PROJEKT KANIŽLIĆEVE ŠKOLE „POŽEGA - GRAD KULTURE“ -

POŽEGA – Osnovna škola Antuna Kanižlića započela je s provođenjem zanimljivog projekta „Druženje s poznatima“ u kojemu ugošćavaju poznate osobe, od poznatih Požežana po rođenju, do drugih interesantnih osoba za učenike. – Prošli tjedan imali smo druženje s pjesnikinjom Lanom Derkač, a sada nam je gost naša Požežanka, glumica Antonija Stanišić Šperanda. Očekujemo odaziv naših poznatih Požežana iz svih kuta domovine, a na taj način djeci bi približili Požegu u jednom drugačijem svjetlu. To je jedan novi prozor u svijet i drugačije viđenje života, vrsta učenja, nešto što će djeci pružiti svijetli primjer – rekla je Valentina Milković voditeljica projekta.
- Ja zapravo dolazim u Požegu bar tri četiri puta godišnje, jer mi tu žive roditelji, a ovaj projekt je bio poseban povod, jer Požega kao grad je meni puno dao i kad god mogu nešto vratiti, ja to želim, a evo ovdje će me mali novinari nešto pitati. Pokušat ću im prikazati što glumački poziv zapravo je, nastojat ću ih educirati i o onom dijelu koji se ne vidi na televiziji i koji je zapravo godine rada i velika ljubav – rekla je Antonija, koju su djeca uglavnom odmah prepoznala po njenoj ulozi Bele u „Zauvijek susjedi“. - Pa ja sam trenutno u nekoj mirnoj fazi, jedan od razloga je moja kćer koja je još mala, snimanja sam uglavnom odbijala, jer to je cjelodnevni posao od šest ujutro do sedam na večer, a ona je još premala za to. A inače moje matično kazalište je Gavela gdje imam nekoliko premijera godišnje. Tako da sam sada uglavnom u kazalištu i nešto malo televizija u smisli sinkronizacije, radio drama, vođenja programa.
Kako je sve počelo, kako je dobila i kada interes za glumu, odgovarala je Antonija učenicima. - Meni je odlučujući bio Tin Kolumbić u osnovnoj školi, moj nastavnik, pjesnik, koji je vodio dramsku grupu. Već u prvom srednje otišla sam u Zagreb, a za vrijeme Akademije tek sam se prvi puta susretala i s Požeškim kazalištem. Za vrijeme studiranja dok je ravnateljica u Požegi bila Maja Žebčević Matić, za koju mislim da je racionalno i vrlo realno sagledavala okvire grada i koji tip predstava se može gradu ponuditi. Imam osjećaj da poslije pojedini ravnatelji su htjeli nešto napraviti u umjetničkom smislu, ali su zaboravljali komercijalnu stranu kazališta, na koju se mora misliti, pa je bio niz financijskih promašaja ali i umjetničkih. Ako vi radite tri mjeseca predstavu koja se igra samo deset puta, onda je to veliki gubitak sa svih strana.
Jednu pozitivnu energiju glumcima uvijek daju priznanja publike, ali i struke. - Često se pitamo jeli to sve nešto vrijedi, jer to nije posao koji obavite osam sati i onda idete kući, nosite ga sa sobom kuda god idete, pa je onda uvijek lijepo vidjeti da to netko i zna cijeniti. Okušala sam se u više toga, ali prvo i zadnje meni je moje kazalište, moja oaza gdje mogu sama odlučit što hoću. Mislim i tu se sada osjeća kriza koja se osjeća u svim porama društva,a kazalište je također odraz društva, no makar na volonterskoj bazi radimo neke projekte za neki mali broj publike, koja još uvijek sanja o istim stvarima – dodaje Antonija koja je istakla da će se vrlo rado odazvati na ovakva druženja s učenicima.
(AGM Kruna)