Prikazujem sadržaj po oznakama: HPD

POŽEGA / PAPUK - Izlet za slijepe i slabovidne osobe održan je ovu subotu na Papuku, u organizaciji HPD Gojzerica Požega. Organizatore je obradovao izrazito veliki odaziv, jer na izletu je sudjelovalo čak 56 osoba! Puno smijeha, razgovora i dječje cike, odjekivalo je Papukom iz ove velike planinarske skupine.

Izlet je nosio naziv „Pruži mi ruku“ i u punom smislu te rečenice je i proveden. Planinari su pružili ruku članovima Udruge slijepih Grada Požege i Požeško-slavonske županije, Športske udruge slijepih Svijetlost iz Osijeka, i drugim sudionicima iz Istre, Orahovice i Zagreba te ih poveli u jedan kondicijski lagan ali lijep planinarski izlet.

Hrvatski planinarski savez putem Radne skupine za osobe s invaliditetom podržava i provodi izlete “Pruži mi ruku” na području cijele Hrvatske. Cilj ovih izleta je popularizacija planinarenja među osobama s invaliditetom. Namijenjeni su svim osobama s invaliditetom i zdravstvenim teškoćama koje se žele kretati u planini, a svjesne su svojih ograničenja i nesvjesne svojih mogućnosti.

Svaka razina tjelesne spreme je bila dobrodošla. Vodičica HPD Gojzerice Martina Keller organizirala je vođenje izleta na način da svatko može izabrati, želi li hodati duže na zahtjevnijoj stazi do Izletišta Jankovac ili kraće do planinarske kuće Trišnjica.

Okupljanje se održalo u dopodnevnim satima u Požegi i svi su se sudionici redom predstavili radi lakšeg upoznavanja i kasnijeg druženja. Prilikom predstavljanja osim imena i prezimena dodalo se i malo zanimljivih informacija o hobijima, obitelji,  sportovima i drugim interesima kako bi atmosferu na izletu učinili ugodnom i veselom od samog početka. Potom je velika auto kolona krenula prema Velikoj.

Kraj veličkih livada bio je početak ovog hvalevrijednog izleta. Videća pratiteljica slijepih i slabovidnih gđa. Ivana Štefanac dala je planinarima nekoliko jednostavnih savjeta, kao na koji način treba voditi osobu koja ne vidi ili slabo vidi. Potom je svakoj slijepoj osobi dodijeljen videći pratitelj. Slijepe osobe su hodale pola koraka iza svog pratitelja kojeg su primile za nadlakticu, rame ili ruksak. Puno slijepih je došlo s članovima obitelji, koji su im pomogli u kretanju a ujedno i sami uživali u čarima Papuka.

Hodali su zajedno od Velike uz potok Dubočanku do šumskog predjela Duboka. Puno se zastajalo putem kako bi se čuo zvuk malenih vodopada, skrenula pažnja na stari kamenolom, gljive, velike bukve i šuškanje otpalog lišća.

Uslijedio je predah u sjenici pokusne stanice Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije. Gospodin Feručo Lazarević, poznati slijepi planinar iz Istre, ovdje je kratko ispričao svoju životnu priču. Prenio je sudionicima svoje iskustvo kako usprkos sljepoći živi aktivan i lijep život, na jedan poseban i drugačiji način. Strastveni planinar postao je tek nakon što je izgubio vid. Uvijek planinari uz pomoć svojih prijatelja planinara ali i nepoznatih ljudi dobre volje, koji imaju volju pomoći. Iza sebe ima zavidne planinarske uspjehe, uspon na Musalu, Triglav, Olimp, Karpate, Kilimanjaro i mnoge druge vrhove Europe i drugih kontinenata.

Sudionicima se obratila i gđa. Kristina Marjanović predstavnica Radne skupine za osobe s invaliditetom (OSI) pri Hrvatskom planinarskom savezu. Opisala je izlete koje provode za OSI i pozvala sve sudionike da pogledaju kalendar izleta koji su u najavi i ako su u mogućnosti da se pridruže.

Nakon predaha uslijedio je nastavak izleta. Jedna manja grupa planinara uputila se na dužu kružnu stazu do Jankovca, a veća skupina krenula je do planinarske kuće Trišnjica. Oduševljenje velikom šumskom ljuljačkom nije izostalo niti ovog puta.

Puno članova HPD Gojzerice sudjelovalo je kako bi ovaj izlet protekao lijepo i dobro organizirano. Kao tim željeli su omogućiti slijepim i slabovidnim osobama da dožive djelić onoga u čemu oni kao planinari skoro svaki vikend uživaju. Veliki odaziv ujedno je i vjetar u leđa HPD Gojzerici Požega da nastavi s organizacijom ovakvih izleta.

