Stara narodna izreka o „marvi nevezanoj“ nas podsjeća koje su probleme imali pastiri kod ispaša i kretanja sa velikim čoporima razuzdanih životinja. Pčele bi se mogle svrstati u totalno slobodne životinje koje se kreću kuda žele a da njihov vlasnik ne može bitno utjecati na njihove putove. Proljeće je vrijeme kada se pčele intenzivno množe, zahvaljujući obilju cvijeta i nektara dolazi do dijeljenja zajednica, tako zvanoga rojenja. Svako društvo daje tri i više novih zajednica koje u određenom vremenskom razdoblju napuštaju matičnu košnicu i formiraju potpuno novu. Prilikom rojenja pčele se uhvate u gusto zbijeni kup – roj na obližnjem drvetu a pčelar ih „skida“ u novu košnicu. Tako vrijedne pčele vode bitku sa vremenom kako bi maksimalno iskoristile svaki cvjetić i zraku sunca jer vrijeme obilja brzo prođe pa valja priskrbiti zalihe meda i peludi za bespašno razdoblje i zimu. Ali rojevi na grani ne čekaju pčelara u nedogled već kada temperatura zraka jako poraste a sunce nemilosrdno prži oblak pčela se diže i kreće na put koji može biti i više kilometara jer se priroda nepogrešivo brine da ravnomjerno rasporedi po svim područjima ove vrijedne insekte. Rušenjem stogodišnjih šuma nestala su prirodna staništa i šuplja stabla u kojima se nastanjuju pa u nuždi tražeći zamjensko stanište ulaze u dimnjake, pod strehe i šupljine koje smo zatvarali lamperijom na građevinskim objektima. Obično novi stanari privlače pozornost najmlađih ili su neugodno iznenađenje kada slučajno na njih nabasamo te može doći do neželjenih posljedica ubadanje pčela koje sada brane svoj dom. Rojevi se ponekada znaju uvući u rolet kasle, udubljenja na prozorima ili jednostavno se objese na fasadi kuće.
Ako ih ne diramo i provociramo neće nas napasti nego trebamo izvijestiti najbližega pčelara koji će ih smjestiti u košnicu i odnijeti. Poneki ljudi lakomisleno sami „rješavaju“ problem sa šmrkom i vodom te roj „prizemlje“ djelomično ga unište a veliki dio pčela će danima puzati po zemlji penjući se na svakoga u prolazu a kada ih pritisnemo ubadati će nas. Ako nas slučajno iz nekoga razloga napadnu pčele ne možemo ih mahanjem rukama otjerati već žurno napustiti opasno mjesto a one će nas nakon kraće udaljenosti prestati slijediti. Zdravom odraslom čovjeku nekoliko uboda ne ugrožava život ali oprez je potrebna jer alergijska reakcija može dovesti do gušenja. Pčelari postepeno steknu imunitet na pčelinji otrov pa si mogu „dopustiti“ i nekoliko desetaka uboda dnevno bez otoka ili reakcija tijela. Pčelinji otrov pčelama služi prvenstveno kao konzervans jer sadrži mravlju kiselinu a ujedno kao obrana od neželjenih posjetitelja. Ako pravilno postupamo sa pčelama te ih svojim ponašanjem ne provociramo neće nas bez razloga napasti naročito na cvijeću dok marljivo sakupljaju pelud i nektar jer u ratu sa pčelama gotovo uvijek one pobjeđuju, zato budimo oprezni.
Pozdrav iz Pčelarske udruge Slavonska pčela!
Veić Mirko