POŽEGA - Gradskom muzeju Požega nedavno se putem elektroničke pošte javio Charlie Brennecke iz Bostona u američkoj saveznoj državi Massachusetts, zaljubljenik u povijest i kulturnu baštinu požeškog kraja. Nakon što je Muzeju poslao fotografije vlastitih ručno izrađenih kamenih rezbarija inspiriranih poznatim rudinskim glavama, vrlo brzo dostavio je i svoju cjelovitu priču te dodatne fotografije nastale tijekom posjeta Rudini.
Charlie i njegova supruga Barbara doselili su se u Hrvatsku 2004. godine kako bi, zajedno s još nekoliko Amerikanaca, pružali potporu maloj Baptističkoj crkvi u Slavonskom Brodu. Tada su, kako navodi, u 54. godini života napustili dom, posao i obitelj u Sjedinjenim Američkim Državama te započeli novi život u Slavoniji. Hrvatsku kulturu i jezik tek su upoznavali, no srdačna dobrodošlica susjeda i ljudi koje su susretali ostavila je snažan dojam na njih.
Ubrzo su upoznali i vjernike požeške Baptističke crkve te počeli istraživati Požegu i njezinu okolicu. Kako su više od trideset godina živjeli u ruralnom dijelu američke savezne države Missouri, krajolici Požeštine podsjećali su ih na njihov nekadašnji dom.
Tijekom brojnih vožnji po okolnim brdskim cestama često su prolazili pokraj putokaza za Rudinu. Znatiželja ih je naposljetku navela da skrenu s glavne ceste i istraže što se ondje nalazi. Otkrili su ostatke nekadašnjeg benediktinskog samostana sv. Mihovila te pažljivo obilazili ruševine, pazeći da ne pomaknu ni jedan kamen koji je stoljećima ostao na svom mjestu. Pretpostavili su da je riječ o nekadašnjoj crkvi ili hramu, a izvan zidina uočili su i ostatke grobova.
Želeći doznati više o lokalitetu, uputili su se u Gradski muzej Požega. Iako je Muzej tada bio zatvoren, u izlogu su primijetili fotografije kamenih reljefa s prikazima ljudskih lica. Kasnije su na mrežnoj stranici Muzeja pronašli informacije koje su povezale njihove dojmove s poznatim rudinskim glavama.
Posebno su ih fascinirali jednostavni, arhaični prikazi ljudskih lica koji su, unatoč svojoj jednostavnosti, ostavljali snažan umjetnički dojam. Charlie ističe kako vjeruje da su prikazivali stvarne osobe, a ne samo simbolične likove. Kao primjer navodi prikaz svetog Mihovila s jednom znatno kraćom rukom, smatrajući da je riječ o namjernom i autentičnom prikazu, a ne o pogrešci srednjovjekovnog klesara.
Inspiriran otkrivenim blagom Rudine, Charlie je preuzeo fotografije kamenih skulptura s mrežne stranice Muzeja te ih godinama planirao pretočiti u vlastitu kamenu skulpturu. Dok su supruga i on živjeli u Novoj Gradiški, napokon je ostvario svoju zamisao te je u komad bračkog vapnenca isklesao dvije replike rudinskih glava. Kako kroz osmijeh priznaje, supruga Barbara neko je vrijeme morala slušati neprestano udaranje dlijeta i čekića ispod prozora njihova doma, no trud je na kraju rezultirao dovršenom skulpturom.
Kada su se zbog obitelji i unuka vratili u Boston, sa sobom su ponijeli i kamene replike rudinskih glava. Danas one krase njihov dom u Sjedinjenim Američkim Državama te izazivaju divljenje prijatelja i susjeda, svjedočeći kako kulturna baština Požeštine može nadahnuti ljude i na drugom kraju svijeta.
Iz Gradskog muzeja Požega ističu kako ih posebno raduje kada kulturna baština nadahnjuje posjetitelje iz različitih zemalja te stvara trajne uspomene i prijateljstva koja nadilaze granice.
Izvor: Gradski muzej Požega