HPD Gojzerica Požega – Martina Keller

POŽEGA / POLJANICE - Ekološka sekcija pri HPD "Gojzerica" Požega djeluje od samog osnutka Društva te često organizira vrlo poučne i zanimljive izlete poput ovoga, koji je krenuo u organizaciji Ivice Šnajdera i Ekološke sekcije, a održan je botanički izlet na Papuk.

"Poveo je deset Gojzerica i još dvadeset koza kako bi učili o ljekovitom bilju. Doduše, koze su vidjele da se nešto događa pa su se odlučile priključiti veselom društvu. 

Tako su saznali za što je dobro kantarionovo ulje i čaj od kantariona (poznate kao Gospine trave)...zašto je Ivanjsko cvijeće "biljka s Venere", što liječi kombinacija stolisnika, koprive i cvijeta nevena te kako napraviti čaj od trputca i za što je on dobar! Tu je bila i neizostavna menta koje ove godine ima u izobilju diljem Papuka, a našla se i majčina dušica za čaj.

Pohodili su predio Papuka Poljanice koji je iznimno bogat raznoraznim livadskim biljkama, od kojih su mnoge ljekovitih svojstava. 

Do skorog viđenja, pozdravljaju vas vaše Gojzerice iz Ekološke sekcije - ispričala je Ana Kesić, voditeljica Društvene sekcije u HPD Gojzerica Požega

 - HPD "Gojzerica" Požega organizirao je za svoje članove izlet za dušu i poveli su veselu ekipu planinara na Papukarenje. Kako drugačije objasniti izlet na kojemu u vrlo kratkom vremenu prolaziš kroz smaragdno zelenu šumu, nailaziš na brojne izvore i osluškuješ ptičij pjev i onda budeš nagrađen vidikovcem od kojega ti zastaje dah? To je jednostavno Papuk!

 - Zaputili smo se od kamenoloma Tisica prema izvoru Gospe Snježne na kojemu smo napravili kratku pauzu kako bi se svatko u svojim mislima poklonio i pomolio. Zatim smo nastavili put do geotermalnog izvora tople vode i izvora potoka Dubočanka. Upravo je Višeslav, predsjednik društva i zaslužan zašto smo mogli pristupiti zaraslim izvorima jer je improviziranom mačetom očistio put. Nastavili smo svoj put dalje prema Planinarskoj kući Trišnjica gdje smo napravili veću pauzu za okrijepu i ljuljanje na ljuljački u debelom hladu, a Charlie i Scooby, dva psića uživali u trčkaranju uokolo. 

Planinari HPD Gojzerica Podružnica Oriovac organizirali su protekli vikend (29.-30.04.2023. godine), izlet na svima poznatu Premužićevu stazu na Velebitu. Izlet je organiziran povodom 90-godišnjice, od kako je izgrađena i puštena u promet ova planinarska staza. Povod ovome je činjenica da se Ante Premužić, graditelj staze, rodio i odrastao u Slavonskom Kobašu, selu koje se nalazi na području općine Oriovac. Načelnik općine Antun Pavetić i općinski vijećnik Karlo Tomljenović (inače član društva) zajedno su reagirali podržavši ovaj izlet, koji je značajan ne samo za povijest općine nego kao i zalog za budućnost. Općina je financirala prijevoz autobusom, pa se na izlet prijavilo mnogo mladih ljudi. Izlet je vodio i organizirao Boro Jukić, inače licencirani vodič iz središnjice u Požegi.

