KNJIGA IMA 343 STRANICE, A TISKANA JE U TISUĆU PRIMJERAKA -

POŽEGA - U Maloj dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, predstavljena je knjiga „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“. Knjigu su predstavili dr. Katarina Horvat Levaj, dr. Mirjana Repanić Braun predstavnice Instituta za povijest i umjetnost Zagreb, prof. Biserka Rauter Plančić iz Moderne galerije Zagreb te vlč. Ivica Žuljević urednik knjige. Na početku predstavljanja Biskup Antun Škvorčević pozdravio je ugledne stručnjakinje koji će predstaviti knjigu i sve nazočne uzvanike, među njima i zamjenika generalnog tajnika HBK, Fabijana Svalinu, a napose prof. Miroslavu Dulčić i dr. Ivanku Reberski.

 - U predvečerju smo blagdana bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika naše crkve sv. Lovre i Požeške biskupije. Nismo slučajno izabrali ovu prigodu za predstavljanje spomenute knjige. Naime, bl. Alojzije Stepinac je na svoj način osnivač i Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije. Vjeran poticajima Svete Stolice, napose onima iz 1925. godine, Stepinac je 14. kolovoza 1935. izdao Okružnicu o osnutku Povjerenstva za crkvenu umjetnost i u njoj obznanio ustanovljenje Dijecezanskog muzeja u Zagrebu. Do njegova ostvarenja došlo je 27. veljače 1939., kada je Nadbiskup imenovao dr. Kamila Dočkala organizatorom Muzeja koji je za sjedište Muzeja uspio dobiti poznatu kaptolsku kuriju kanonika Znike te je zajedno sa svojim povjerenikom Stankom Senečićem već u ljetu 1935. započeo po župama Zagrebačke nadbiskupije skupljati predmete sakralne baštine, što su nastavili činiti i sljedećih godina. S istim ciljem posjetili su i mnoge župe sadašnje Požeške biskupije te u Muzej smjestili brojne naše sakralne predmete, spašene od propadanja i koji kao vlasništvo župa podrijetla predstavljaju jezgru sadašnjega Dijecezanskog muzeja u Požegi, osnovanog 1999. godine. Kanonik Dočkal je savjesno rukopisno zabilježio u veliki Glavni inventar od 5 svezaka sve prikupljene predmete. Dana 8. studenoga 1942. usred ratnih nevolja Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije svečano je otvoren u nazočnosti velikog broja crkvenih i građanskih uglednika na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, i predstavnikom Svete Stolice, opatom Giuseppeom Ramirom Marconeom. Požeški Dijecezanski muzej svojevrsni je spomenik i spomen na velikog pastira i mučenika bl. Alojzija Stepinca. Večeras mu zahvaljujemo što je njegovom mudrom odlukom sačuvan značajan dio naše sakralne baštine - rekao je biskup Antun Škvorčević te dodao da sva muzejska građa, sakupljena u vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca i kasnije, posebno nakon utemeljenja Požeške biskupije prikazana je u knjizi „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“.

- Zahvaljujem svima koji su dali svoj veliki doprinos kako bi ona mogla ugledati svjetlost dana za otvorenje Dijecezanskog muzeja u Požegi. Molim cijenjene predstavljače da nas upute u sadržaj knjige, kako bismo je oduševljenije uzeli u ruke te njezinim čitanjem i razgledavanjem bogate muzejske izložbe koju ona prikazuje postali dionicima onog duhovnog iskustva u koje nas je želio uvesti bl. Alojzije Stepinac kad je osnovao Dijecezanski muzej – za kraj rekao je biskup Antun Škvorčević. 

