POŽEGTA - Moj put od studentice na Fakultetu turizma i ruralnog razvoja do osnivačice kreativne agencije AI MARK&DESIGN nije bio ravna linija, više kao zavojita pista na kojoj sam učila, isprobavala, padala i ponovno ustajala. Svaka faza, od predavanja i terenskih projekata, preko kazališnih dasaka, do prvih klijenata, ostavila je trag u onome što danas živim i dišem. Rođena sam Požežanka. Nakon srednje Ekonomske škole u Požegi, odlučila sam upisati studijski smjer Trgovina. Već od prvog semestra bilo mi je jasno da ovo neće biti još jedan niz suhoparnih predavanja. Sve je bilo orijentirano na praksu: analiza tržišta, ponašanje potrošača, vođenje projekata, izrada promotivnih planova, tehnike i alati koje nisam samo učila, nego stvarno koristila. Jedan od meni najdražih trenutaka bila je terenska nastava, kada smo obilazili lokalne OPG-ove i gledali kako teorija postaje stvarnost. Tad sam prvi put osjetila ono što danas stalno ponavljam: marketing nije samo proizvod. Marketing je priča. Emocija. Identitet. No ono što me najviše osvojilo nije bio sadržaj, nego atmosfera – topla, poticajna, ljudska. Fakultet mi je bio odskočna daska, ali i sigurna baza. Kasnije sam znanje nadogradila s dva Mini MBA programa, iz poduzetništva i upravljanja projektima, i certifikatom s MIT-a iz financiranja startupova.

Kad ljudima spomenem svoju agenciju, često pitaju: „AI kao umjetna inteligencija?“ Nasmijem se i kažem: „Ne, to su moji inicijali: Anita Ivičić.“ I ne, nisam stroj, ja sam žena s jasnom vizijom i puno ideja. I baš to je srž mog rada: osobni pristup, promišljena rješenja i doza stila koja se ne da kopirati. AI MARK&DESIGN je moj kreativni kutak iz kojeg izlaze priče koje se gledaju, slušaju i pamte. Radim s ljudima koji žele više od lijepih slova i boja, žele nešto što ima smisla, karakter i estetiku koja im stvarno odgovara. Ne radim „da bude lijepo“, nego da bude njihovo. Vjerujem da dizajn mora raditi za onog tko ga koristi, pričati umjesto njega, povezivati, ostavljati dojam. Svaki put kad krenem raditi nešto novo, sjetim se Einsteina: “Creativity is intelligence having fun.” I stvarno, meni je to svakodnevica. U poslu vjerujem u duge odnose, fer komunikaciju i u to da ništa dobro ne nastaje na brzinu. Ne nudim šablone. Ne prodajem trendove. Sa mnom se radi konkretno, iskreno i po mjeri. A ako bi moj brend bio pjesma, onda bi to bez dileme bila Vogue; samouvjereno, stilski, pomalo buntovno i s jasnom porukom. Jer dobar brend, baš kao i ples, mora imati stav, ritam i svoje zašto.

U meni je oduvijek živjela i jedna umjetnica. Kazalište i pozornica su oduvijek bili moja ljubav. Tamo sam glumila, šivala kostime, pomagala u scenografiji i bila ono nevidljivo “sve između” bez čega predstava ne ide dalje. Sudjelovala sam u više od desetak predstava, od klasičnih komada do suvremenih tekstova, i u svakoj naučila nešto novo o ljudima, emocijama i načinu na koji publika reagira na priču. Tamo sam prvi put vidjela koliko je snažno kad emocija i vizual idu ruku pod ruku. Tu lekciju danas svakodnevno koristim u kampanjama koje radim.  Zato sam se i uključila u rad Kulturnog centra Požega. Tamo radim ono što volim, povezujem ljude, ideje i kreativnost. Dio sam tima koji stoji iza Slavonikona, kampanje Hrvatska volontira i brojnih projekata koji kulturnu scenu Požege prikazuju u njezinom najboljem svjetlu.

Kako balansiram između kreativnosti i tržišnih realnosti, sve više cijenim žene koje ne čekaju dozvole ni pozivnice. One koje ne šapću kad govore, nego jasno i samouvjereno stoje tamo gdje žele biti. I baš iz tog osjećaja nastao je Business Corner 2024. – ideja koja mi je dugo bila u glavi, a realizirana kroz timski rad Kulturnog centra Požega i partnerstvo FTRR-a. Nismo htjeli da je to “još jedan panel”, već mjesto gdje će se žene susresti, razmijeniti iskustvo, ideje i podršku, bez floskula i bez fige u džepu. Okupile su se iznimne žene: profesorice, umjetnice, inovatorice, poduzetnice. Svaka sa svojim stilom i pričom.  Iza cijelog koncepta, vizualnog identiteta, promocije, društvenih mreža i odnosa s medijima stajali smo mi – Kulturni centar Požega. Svaki član tima dao je dio sebe i za to im jedno veliko HVALA posebno Matiji Katiću koji je svojim radom i predanošću dao ogroman doprinos uspjehu cijele konferencije. Iza svakog vizuala, svake objave i svake rečenice stajao je plan. Promišljena komunikacija. I onaj osjećaj kad znaš zašto nešto radiš – i za koga.

FTRR nije bio samo moj početak, bio je mjesto gdje sam prvi put imala prostor da pogriješim, pokušam ponovo i polako složim ono što danas nosim kao svoj potpis. Tamo sam naučila slušati sebe, testirati granice i vjerovati svojim idejama. Kad me pitaju što me i dalje gura naprijed, kažem: „Radim stvari po svom. S glavom, sa srcem, s rukavima zavrnutim do laktova.“

A za kraj? Samo jedno: “Don’t just stand there – let’s get to it. Strike a pose, there’s nothing to it.”