Organiziranim prijevozom stigli su do planinarskog doma Alan, koji se nalazi na Središnjem Velebitu. Pošto ih je bilo mnogo i nije bilo dovoljno mjesta u domu, ostatak ih se smjestio u novoizgrađenim Stanovima na Alanu. Nakon što su se raspakirali, svi zajedno krenuli su u osvajanje obližnjeg  vrha Zečjak (1622 mnv). Prvo su krenuli Premužićevom stazom na kojoj nije bilo tragova snijega, ali snijeg se pojavio čim su skrenuli sa staze i krenuli prema vrhu. Kako su išli dalje snijeg je postajao sve dublji i značajno je otežavao kretanje. Teškom mukom krećući se po dubokom i vlažnom snijegu, u koji su propadale umorne noge planinara boreći se za svaki dodatni korak, stigli su napokon na vrh. Zavladalo je veliko veselje, jer neki od njih bili su po prvi puta na planinarenju te nisu mogli skriti svoje zadovoljstvo. Oni iskusniji očekivali su uspone na nove vrhove, ali nisu očekivali da će to ostvariti u ovako snježnim uvjetima te su također bili jako sretni i zadovoljni. Užitak zbog uspona i odmor potrajali su neko vrijeme, a onda je uslijedila zajednička fotografija i povratak u dom. Silazak s planine bio je jednako težak, pa čak i teži zbog stalnog propadanja i proklizavanja na vlažnom snijegu. Skoro se dogodila i nezgoda, kada je jedan planinar otklizao prevrćući se niz padinu. Hvala Bogu nije se dogodilo ništa, a čovjek se ustao i nastavio hodati bez posljedica. Stigavši natrag u smještaj planinari su se raskomotili i večerali topli grah koji im je pripremio ''ljubazni'' domar u PD Alan-u. Nakon večere u sumrak dana, hrabrija grupa odvažila se za noćni uspon na obližnji vrh Buljma (1454 mnv).

Ovaj uspon pružio je poseban doživljaj hrabrim planinarima i zadovoljstvo za ostvareni uspjeh. Vrativši se s vrha nastavili su druženje, ali većina njih ubrzo je poklekla utonuvši u san uzrokovan umorom. Sljedeće jutro ustali su rano, doručkovali i krenuli na stazu, prethodno se podijelivši u tri skupine. Svi su krenuli Premužićevom stazom od Alana prema Rossijevoj kolibi, a bili su podijeljeni prema jakosti i brzini skupine. Na kraju zbog loših uvjeta i snijega na stazi, ni najjača grupa nije stigla do Rossijeve kolibe i vrha Gromovača, već je stazu skratila za trećinu i popela se na Krajačev kuk (1659 mnv). Dio iz druge skupine također je dosegao isti vrh, dok se najslabiji dio ekipe okrenuo na polovici puta i vratio natrag do smještaja. Ujutro na samom polasku sve tri skupine skrenule su i usputno osvojile obližnji Alančić (1611 mnv) te nastavile Premužićkom prema zacrtanom cilju. Po povratku svih grupa sa staze, uslijedilo je pakiranje i polazak na put kući. Za sve njih završio je još jedan uspješan i zanimljiv izlet.

Po završetku izleta vodič i organizator Boro Jukić, osvrnuo se na netom završeni izlet sljedećim riječima: ''Njegova Visost "Velebit"...dva dana uživanja na Velebitu sa najboljom mogućom ekipom. Sam uspon s autobusom bio je gotovo nemoguć ali je mladi vozač uz pomoć svoga navigatora i čistača Miličevića uspio nas dovesti do pastirski stanova. Prvi dan osvojen Zečjak 1622 mnv te noćni uspon na Buljmu 1454 mnv. Noćno druženje uz slavonske delicije i pokoju dozu hmelja. Drugi dan se većina uspjela popeti na Alančića 1611 mnv te Krajačev kuk 1659 mnv. Svima srce ispunjeno radostima, novim doživljajima i pričama. Posebnu težinu nosi to da je ovo nekima bilo prvo ozbiljnije planinarenje. Ja sam kao vodič ponosan na cijelu ekipu jer smo svi različiti, a opet u planinama smo isti. Poštovati planinu znači poštovati sebe. I na kraju spomenuti Antu našeg dobrog duha i Frana koji ima 14 godina, a već je pobjednik. Sav taj doživljaj ne bi bio tako dobar i savršen da nismo u istom društvu HPD Gojzerica pod Višeslavovim budnim okom.''

Do iduće zgode i nezgode!

Ove nedjelje, 2. travnja, članovi HPD Gojzerica krenuli su prema Velikoj, pod vodstvom Marije Marjanović, licencirane vodičice iz društva, kako bi sudjelovali na tradicionalnom proljetnom susretu planinara - Srimušijadi, koju organizira veličko planinarsko društvo PD Mališćak. Petnaestak članova ''Gojzerice'', kao i svi ostali gosti, na početku se okrijepilo čajem i slancima, a sve ih je pozdravila predstavnica TZ Zlatni Papuk, Kristina Rupert. Nakon zajedničkog fotografiranja vodič „Mališćaka“, Mario Perić, pozvao je planinare na dvije staze: lakšu (Šulerov put-Nevoljaš-Duboka) i težu (Toplička glava-Kaniška glava-Češljakovački vis-Trišnjica-Duboka), uz iskusne vodiče. Većina članova ''Gojzerice'' odabrala je, naravno, težu stazu, koja im je, uz dva strmija uspona (Toplička glava i Češljakovački vis) priuštila i prekrasne vidike na papučke vrhove, naselja u dolini, a i na bosanske planine Motajicu i Vlašić pokriven snijegom. Uzbrdo i nizbrdo, po blatu i suhom, šumom koja se tek počinje zelenjeti, tepihom od proljetnica i mirisnih livada srimuša stigli su na konačni cilj hodanja: kajganu sa srimušem kod lovačke kuće u Dubokoj. U dobrom društvu i veselom raspoloženju vrijeme je proletjelo. Čak ni hodanje cestom do Velike nije bilo naporno, jer je bilo uljepšano žuborom Dubočanke i pjevom ptica.

