RAZGOVOR S POVODOM: USUSRET DANU POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE I 805. ROĐENDANU S POŽEŠKO-SLAVONSKIM ŽUPANOM ALOJZOM TOMAŠEVIĆEM -

 POŽEGA – Požeško-slavonska županija slavi svoj Dan županije i obilježava 805 godina od prvih spomena i nastanka županije na ovim prostorima. Danas je to jedna od najmanjih županija s niskom stopom rasta, nedovoljno razvijena, ali s velikim potencijalima razvoja. Vraćanje onom iskonskom, poljoprivredi, osnova je strategije razvoja, a dobro ukomponirano s razvojem turizma kao granom budućnosti nudi perspektivu svojim žiteljima. Razgovarali smo s prvim čovjekom županije, požeško-slavonskim županom Alojzom Tomaševićem koji smatra da to sve ide malo sporo i želio bi da naš razvoj ide malo brže.

Gdje je danas Požeško-slavonska županija?
 -  Ove godine mi slavimo 805. godina od prvog službenog dokumenta koji spominje našu županiju, dakle još 1210. godine prvi put se spominje postojanje Požeško-slavonske županije. Mi danas siguran sam i pokazatelji koji to govore je da se naša županija oporavlja. Prvenstveno kada razgovaramo o gospodarstvu. Politika je ono što je važno i bitno, no i politikom se bave ljudi koji žele dobrobit i koji stvaraju okvire za stvaranje najboljeg. To znači da dizanje životnog standarda, otvaranje mogućnosti kako investitorima a samim time i otvaranje radnih mjesta mi činimo sve što je moguće u našim okvirima. Negativan trend razvoja i pad gospodarstva u našoj županiji je zaustavljen. Mi smo se okrenuli nizu novih mjera kako u razvoju poljoprivrede, razvoja gospodarstva u cijelosti, obrtništva, seljaštva koje želimo staviti u fokus. Proteklih nekoliko godina, a ja sam ovdje dvadeset mjeseci, uspjeli smo proračunske deficite i probleme u proračunu staviti pod kontrolu. Funkcioniramo dobro, plaćamo svoje obveze i troškove, smanjujemo plaće, na žalost i sebi a i djelatnicima kako bi stalo gospodarstvo na noge.

Veliko breme županije i dalje su naslijeđeni krediti, kakva je sada situacija?
 - Nekim ljudima možda nije drago kad ja to spominjem, ali ja to ne spominjem da bi mi kukali i plakali, nego je to činjenično stanje. Mi još uvijek imamo preko 60 milijuna kredita kroz narednih 10 godina. Godišnje otplaćujemo oko 5 milijuna kuna i ovaj novi udar koji je sustigao županiju ove godine, jer su ti krediti dizani u švicarskim francima. Županija samo na razlici tečaja gubi 900 tisuća kuna godišnje. Drugi udarac je porez na dohodak, koji odlukom Vlade RH se drugačije oporezuje i županija će tu izgubiti do 2,5 milijuna kuna. To je novih 3,5 milijuna kuna manje, plus ovih 5 milijuna kuna kredita iz izvornog proračuna. Kada bi ja kao župan i moji odjeli imali tih 8 milijuna kuna na raspolaganja mogli bi puno pružiti prema gospodarstvu, osnivanju zadruga, osnivanju turističkih agencija i potpore mladim ljudima, sigurno bi naše gospodarstvo išlo brže. Ja sam siguran da će ova godina koja nije najbolje krenula dobro završiti. Sretan sam što svoje obveze prema bankama plaćamo, ove godine bile su i neke od zadnjih rata za sportske dvorane koje su izgrađene na području županije, zadnja rata za Sportsku dvoranu u Velikoj. Vjerujem da će se gospodarstvo oporaviti a s većim brojem zapošljavanja bit će u ostatku godine lakše.

