POŽEGA - Novinarstvo je proglašeno jednim od stresnijih poslova koji utječe na kvalitetu života i životnog vijeka, no kad netko proslavi 50 godina rada u novinarstvu, onda se to zove rijedak jubilej. Jedan takav obilježio je Vladimir Protić iz Požege, 50 godina aktivnog rada kao novinar, fotoreporter i urednik nekoliko tiskanih i internet izdanja. Obilježio ga je i proslavio u krugu svojih prvih mentora, jer je počeo kao učenik 3. razreda Gimnazije u Požegi, radnih kolega i novinarskih prijatelja s kojima je radio proteklih 50 godina te uzvanika u Restoranu Zlatni lug.
- S novinarstvom sam se susreo u 3. razredu Gimnazije u Požegi, u jesen 1973. godine kada sam s grupom entuzijasta radio u redakciji "Gimnazijalca", školskog lista u kojemu smo svi zaista radili sve, od pisanja tekstova, tiskanja na ručnom gestetneru, slaganja i distribucije po razredima. Išlo nam je svima to dosta dobro pa sam se ja tada pomalo zaljubio u taj posao - rekao je Vladimir pričajući o svojim prvim početcima te nastavio: - Kako je prije toga u tadašnji tjedni list "Požeški list" došao novi urednik, Borivoj Zarić, trebalo mu je novih suradnika i obratio se nama koji smo imali malo iskustva, ali zapravo volju biti i raditi kao novinar. Tako sam počeo postepeno, a kasnije sve više iz tjedna u tjedan pisati članke za "Požeški list", pokrenuo i nekoliko serijala članaka o tome kako žive naši sugrađani u lošim stambenim uvjetima, kako provode godišnje odmore oni koji ne mogu otići na more, niz socijalnih tema. Neke od ovih tema nisu baš oduševljeno dočekane od tadašnjih struktura vlasti, no reagirali su i posebno me to veselilo što su svi o kojima smo pisali ubrzo dobili riješeno stambeno pitanje - prisjeća se Vladimir.
- U ljeto 1974. na poziv iz tadašnjeg Saveza omladine okupio sam grupu mladih novinara i pokrenuo "Omladinac", novine koje su obrađivale teme mladih, od obrazovanja, sporta, zabave i njihovih preokupacija. U "Omladincu" sam bio i prvi urednik, a osim naslovnice koju smo tiskali u požeškoj tiskari sve ostalo smo također tiskali preko matrica na gestetneru, uvezivali ručno i uspjeli izraditi prave novine. U "Požeškom listu" sam radio stalno i u svakom broju imao po nekoliko članaka, a još se sjećam i svojih prvih, velikih intevjua na Glazbenom festivalu Slavonije s Đani Maršanom i Verom Svobodom - ističe neke trenutke iz svoje daleke povijesti i početaka koji nisu bili lagani, jer su imali samo jednu pisaću mašinu, jedan gestetner, nije bilo fotokopirnih strojeva, u tiskari su se ručno slagala slova, fotografije s filmova su se satima razvijale, pravili klišeji za tisak, no izdržalo se i nastavilo godinama.
Pokrenuo je i svoje prve novine "Poslovni oglasnik" koji je obrađivao teme iz gospodarstva i brojne promidžbe i oglase tada novih i rastućih tvrtki u novoj Hrvatskoj. Prije 25 godina kada su nestali "Požeški list" i ostale tiskovine pokrenuo je Nezavisni tjednik Požeško-slavonske županije "Kronika požeško-slavonska" koji uspješno izlazi i danas. U međuvremenu je radio desetak godina kao dopisnik "Glasa Slavonije" "Agroglasa", "Glasa lova i ribolova", te drugih glasila. Kako je 1986. godine pokrenuo i tiskaru sudjelovao je u stvaranju brojnih novina, od školskih, tvorničkih do stranačkih tiskovina koje je uređivao i tiskao. Uvijek je bio uz novinarstvo, novine, izdavaštvo, kasnije je ušao i u elektronske medije.
Vrlo lijepo je taj 50-godišnji novinarski rad opisala Sanja Pok, dugogodišnja radijska novinarka, a zadnjih godina na portalu slavonski.hr - Prve odgovore na pet “školskih” novinarskih pitanja – tko, gdje, kako, kada i zašto – Vladimir Protić ispisao je prije 50 godina kao gimnazijalac u listu nazvanom, a kako drugačije, no “Gimnazijalac”. Bilo je to pod mentorstvom svestranog profesora Željka Baloga koji je široj javnosti poznat i kao utemeljitelj požeške Revije jednominutnih filmova koja je kasnije prerasla u Festival jednominutnog filma. Put je Vladimira dalje odveo od “Gimnazijalca” i “Omladinca” do kultnog “Požeškog lista” kojeg se i danas nostalgično prisjećaju stariji Požežani gdje je, kako kaže, pod uredništvom Bore Zarića, pisao mnoge društveno-angažirane teme poput one o stambenim problemima socijalno ugroženih ili o godišnjim odmorima manje privilegirane, radničke klase koje nisu baš uvijek nailazile na odobravanje “vladajućih struktura”. Ali, guralo se dalje.
Bilo je to vrijeme koje današnji novinarski poletarci ne mogu ni zamisliti – blok i olovka, lupanje po tipkama, ali ne tipkovnice računala već pisaće mašine, faksovi, slaganje teksta, prijelomi i ostale tehničke zanimacije, davno u ropotarnici povijesti. Svoje novinarske i poduzetničke vještine brusio je Vlado u svom Poslovnom oglasniku, kao suradnik djelovao je i u Glasu Slavonije te drugim novinama, a potom je, prije 25 godina osnovao i Požešku kroniku - napisala je komentar o obilježavanju 50-godišnjice na portalu slavonski.hr
Proslavi su uz prve mentore, prof. Željka Baloga u Gimnaziji, nekadašnjeg urednika "Požeškog lista" Borivoja Zarića, nazočili dekan FTRR prof. dr. sc. Borislav Miličević, zamjenik županice požeško-slavonske Ferdinand Troha i saborski zastupnik i požeški gradonačelnik dr. sc. Željko Glavić koji su uz čestitke na ustrajnom radu istakli neke od trenutaka u kojima su surađivali zajedno. No svi su istakli da tako dugo možeš biti u jednom poslu samo zbog toga što je to velika ljubav, koja vodi do toga da to nije samo posao nego poziv koji je i cijeli život.
- 50 godina je puno u životu jednog čovjeka, baviti se jednim poslom, no ja sam počeo jako rano, volio sam taj posao, ispunjavao me je i zbog toga sam izdržao. Nemam još puno godina, radim aktivno i danas u novinama i na portalu, a dok god me služi zdravlje radit ću ovo što volim - zaključio je Vladimir Protić.
