino što mi najviše ostaje u sjećanju je koncert rock-maraton u Kaptolu, nastup, prije grupe ' Opća opasnost' ispred oko 1.000 ljudi. To mi je neopisivo iskustvo i uvijek ću pamtiti taj naš nastup.

Tvoja pjesma ' Bez nje' pobudila je veliki interes požeške javnosti... Tko je napisao tekst i glazbu, a tko osmislio spot za ovu pjesmu?

- Pa da, pjesma 'Bez nje', podigla je veliku prašinu, dosta sam iznenađen jer nisam očekivao tako veliki broj slušanosti, te toliku medijsku pozornost. Doslovno se desilo sve preko noći, snimili smo pjesmu, spot, postavio ga na you tube i jednostavno se dogodio boom. Tekst pjesme sam ja napisao, a autor glazbe je Marijan Majić kod kojega smo snimili prvi demo snimak pjesme... Točno 3 dana prije nego što nas je, na žalost, napustio… Poginuo je prije 3 i pol godine na motociklu, njemu sam i posvetio ovu pjesmu. Aranžman je radio Željko Bošković, te je snimano u Studiu Ivančica. Spot je osmislio, snimio i režirao Studijo 13, Marijo Kovačević, koji je odlično osmislio cijelu priču, pa nam nije dugo trebalo da snimimo spot. Bilo je dosta zanimljivo i uzbudljivo snimati spot, snimali smo na puno različitih lokacija, šetnja Industrijskom zonom, požeški park kraj Orljave, željeznički most na Orljavi, restoran Vila Stanišić, pizzeria'Mama-mia, slastičarna Dolcevita, a sve te lokacije uspjeli smo snimiti u samo jedan dan.

Smatraš li da će pjesma biti dobro prihvaćena i izvan granica naše županije?

- Vjerujem da hoće. Iskreno se nadam kako ću uspjeti naći sponzora koji će me 'gurati,' da uspijem spot plasirati na naš najjači glazbeni televizijski program CMC… Prvo sam želio osvojiti domaću publiku, pa onda početi širiti pjesmu u ostale krajeve Lijepe naše, a nadam se i šire.

Koji su ti daljnji planovi, namjeravaš li snimiti možda album?

- Planovi su prvenstveno singl po singl, jer sve zavisi o mojim financijskim mogućnostima, nadam se da ću budućnosti izdati i album.

Tko su ti suradnici, ljudi na koje se uvijek možeš osloniti u životu?

- Za pjesmu Bez nje sam surađivao sa prijateljima, dakle Marijan Majić je osmislio glazbu i odsvirao gitaru u pjesmi, Ivan Kovačević klavjature, Ivo Soldo "Tito" bass gitaru, te Bruna Oberan prateći vokal. Prijatelji su mi i vjerujem da su uvijek uz mene i imam punu podršku od njih.

Poruka našim sugrađanima, mladim ljudima, kako ti kao mladi človjek provodiš vrijeme, osim bavljenja glazbom?

- Poruka mladim ljudima koji imaju perspektive u bilo kojem području, da iskoriste sav svoj potencijal i da se ne stide ničega, jer uvijek postoji nešto zbog čega se ljudi boje nešto napraviti, što zbog neke takozvane sramote, što zbog nekih bezveznih razloga koji ih sputavaju u ispunjenju njihovih snova… Što se tiče mladih glazbenika, a u samoj Požegi ih ima mnogo, neka pokušaju i neka se ne ustručavaju nešto sami postići i nešto stvoriti sami… Uvijek će imati podršku, pa makar od svojih roditelja i prijatelja da ih potaknu na daljnji rad, kao što sam i ja imao podršku svoje obitelji... I lijepo sjećanje na prošlost u budućnosti. Za kraj se, iskreno, od srca zahvaljujem svima, obitelji, suradnicima, prijateljima, fanovima i medijima koji su prepoznali ovo što je najavilo neki novi početak u mome životu.