Županija ima veliki broj kvalitetnih i velikih projekata, koji su to projekti?
 - Kada zbrojimo sve ono što radi županija, općine i gradovi, a samim time i naši privrednici, u ovom razdoblju pripremljeno je projekata za preko 6 milijardi kuna. Sigurno je da će ti projekti dati i odgovore kako živjeti u budućnosti. Spomenuo bih samo neke koje smo bili obvezni napraviti prema strukturnim i kohezijskim fondovima EU radi podizanja standarda i života stanovništva, a to su aglomeracije, vodovodi, kanalizacije, ceste, uređenje prostora. Jedan od velikih projekata za koji sam siguran da ćemo uspjeti je obrana od poplava, rješavanje nasipa uz rijeku Orljavu od Dervišage do Pleternice i izgradnja akumulacije Kamenska. Na tom projektu nećemo odustati niti jedan milimetar jer on je važan ne samo zbog obrane od poplava, nego i zbog navodnjavanja, koje veže razvoj povrtlarstva, izgradnja staklenika i plastenika, a tim projektom predviđena je i izgradnja 6 mini hidroelektrana. Sama akumulacija daje i odgovor na razvoj našeg turizma. Cijeli projekt vrijedan je 60 milijuna kuna. Tu je i akumulacija Šumetlica vrijedna 130 milijuna kuna koja je pokrenuta a nažalost radovi su zaustavljeni. Bio sam osobno kod ministra i direktora Hrvatskih voda i taj projekt će se nastaviti i završiti, jer voda je izvor života i važno je te akumulacije staviti u funkcije. Na taj način bi mogli upravljati s našim vodama, Orljava nebi ljeti presušila, radile bi hidrocentrale a naši povrtlari bi u cijelom slivu Orljave mogli postaviti svoje proizvodne pogone. Važan je i projekta izlaza na brzu cestu za koji ovih dana očekujemo raspisivanje natječaja za glavni projekt. Potičemo i razvoj prometne strategije koji od nas traži EU za razdoblje do 2030. godine, koju smo donijeli na našoj Skupštini, no na žalost ministarstvo nas nije prepoznalo. No ipak smo dobili odgovor da trebamo zajedno ustrajati i raditi. Mi tražimo naš izlaz na autocestu. Tu je i projekt Kuća graševine vrijedan 32 milijuna kuna za koji smo dobili potporu Ministarstva turizma i Ministarstva gospodarstva kao strateški važan projekt kojim tri naša vinogorja stavljamo u funkciju. Time dobivamo i vinske ceste, razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Želimo u svim našim općinama i gradovima izgraditi po jedno bioplinsko postrojenje gdje postoje investitori njemačko-hrvatskog konzorcija snage do 1 MW, a 1,2 MW toplinske energije koje bi iskoristili prvenstveno za stakleničku proizvodnju i grijanje objekata. Najveći projekt na kojem radimo je izgradnja nove tvornice stakla u prostoru grada Lipika, vrijedna 262 milijuna eura, koja bi zaposlila oko 800 ljudi, što bi bio preporod naše županije.

Kako županija podupire one koji se bave ili namjeravaju baviti poljoprivredom?
 - Na našem prostoru imamo 85 tisuća ha poljoprivrednog zemljišta od kojih je na žalost nešto zaraslo zbog minskih polja i napuštenih domaćinstava. Mi moramo i možemo revitalizirati poljoprivredu i radimo nekoliko projekata gdje želimo poduprijeti život u selu, jer biti poljoprivrednik nije samo zaraditi na dnevnoj bazi, nego i stil života. Stoga moramo naći model kako pomoći našim poljoprivrednicima. U našem proračunu smanjivane su sve stavke osim potpore poljoprivredi i braniteljima. Poljoprivrednike prepoznajemo i želimo s njima sudjelovati u razvoju. Krećemo s projektom crne slavonske svinje, gdje smo po studiji Poljoprivrednog fakulteta ustanovili da naša genetska struktura apsolutno odgovara autohtonoj sorti „fajferici“ koju trebamo vratiti u njena prirodna staništa, naša slavonska sela. S brzom reprodukcijom kroz svinjogojstvo možemo dati odgovor kako poboljšati standard našem stanovništvu. Važno je dati potporu poljoprivrednicima u povezivanju, zadrugarstvu. Mi smo već došli do visoke faze udruživanja u mljekarstvu, gdje se svi proizvođači mlijeka, naši farmeri udružuju u proizvođačku organizaciju s mljekarom Biz u zajedničku tvrtku. Oni tada uz sirovinu s proizvođačem mliječnih proizvoda idu u nove proizvode, npr. sireve i samim time dobivaju bolju cijenu. Županije će pronaći modele kako u tom segmentu pomoći. Dogovaramo i sa svim ostalim poljoprivrednim proizvođačima na skupštinama udruga, hoćemo li pojedinačno propadati ili zajedno udruženi opstati. Siguran sam da će ovakav model prepoznati voćari, povrtlari.