 Katarina Horvat Levaj s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu dala je opći uvid u knjigu. Posegnula je u prošlost grada Požege i požeške regije, iznijevši kratki pregled njegove kulturne povijesti: od procvata Požege nakon oslobođenja od osmanlijske okupacije po djelovanju zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja, osnivanjem crkvenih institucija i osobito gradnjom crkve sv. Terezije Avislke, današnje katedrale, čime Požega postaje važno umjetničko i vjersko središte, po bogatoj umjetničkoj baštini okolnih župa (od Pakraca i Voćina na jednoj strani, i Kutjeva, Pleternice i Kaptola na drugoj), koja čini glavninu povijesnog fundusa Riznice katedrale i Dijecezanskog muzeja, do osnutka Požeške biskupije (1997.) i vizionarskog djelovanja njezina prvog biskupa Antuna Škvorčevića. Govoreći potom o samoj knjizi rekla je kako u njoj „vrsni stručnjaci analiziraju i interpretiraju brojne umjetnine, popraćene prekrasnim fotografijama Gorana Vranića. Pri tome, i znalačkim pristupom i vještim pisanjem, većina od njih znatno je nadmašila očekivanja kataloške publikacije, ostvarivši znanstveno djelo, svojevrsnu preteču dugo očekivane monografije o požeškoj katedrali, ali i prijeko potrebne umjetničke topografije graditeljske i likovne baštine ovog područja“. Svoje izlaganje je nastavila kratkim pregledom obrađenih tematskih jedinica: od uvodnog teksta biskupa Škvorčevića i objašnjenja postave muzeja njezina autora Marija Beusana, preko zbirke sakralne umjetnosti, koju je obradila dr. Mirjana Repanić Braun, zbirke liturgijskih predmeta od metala, koju je obradila Arijana Koprčina, kustosica Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, i zbirke liturgijskog ruha koju je opisala Jelena Ivoš, jedna od najboljih poznavateljica povijesnih tkanina i veza u Hrvatskoj, sve do zbirke moderne i suvremene umjetnosti iz pera dr. Ivanke Reberski, dugogodišnje ravnateljica zagrebačkog Instituta za povijest umjetnosti.

Uslijedilo je izlaganje Mirjane Repanić-Braun, znanstvene savjetnica u zagrebačkom Institutu za povijest umjetnosti. Predstavljajući prikaz sakralne umjetnosti od 17. do 19. stoljeća u knjizi „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“, ona je na nekoliko primjera prikazala ishod stručne analize provedene na brojnim umjetninama iz fundusa Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije, kako s obzirom na njihovo datiranje (Marijin pohod Elizabeti) njihove predloške (Bogorodica s trešnjom) i atribucije određenom umjetniku (Franjo Ksaverski krsti pogane i Bogorodica s Djetetom). Prof. Biserka Rauter Plančić, ravnateljica zagrebačke Moderne galerije, u svom je izlaganju predstavila onaj dio knjige koji govori o zbirci moderne i suvremene umjetnosti Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije. Podsjetila je da se ona sastoji od „305 katalogiziranih djela modernih i suvremenih hrvatskih umjetnika, koja su prikupljena višedesetljetnim sakupljačkim marom biskupa Antuna Škvorčevića, darovnicama samih autora i nesebičnim donacijama iz ostavština hrvatskih umjetnika, među kojima opsegom i značajem prednjači donacija gospođe Mire Dulčić, koja je Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije podarila više od 40 radova Iva Dulčića“. Istaknula je kako je ova zbirka nezaobilazna u proučavanju razvoja likovnih umjetnosti u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća, od početnih radova Požežanina Mirolsava Kraljevića do punog rascvata koji susrećemo u djelima Ive Dulčića i drugih velikih umjetnika zastupljenih u Muzeju.

Na kraju je Ivica Žuljević, urednik knjige, u svom izlaganju najprije obrazložio zašto je za njezinu naslovnicu odabrana slika nepoznatog autora „Bogorodice s trešnjom“. Pružajući zatim osnovne tehničke informacije o knjizi, rekao je da ima 343 stranice, da je tiskana u tisuću primjeraka, 300 komada mekog uveza, a 700 tvrdog uveza. Također je naveo osobe koje su izvršile stručnu recenziju, lekturu, prijevod na engleski, grafičko oblikovanje i opremu te je zahvalio svima koji su pridonijeli da ova vrijedna publikacija ugleda svjetlo dana.

Predstavljanje ove knjige svojim su skladbama obogatili pjevači Komornog zbora crkve sv. Lovre pod ravnanjem Maria Večerića, i pjevači muškog Oktet župe Sv. Terezije Avilske pod ravnanjem Kristijana Kostića.

Tekst/foto: A. Protić