UZ OBILJEŽAVANJE 91. GODIŠNJICE NK KUTJEVO I FESTIVALA GRAŠEVINE -

KUTJEVO – Puna dva dana u gradu Kutjevu održava se niz manifestacija, koje su vezane uz proslavu 91. godišnjice NK Kutjevo i održavanje tradicionalnog Festivala graševine. Nakon odigrane nogometne utakmice s HŠK Posušje od 21 sat održan je koncert na kutjevačkom stadionu, kojega je gost bio Miroslav Škoro.

Osim što je poznat kao tekstopisac, glazbenik, pjevač s nizom velikih uspješnica, Škoro je odnedavno i vinogradar, jer je kupio vinograd u kutjevačkom vinogorju. No da je i u tome uspješan govori da je na ovogodišnjem Festivalu graševine njegovo vino sorte graševine postalo šampionom. Škoro je u Kutjevu koncert održao potpuno besplatno u humanitarne svrhe, a veliki broj posjetitelja u tome ga je podržao, svojim dolaskom i burnim pljeskom i pjevanjem njegovih pjesma. Što ga je motiviralo na to zapitali smo ga u kraćem razgovoru.

- Zbog toga što dolazim u ovaj kraj, što volim ovaj kraj i što imam vinograd u ovom kraju, zbog toga što zahvaljujući ovom kraju i jesam jednim dijelom postao Škoro. Ne mogu pri tome zaboraviti svoj Višnjevac ni svoju Slavoniju, ni Imotski, ni Zagreb. Ja sam jedan mali integralni Hrvat. Premalo nas ima pa na razini folklora zadržavam ovo Slavonci i Baranjci, Šokci, Bosanci, Hercegovci, Zagorci, to me baš previše ne zanima osim u nekom smislu folklora. Ovaj kraj jako volim, ovom kraju zahvaljujem to što sam od 92. godine do danas otpjevao ozbiljnu količinu pjesama i tu sam upoznao jako puno dragih ljudi. Mislim da je ključni razlog taj što, kada se sada spominje Slavonija, a to je 70 godina kada je moj djed doselio u ove krajeve, kada se u Slavoniju doseljavalo, danas Slavoniju svi spominju u kontekstu iseljavanja. Govori se o bijeloj kugi, govori se o tome kao da je to nekakva spaljena zemlja, kao da smo mi nekakav Mars, a u stvari ovo je bogom dana zemlja, poznata od doba Rimljana, pa i prije njih. Kad čovjek vidi da se te stvari događaju, onda mora reagirati. Ja sam prije tri godine napravio jednu pjesmu koja se zove „Zašto lažu nam u lice“, snimio sam spot u Staroj Kapeli, bilo je nekih 15 bakica tamo. Inače to selo je prije imalo 350 – 400 stanovnika, i bakice su mislile da smo mi došli dijeliti mirovinu pa su izašle van na ulicu. Svi su mi rekli da sam ja šašav, blesav i nije se taj spot baš mogao negdje prezentirati, valjda da sam bušio bundeve bio bih prije na televiziji u Hrvatskoj nego s takvom tematikom. Sada kad se to događa ja činim još jedan korak dalje, a to je da dođeš među ljude i na neki način, probaš, ono što ja radim, pomoći da probamo zaustaviti tu pošast. Šteta je ove zemlje, šteta je ovog naroda. Ja mogu to ovako s pjesmom i ovakvim koncertom. Lijepo je bilo vidjeti i naše momke kako igraju s dečkima iz Posušja nogomet, i volio bih da to bude tako i za deset godina. Nastavimo li ovako, neće imati tko igrati nogomet u Kutjevu.

Ovo je bogom dana zemlja, vi ste se odlučili ovdje i investirati u vinograd, a odnedavno ste postali i uspješan vinar, dobivši šampionsku titulu za svoju graševinu?

