OBIČAJI SE NJEGUJU I ČUVAJU -
VRČIN DOL – Danas selo ili bolje reći zaseok Vrčin Dol u pleterničkom kraju, smješteno na obroncima Dilj gore, ima samo jednog stanovnika i to Milana Brezića. U to se selo može doći makadamskom cestom dužine 4,5 kilometara koja vodi od glavne ceste Pleternica- Slavonski Brod. 
Nekad nadaleko poznato mjesto Vrčin Dol za vrijeme vladavine Turaka bilo je sjedište crkvenog života u kojem je bio smješten samostan i administrativno sjedište župe.
Župa Vrčin Dol u tom je vremenu teritorijalno pokrivala današnju župu Odvorci, mjesta koja danas pripadaju Đakovačko-osječkoj biskupiji dio pleterničke župe, sela Kadanovce i Frkljevce te župe Buk i Ruševo. S vremenom se mnogo toga promijenilo tako da je Vrčin Dol kao selo koje je nekad vrvjelo od života i vjerne spalo da ima samo jednog stanovnika, a do prije tri godine bila su dva, Milan Brezić i njegov otac.
Vrčin Dol je najviše stanovnika imalo 1910. godine i to njih 88. Posljednjih desetljeća taj se broj stalno smanjivao pa ih je 1961. bilo 52, a 1971. 37. Na posljednjem popisu 2011. godine u Vrčin Dolu evidentirana su samo dva stanovnika.
Da to selo ne padne u potpuni zaborav za to se brinu vjernici župe Buk ali i okolnih drugih župa koji hodočasničkim hodom dolaze častiti sv. Antuna Padovanskog koji se više od 100 godina štuje u tom mjestu i to uvijek prve nedjelje poslije svetkovine tog blagdana. Više od 50 vjernika, pješaka hodočasnika kroz šumu, preko brda i dolina, iz Buka, Kalinića, Resnika i Svilne i ovu se godinu zaputilo kako bi molitvom i pjesmom slavili svog nebeskog zaštitnika, a njih više od 150 došlo je automobilima. Misno slavlje ispred kapelice sv. Antuna Padovanskog služio je vlč. Slavko Starčević, župnik župe sv. Jurja u Buku kojem Vrčin Dol teritorijalno pripada to mjesto.
Kroz razgovor s Milanom Brezićem doznajemo kako je u Vrčin Dolu, koliko se on sjeća, bilo nastanjeno 17 obitelji i to 70-ih godina. Struje niti ceste nije bilo sve do 1982. godine. Većina stanovništva se odselila u susjedna sela Pleternicu, Frkljevce i Kadanovce i to Kovačevići, Živkovići, Tomaševići, Patajci, Mihelčići i još neke. Prema Matinom sjećanju zadnje dijete koje se rodilo u Vrčin Dolu bilo je u obitelji Mihelčić i to prije više od 30 godina. Mato je išao u školu do 4 razreda u Buk, a kasnije u Pleternicu do 8.
Danas je u Vrčin Dolu život takav kakav je. Milan u njemu živi sam, ima 55 godine, nije se oženio, a bavi se prvenstveno stočarstvom i poljoprivredom. Koliko smo mogli zaključiti Milan se ne bi previše predomišljao kada bi naišao na pravu odabranicu koja bi prihvatila njegov način života, ali to je u današnjem vremenu jako teško pronaći.
Ako bi zavirili još malo dublje u povijest Vrčin Dola naišli bi na podatak da se u tom selu 1762. godine rodio Marko plemeniti Slivarić koji je u carskoj austrijskoj vojsci postigao čin bojnika, a kao časnik u Napoleonovoj armiji dobio Legiju časti i čast podmaršala. Umro je i pokopan u Francuskoj uz velike počasti.
Poslije misnog slavlja prijatelji i rodbina zadržali su se kod jedinog stanovnika u Vrčin Dolu na okrijepi koju je pripremio kao i za sve putnike namjernike koji budu prolazili i dolazili kako bi ispoštovali svoj zavjet u čast sv. Antunu Padovanskom.
Tekst/foto: D.K.
