"Osim što sam veliki uživatelj u vinima, ja sam i hedonista. Uživam u sljubljivanju hrane i vina. Ovo je moj način života, što je na kraju rezultiralo otvaranjem restorana za takvu vrstu gostiju", rekao nam je vlasnik Damir Pejaković
OSIJEK - Povijesni paviljon u osječkom Gradskom vrtu krajem prošle godine ponovno je postao mjesto okupljanja Osječana i njihovih gostiju. Ovaj reprezentativni objekt nekoć je bio Gradska kuća, pa je Grad Osijek u protekle 
četiri godine u njegovu obnovu uložio gotovo dva milijuna eura. Objekt je potom u najam na javnom natječaju dobila tvrtka Patrinus, vlasnika Damira Pejakovića, kojeg smo sreli na tradicionalnom Vincelovu Kutjeva d.d.
Vi ste početkom prosinca u novoobnovljenom Gradskom paviljonu, upravo za Dan Grada Osijeka, otvorili vrata restorana osebujnog naziva - Muzej okusa. Vaša poslovna karijera je uglavnom vezana za poslovanje s vinima, pa se pretpostavljam iz toga izrodila ideja povezati vrhunsku kapljicu s vrhunskim delicijama?
Osim što sam veliki uživatelj u vinima, ja sam i hedonista. Uživam u sljubljivanju hrane i vina. Ovo je moj način života, što je na kraju rezultiralo otvaranjem restorana za takvu vrstu gostiju.
Na otvorenju restorana bio je nazočan i sam premijer Andrej Plenković, uz ministricu Gabrijelu Žalac te brojne druge goste iz svijeta politike, gospodarstva, kulture i drugih sfera života?
Riječ je o spektakularnom objektu koji ima svoju dugu povijest. Napravljen je 1804. godine kao restoran za 
sljubljivanje hrane i vina, a u njemu je održana i svečanost proglašenja Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809. godine. Sve do Drugog svjetskog rata bio je tu. Treba uzeti u obzir da je to bila velika investicija i za mene osobno, te da sam vratio 24 obitelji iz Irske, Njemačke, Zadra, Šibenika, Orebića, Splita i Zagreba svojoj kući. Ljudi su dobili stalna zaposlenja i sigurnost te su se vratili u Slavoniju. Vjerojatno je i to bio jedan od motiva da su premijer Plenković i politika bila na otvorenju.
Razlog zbog kojeg našim čitateljima predstavljamo restoran Muzej okusa je taj što ste niz godina bili Požežanin, a supruga Sara je također Požežanka. Život vas je prije nekoliko godina odveo u Osijek, gdje ste ušli u ovaj veliki projekt, no i dalje ste čest gost Požeške kotline.
Znate kako kažu: jednom Požežanin uvijek Požežanin. Ja se vraćam u svoj grad, tu je i obitelj moje supruge, a treba uzeti u obzor i da radim u Kutjevu d.d i drugim povezanim društvima. Živim u Osijeku već tri godine, morao sam nešto raditi.
Kako je restoran zamišljen i po čemu je poseban?
To je sljubljivanje vrhunskih vina i vrhunske hrane. Ono što je ključno je da pristupamo s prijateljskim cijenama. Stavili smo cijene vrhunskih butelja izuzetno povoljno, gotovo su to trgovačke marže, da bi ih priuštili svakom stanovniku Osijeka i regije, da mogu uživati u vrhunskoj hrani i vrhunskim vinima po pristupačnim cijenama.
Što se može naći na meniju i kakva je vinska karta?
Lepeza jela je vrlo široka – od tradicionalnih slavonskih jela, pa do ribljih specijaliteta. Kompletna ponuda svih vina s posebnošću da se može konzumirati svako arhivsko vino od 1947. godine do danas, što je vrlo specifično za ovaj dio Europe. Kad vide zidove u policama, gosti kažu da djeluje kao vinski hram, uzimajući u obzir i da se glazba nalazi na reljefnom balkonu karakterističnom za 18. i početka 19. stoljeća.
Restoran, dakle, nije namijenjen samo za viši sloj društva, nego si objed mogu priuštiti i obitelji nešto skromnijih primanja?
Restoran nije samo za određenu strukturu, ja to dobro vidim kroz lepezu gostiju. Otvaramo širom vrata svim našim gostima. Nedjelje su uobičajene za obiteljska druženja, vikendi su za mlađu populaciju, popraćeni vrhunskim glazbenim nastupima - vokalima, saksofonima i violinama, urbanim aranžmanom, kojeg po mom mišljenju u Osijeku nedostaje.
Muzej okusa nalazi se na adresi Ulica Martina Divalta 4, u neposrednoj blizini stadiona i dvorane Gradski vrt. Dodatne detalje možete doznati na www.muzej-okusa.com
Pejaković je na kraju pozvao Požežanke i Požežane, koje put nanese u Osijek, da svakako budu njegovi gosti.
Tekst: RVA Foto: muzej-okusa.com