Kakve ste prijedloge dali prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu?
 -  Dva temeljna zakona su bitna za razvoj poljoprivrede Zakon o poljoprivredi i Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo po nedavno donesenom Zakonu o poljoprivredi je temelj i nositelj poljoprivrede, a nismo riješili kako im dati zemlju i staviti u funkciju OPG. Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je prošao prvo čitanje je upravo protiv OPG-a. Taj zakon apsolutno pogoduje velikim sustavima i OPG ostaje bez zemlje. U zakupu zemljišta na 50 godina jedan od uvjeta je koji daje čak 60 bodova gospodarski plan. U tom planu bodove dobiva onaj tko ima više radnika, više magistara i doktora znanosti, veći broj traktora. Molim vas lijepo pa kako će onaj čovjek od 35 godina, poljoprivrednik s jednim traktorom, koji se želi razvijati, on i njegova obitelj od toga živjeti, biti konkurentan sa stotinama ljudi jednog velikog sistema. Ne možemo reći da samo ekonomska opravdanost daje bodove i prednost pri kupnji, pa nam zakupe zemlje rade tvrtke iz stotinjak kilometara udaljenih gradova, a naš povrtlar koji je godinama radio tu zemlju, sada ostaje bez nje. On po tim parametrima gubi, a to znači da jedna obitelj kod nas propada, jer se pogoduje velikim  sustavima. Ponosan sam što smo zaustavili taj Zakon. Naš prijedlog je da OPG bude u startu u prednosti jer ostaje živjeti na tom prostoru i razvijati ga. Pitanje je i krčenja nekih prostora što nam ne treba uvijek jer za stanište crne slavonske svinje ne trebamo oranicu. Protivimo se i da se daje bez natječaja zemljište u koncesiju ili zakup, jer tako mi neznamo kome je to zemljište otišlo. Prepoznali smo da će zemljište dobivati samo neke određene firme, kojima je omogućeno da dobivaju tisuće hektara zemljišta. Sutra će prodati tvrtku strancima i na taj način stranci dobivaju naše poljoprivredno zemljište. Mišljenja smo da ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom dođu do te zemlje u koncesiji na 50 godina, jer tako mogu dobiti i sredstva od EU za razvoj. Ja sam za to da se mladim poljoprivrednicima i pokloni 10 ha za rad, neće ih moći prodati, ali raditi i stvarati bolje uvjete za svoju obitelj, da. Prepoznali smo cijeli niz članaka koji su protiv našeg čovjeka i našeg poljoprivrednog gospodarstva.

Nedostaje nam prerađivačkih kapaciteta, gdje bi imali dodatna radna mjesta i osigurali otkup od poljoprivrednih proizvođača?
 -  Ovdje moramo postaviti pitanje obrnuto, da li može netko drugi riješiti naše probleme. Ne može, to možemo riješiti samo mi. I ja sam voćar, imam oko 5 jutara šljivika u uzgoju i svjestan sam da mi voćari bez udruživanja dalje ne možemo. Da li će to biti samo organizirana proizvodnja ili i pogon za preradu, no svjesni smo da ovako dalje ne može. Nama to netko drugi ili politika ne može riješiti, niti županija može otvoriti tvornicu, ali mogu zadrugari zajedno pisati projekt, aplicirati prema našim ministarstvima, prema EU, pronaći dio sredstava za financiranje i naći odgovore što prerađivati i gdje naći tržište za proizvode. Da bi to tako išlo lakše mi radimo i novi projekt pri Poljoprivredno-prehrambenoj školi u Požegi, gdje ja vidim sasvim drugačiju ulogu škole i odgovore na sva ova pitanja kako sutra raditi proizvodnju i obaviti preradu. Kako izgraditi moderno europsko farmerstvo možemo doznati kroz našu školu i projekt koji sa školom pripremamo, od hladnjača, pogona za preradu, farme.