Sjajan izlet. Marija Marjanović - planinarski vodič HPD Gojzerica Požega

Ove sunčane proljetne nedjelje planinari HPD "Gojzerica" su se uputili na Krndijske stjenjake, pod stručnim vođenjem planinarskog vodiča Martine Keller. Izlet je organiziralo HPD "Orahovica" a odaziv je bio odličan, čak 12 planinarskih društava. Pomicanje sata i skraćeni san nije omeo ljubitelje planina da krenu na ovaj ranojutarnji i kondicijski izazovan izlet. 

Vodiči HPD Orahovica pripremili su zanimljivu stazu punu strmih uspona, izazovnih spustova i prekrasnih vidikovaca s kojih su pogledi sezali sve do Mađarske. Uz malo truda, vještine, pokoje klizanje i predah za razmišljanje za što se uhvatiti i gdje stati, svi sudionici uspješno su svladali stazu. Prvi stjenjak na putu bio je Djedov nos. Potom je uslijedilo Lukovačko brdo, prekrasno penjalište Sokoline te kružno preko Topličkog brda nazad do polazišta.

Izlet je završio u ugodnom druženju na livadi ispred manastira Svetog Nikole, a HPD Orahovica je opet oduševilo odličnom organizacijom ića i pića.

Rastanak na Krndiji nikad nije rastanak već priprema za neki novi planinarski susret.

Do iduće zgode i nezgode!

Vodić izleta Martina Keler.

POŽEGA - Dok je u Požegi bilo pravo proljetno vrijeme planinarke i planinari HPD "Sokolovac" Požega i ove su nedjelje uživali u zimskoj idili hodajući dubokim snijegom  našim uspavanim Papukom.

Svoj zimski uspon na Točak (887 m) započeli su kod Novog Zvečeva. Penjući se  snijeg je bivao sve dublji, a raspoloženje sudionika izleta sve bolje jer ih je dočekala prava snježna bajka u kojoj su se isticale visoke jele i zvukovi brzih potoka. Dolaskom na vrh Točak zasluženo su se odmorili i nadoknadili izgubljenu energiju. Za silazak su uz sunčano vrijeme koje je stazu činilo svjetlucavom i blještavom, odabrali Josipov put. Tu su se uz vodiča Krešimira Bubaka razveselili vidjevši  pokojeg srndaća i divlju svinju. Zadovoljniji ovim izazovnim ali lijepim izletom vesele se novim planinarskim avanturama HPD Sokolovca koje ove godine slavi svoj 125. rođendan.

Planinarke i planinari HPD Sokolovca ove su nedjelje na planinarski izlet krenuli od Lule u blizini sela Kamenski Vučjak. Potok Velinca doveo ih je do partizanskog groblja Velinac pored kojeg su nastavili uspon na vrh Mali Papuk. Spustili su se do područja Čudovac na kojem se ističe nekoliko velikih starih hrastova. Kratko vrijeme uživali su u njihovoj ljepoti i dominaciji, a onda su nastavili područjem Bogdaška kosa. Tijekom hoda imali su  priliku  promatrati najviši vrh Papuka koji ih je pozivao da ga obiđu. No, njega su ostavili za neki drugi izlet. 

Nakon odmora na koti 604 i uživanja u pogledu s vidikovca  na slavonska brda, nastavili su uspon na kotu 694 na kojoj se ističe crnogorično drveće i zaobljene stijene obrasle mahovinom. Vraćaju se na kotu 604 te silaze uskim grebenom. Provlače se kroz  mlada stabla i granje te se oštro spuštaju prostranom šumom do potoka Duboka rijeka. Zbog njegove širine bilo im je zabavno i  izazovno savladati prijelaz preko njega. Pred kraj puta ugrijani suncem uz vodiča Krešimira Bubaka uživaju u zvuku potoka i nježnim vjesnicima proljeća.