- Da možda bi bilo najbolje da uzmem nekakve novce i napravim koji apartmančić na moru pa ga iznajmljujem Česima. I tu sam ja malo skočio na glavu, jer kada uđeš u to sve skupa puno je toga krenulo dobro u mom životu, kao zeka-peka i zafrkancija, ali onda moraš izbrojati neke novce za vinograd. Kada sam ga kupovao vidio sam da to nije zafrkancija, jer ljudi koji su ga prodali, ta obitelj Mikinac, nisu ga baš htjeli ni svakome prodati. Oni su rekli da se ja o tome moram brinuti i stvarno ja sam uz dvoje djece dobio još jedno dijete. To je sada taj moj vinograd. Kada malo uđeš u to, bez obzira koliko truda i novaca uložiš kroz godinu dana, i napraviš stvarno vrhunsko grožđe, kada pomnožiš cijenu kilograma grožđa s onim što si dobio, vidiš da si u minusu dosta novaca. Onda sam ja tu počeo primjenjivati svoje znanje koje sam stekao na fakultetu, da treba finalizirati proizvod. Tada sam se još više uvalio. Mislim da je i jedan ključan razlog zašto naši ljudi odlaze, upravo to što polomiš kičmu u vinogradu i na polju, a onda to što proizvedeš ne bude dovoljno da ti pokrije ono što si sve uložio, ne računajući čak svoj rad. To je ta žalost, to je to što u stvari više vrijedi boca, više vrijedi čep, kapica, etiketa, nego što vrijedi to grožđe od koga se napravi vino. Da, eto platio sam da mi se napravi vino, i evo sticajem okolnosti na tom tajnom glasovanju ja sam ispao šampion. Na to sam silno ponosan jer znači da ljudi koji su mi ga prodali bili pošteni, jer mi nisu prodali mačka u vreći, nego stvarno jedan vinograd na vrhunskom položaju. No dobro, ovo je posao u kojem svaki puta kada napraviš jedan mali korak naprijed, vrate te tri koraka nazad, ali ja nisam od onih ljudi koji odustaju. Zato sam i večeras ovdje. Ja nemam običaj ustuknuti pred ničim pa tako ni pred cijenom grožđa. Dići će se to, prestati s preseljavanjem, vratit ćemo mi našu djecu.

Jedan dio svog života proveli ste u politici, sada svaki trenutak gledamo, imamo li ili nemamo Vladu. kako vi sve gledate na to?

- Ja mislim da mi sve to doživljavamo jako dramatično, ovo se nama događa prvi puta. U svijetu ima zemalja u kojima Vlade padaju kao kruške, i ustvari moje osobno mišljenje je da je to na neki način čak i dobro za narod jer svi drugi pokazatelji su dobri. Znači čim se oni bave sobom, ne stignu se baviti nama. Čim se bave nama, onda nas cijede i žmiču ne bili priskrbili što više za sebe. Jako se promijenila ta stvar koja se zove politika i pobjegla je daleko od svoje definicije. Ne znam i baš me briga, jer sve je to sjaši Kurta da uzjaše Murta. U Hrvatskoj je 89. i 90. godine Savez komunista podijelio na dvije stranke i onda se oni zafrkavaju s nama. Neki dan je netko i rekao da je to eksperiment koji nije uspio. osobno mislim da treba eksperimentirati s nečim drugim a ne s ljudima. Ja pokušavam cijeli život biti odgovoran, jer moram tako. Rano mi je umro otac, pa sam ostao i bez majke, dobio suprugu i dvoje djece, vinograd.

Kada najbolje radite i stvarate?

- Najkreativniji sam ujutro, najmirniji sam ujutro. Smatram da je jutro nešto prekrasno, jer čovjek se raduje kada se ujutro ustane da je živ. kada ideš spavati neznaš da li ćeš se ujutro probuditi.

Što najčešće doručkujete, slavonsku slaninu ili zobene pahuljice?

- Ustvari kad sam bio klinjo išlo mi je silno na živce, ono što sam morao jesti, jer nisam imao love, bio sam siromah. Sada da bih zadržao razinu zdravlja moram opet jesti upravo to što sam jeo kao malo dijete i kao siromah. Nema baš previše slanine u mom jelovniku.

Tekst/foto: Vladimir Protić