Veliki poticaj ukupnom razvoju može biti i ruralni turizam, što po tom pitanju čini županija?
 - Za opstojnost ovih prostora turizam je kao nadogradnja i mi želimo staviti to u punu funkciju. Mi imamo sve potrebne uvjete za razvoj turizma, trenutno dobivamo i potpore od Ministarstva turizma. Mi se ne trebamo boriti s Dalmacijom nego naše prednosti istaći i staviti u punu funkciju. Zar može biti bolja ponuda od naših vinograda, gdje svi koju dođu ostanu oduševljeni kvalitetom vina ali i poznatom slavonskom dušom. Zar ne može naš požeški festival ili Grgurevo kao atrakcija ovih prostora strancima ili ljudima iz naše okolice biti interesantno. Ili naše toplice u Lipiku, nadam se uskoro ponovnom pokretanju toplica u Velikoj, zatim vjerski turizam u Pleternici, devet dana Gospe od suza, te u našoj najmlađoj općini Čaglin gdje je HDZ dobio mogućnost pomoći, Sovsko jezero koje je izazov i za koje također pripremamo projekt kako privući turiste. Ruralni razvoj u 277 naselja samo to nadopunjuju, jer i farma muznih krava je za posjetitelje interesantna, proizvodni pogoni. Mi se nesmijemo stidjeti svog načina života, trebamo u Slavoniji zadržati svoj stil života, okrenuti ga i povezati s mladosti i iskustvom, a obitelji neka budu osnova razvoja i rasta. To je smjer kojim trebamo ići i na kraju ćemo pobijediti i tu „bijelu kugu“ i iseljavanje mladih ljudi. Ja uvijek pozivam nemojte iseljavati nego hajdemo zajednički učinit sve te projekte kao bi našu županiju vratili tamo gdje ona pripada.

Prepoznati ste kao župan koji je prisutan na svim mjestima u cijeloj županiji, na što se naši ljudi najviše žale, imaju li još nade za boljitkom?
 - Ljudi imaju nade i to je činjenica, jer kada ne bi imali nade iselili bi se svi iz ovih prostora. Zato želim u kontaktu s ljudima biti neposredan i razgovarati uvijek s pozitivizmom. Kad analiziramo stanje uvijek razmišljamo kako će biti u budućnosti. Temelj problema je nedostatak radnih mjesta, to svi znamo, ali priču moramo malo i okrenuti. Probleme nam neće nitko riješiti, moramo ih rješavati sami. Ako je netko npr. dipl. ekonomista, on je već studirajući trebao promišljati kako otvoriti radno mjesto sebi, prijatelju, kolegi. Ja znam da su mladi ljudi naša budućnost, ali im ja preporučujem da se ne boje. Pet mladih prijatelja ili prijateljica koji imaju laptop, znaju engleski jezik, znaju pripremati projekte, mogu surađivati s gradovima i županijom, mogu otvoriti tvrtku ili poduzeće. Danas se 60 posto proizvoda može prodavati preko interneta, što znači da ljudi koji su pohađali škole moraju sami dati neke odgovore. Otvori se tvrtka za 10 kuna, Skupština županije je donijela odluku da sve troškove oko osnivanja snosi županija. Bio bih ponosan da moramo napraviti rebalans samo zbog toga. Možda očekujemo i mislimo da se u Americi, Kanadi i Njemačkoj živi dobro samo zato što je to tako. Ne nego zato što su se organizirali, sami otvaraju radna mjesta, rade i pobjeđuju. Poljoprivreda najbrže otvara radna mjesta, traži najmanje desetak sati rada u tijeku jednog dana, a ti vrijedni ljudi naših prostora su tu. Siguran sam da će već slijedeća godina biti godina ekonomskog rasta ovog prostora.

