KUTJEVČANIN STJEPAN ŠARČEVIĆ BICIKLOM HODOČASTIO U SVETU ZEMLJU, EGIPAT, RIM, FATIMU, LURD... -
MJESEC PROVEDE U POSTU I MOLITVI DRUŽEĆI SE SA ŠKORPIONIMA, ZMIJAMA I GUŠTERIMA
KUTJEVO - Kada je prije devetnaest godina Kutjevčanin Stjepan Šarčević napustio 3. osječku brigadu, a time sigurnost posla i plaće, roditelji, rodbina i prijatelji nisu mogli shvatiti njegovu odluku. Jednostavno predao se Božjoj providnosti i bez ičega krenuo na svoje hodočasničko putovanje koje još uvijek traje. Te 1993. godine prije napuštanja vojske upoznao je Ivana Benka iz Kaptola koji mu je predložio da pješice krenu u Međugorje. Nakon 19 dana hoda na kruhu i vodi to ratno ljeto 1993. godine stigli su u Međugorje gdje su u molitvi ostali 42 dana. - Bio je to početak moga duhovnog čišćenja. Kada sam nakon dvije godine za Božić ponovno stigao u Međugorje osjetio sam da mi je Isus dao milost da krenem u svijet i pričam o Gospi. Sada sam gotovo stalno na putu. Prošle godine kod kuće sam bio svega dvadesetak dana dok sam putujući prevalio čak 360.000 kilometara, od čega sam biciklom prešao 6.000 kilometara do Kaira – ističe danas 48-godišnji Stjepan.
Nakon Hrvatske upravo je Sveta zemlja država koju najbolje poznaje, a zatim je to Egipat i Jordan. U Izraelu je čak dva puta bio biciklom, a tim prijevoznim sredstvom osim što je nekoliko puta išao u Međugorje bio je jubilarne 2000. godine i u Rimu kada je od pape Ivana Pavla II primio osobni blagoslov. Godinu poslije biciklom se uputio sve do fatimskog svetišta u Portugalu. Tada je obišao i neka svetišta u Francuskoj, prije svega Lurd, te najpoznatija španjolska svetišta. Na put nikada ne nosi nikakve lijekove nego smo vjeru da ga Bog vodi na svim tim putovanjima i da mu se ništa bez njegova dopuštenja neće dogoditi.
Kada se 2003. godine vratio s hodočašća iz Svete zemlje kroz san je shvatio da ga Bog šalje u novu misiju, odnosno da počne voditi hodočasničke grupe. Iako bez ikakva iskustva, ali s velikom vjerom i dobrim poznavanjem mjesta iz Isusova života te brojnim prijateljima koje je stekao hodočasteći, Stjepan je krenuo u to poslanje koje traje već osam godinama. Prije osam godina na Sinaju je upoznao i jednu beduinsku muslimansku obitelj koja ima deset kćeri i jednog sina. S njima je sklopio jedno od najčvršćih prijateljstava. -Nekada kod njih ostanem i po tri mjeseca. Svi su me jako lijepo prihvatili, a otac obitelji čak mi je nudio da se oženim i za jednu od njegovih prekrasnih kćeri. Svaki puta kad dolazim donosim im različite darove, od odjeće, školskog pribora, hrane, dalekozora. Radi njih sam naučio i neke arapske riječi. S njima sam zajedno spavao na zemlji pod drvetom uz oskudnu hranu. Sve to ne bih izdržao bez snažne vjere. Oni prakticiraju svoju vjeru, a ja molim svoje – kaže Stjepan koji je zbog toga prijateljstva postao naširoko poznat na Sinaju.
Ovih dana će ih ponovno posjetiti, a darovi za njih već su spremni kao i nova hodočašća u Svetu zemlju. Do Uskrsa u Izrael će voditi pet grupa, a već je dogovoreno i putovanje u Meksiko gdje je već bio nekoliko puta, u Kinu gdje je bio nešto prije prošlog Božića, Egipat, Jordan, Grčku, Tursku. Međutim, kada dođe ljeto Stjepan ostavlja svoj posao i po mjesec dana boravi u Egiptu, u pustinji, gdje spava pod vedrim nebom jedući samo dvopek. -Uglavnom su to mjesta gdje su boravili Mojsije i prorok Ilija. U blizini se nalazi jedan čudesan izvor vode ispod kamena, te jedna palma. I tu ja molim, čitam Sveto pismo i promišljam o svom životu. Tu se ne može sresti čovjek, ali zato ima guštera, škorpiona i pokoja zmija. Ne bojim se ničega i nije mi teško postiti jer imam jedno veliko iskustvo posta. Čim dođem prostor gdje obitavam blagoslovim svetom vodom - kaže Stjepan poručujući da će ovako dok god mu Bog za to bude davao snage. (a.t.)