Sami kažete da vama to sporo ide, a što vas najviše ljuti u svemu?
 - Ljuti me kad ja nešto tražim, onda traže model kako nešto ne učiniti. Ja to ne prihvaćam, tražim model kako nešto možemo učiniti. Moram čak i priznati da se nekada i ja dok nisam došao na ovu dužnost razmišljao, o Bože dragi što to ovi ljudi rade u ovim uredima, čime se bave i što ljudi razmišljaju, zašto on to danas nije potpisao i dao rješenje. Ulazeći u tu problematiku vidim niz razloga zašto se nešto nije danas riješilo i borim se da se to popravi. Pisao sam i pisat ću ministrima, davao prijedloge kako nešto ubrzati. Ako imamo investitora i želimo nešto učiniti, trebamo ocijeniti da se ako postoji interes građana, pojednostavi i skrati postupak, a ne da javne rasprave traju mjesecima. Zašto kod gradnje kuće susjed u 30 dana treba staviti primjedbe. Ako ih ima neka ih stavi u roku 48 sati, zašto odugovlačiti. Ispada da onda referenti neće, a oni imaju ograničenja. Ako nešto i napravite preko noge onda vas pitaju kome pogodujete. No politika jeste pogodovanje, jer ako pogodujemo razvoju gospodarstva, pogodujemo ako ubrzavamo situaciju. Vodimo i tu bitku, pojednostavimo te strateške investicije, ako se radi o razvoju našeg prostora, zapošljavanju velikog broja ljudi, ubrzajmo i pojednostavimo procese. Čemu čekati godinu dana za izdavanje lokacijske dozvole za tvornicu stakla, a znamo da će 800 ljudi biti zaposleno, znamo da imamo sirovinu, a investitor postoji. Ljudi mene pitaju pa do kada, a ja im ne mogu dati odgovor. Mi smo se preorganizirali, tvrdim da kako ljudi kažu, da smo veći katolici od Pape. Stavljamo ograničenja kako ljudi nešto ne mogu, evo u poljoprivredi sve zabrane i ograde da se ne može farma napraviti u blizini kuće, a zapravo treba biti obrnuto. U Austriji je punionica mlijeka točno uz farmu, zid uz zid, a kod nas ograničenja. Snabdijeva 60 dječjih vrtića i škola s mlijekom, svako jutro, a kod nas se ne može. Pozivam ljude kada imaju problem da dođu kod nas, jer sve je radno vrijeme i želimo ljudima riješiti problem. Kada riješimo njihov problem ljudi su sretniji.

Da li ste kao župan zadovoljni ovom situacijom danas?
 - Ja sam zadovoljan sa situacijom jer uvijek vidim budućnost i vidim svjetlo. Dolazim iz jednog drugog sustava gdje sam 23 godine bio vojnik i meni je sve ovo sporo. Ja kada promišljam o nekim projektima ili kad sam u razgovorima ja želim rezultate odmah. Želim stoga sa svojim suradnicima, načelnicima i gradonačelnicima da ubrzamo procese. Čekati ne vrijedi, moramo djelovati sad i odmah, a rezultati će onda biti vidljivi. Neću odustati od projekata koje smo planirali, ponosan sam i čestitam svim djelatnicima, ali ponosa sam i na predivne stanovnike naše županije koji nam daju svoje prijedloge, svoja razmišljanja, budu kritični što očekujemo, ali ne samo kritiku nego i rješenja situacije. Zajedno rame uz rame možemo dati odgovore kojim smjerom dalje ići. Ponosan sam što sam župan ove naše predivne županije.

Tekst/Foto: Vladimir Protić