Ničiji igrači uputili su medijima priopćenje u kojemu komentiraju što se sve radi na Dori ili neradi pod nazivom Quo vadis Dora? koje objavljujemo u nastavku za naše čitatelje. Nakon pročitanog teksta možete se i ne morate složiti s iznesenim: - Dokumentarni film Quo vadis, Dora? bit će dostupan na yt kanalu nedugo nakon što HRT službeno predstavi pjesme ovogodišnjih finalista. Zbog inozemnih zaljubljenika u Eurosong, koliko i zbog dežurnih nadležnih tijela, nudit će engleske, švedske, talijanske i francuske titlove. Riječ je, dakle, o filmu koji nizom činjenica odgovara na sljedeća pitanja:
- dokud i dokle idu suradnje s polukriminalnim miljeom koji se vrti oko izdavača, HRTa, ZAMPa, radio stanica i sličnih platformi? Zbog čega radio stanice uporno kumuju državnome kulturocidu emitirajući jedne te iste privilegirane izvođače?
- tko je odlučio, besramno čak i za hrvatske standarde, staviti Vodu piti, trizan biti ispred Rim tim tagi dim? Tko je, dakle, glavni i odgovorni krivac što je HRT-ov žiri postao sinonimom za nestručnost i nepotizam na domaćoj glazbenoj sceni?
- zbog čega se uporno biraju izvođači, a ne pjesme? Eurosong je natjecanje pjesama, a ne izvođača. Riva je 1989. pobijedila na Eurosongu. Dok nisu pobijedili na nacionalnom izboru, nitko nije čuo za njih. Isto vrijedi i za BabyLazagnu. Prema tome, čekaju li nas opet naklapanja o "karizmatičnim" izvođačima umjesto lobiranja za dobru pjesmu?
- što smo saznali u vezi trošenja novaca poreznih obveznika za nastup Mije Dimšić na Eurosongu?
- nakon gore navedene lanjske epske blamaže, koja će se spominjati dok bude Dore, imaju li čelnici HRTa mudrosti, hrabrosti, vizije i poštenja za preporod na pop sceni ili je, vjerojatnije, riječ o još jednoj bjelodanoj utopiji? Kako dakle riješiti problem s HRTom i Dorom? Kome ne odgovaraju anonimne prijave pjesama i internacionalni žiri koji ne kumuju s pretplatnicima na Doru zbog kojih su u prezentaciji i nastupu onemogućeni mnogi talentirani kreativci, među kojima tko zna koliko je otpalo umjetnika ništa manje talentiranih od BabyLazagne?
Posljednje poglavlje filma HRTovi čelnici sami će djelomično izrežirati. Naime, za soundtrack odgovorni će dobrim dijelom biti upravo članovi ovogodišnjeg HRT-ovog žirija Dore, obzirom da će biti, sastavljen od pjesama koje oni odbace, a koje s druge strane naš nepotkupljivi stručni tim odabere kao bjelodani dokaz kakve sve pjesme otpadaju zbog besramno standardnih pretplatnika na Doru. Tu im dakle leži prilika za iskupljenje. Budu li odista birali najbolje pjesme, spomenutog soundtracka neće biti, a oni bi se još i mogli bi iskupiti pred javnošću i pred svojom djecom kojoj se vršnjaci rugaju jer su im roditelji odbacili Lazagnu. Pod krilaticom Bilo je dosta, aktivirali smo nekoliko smionih i nadarenih autora i timova – srodnih nam ničijih igrača i urednih pretplatnika HRT-ove pristojbe, motiviranih upravo kulturocidnim monopolom višegodišnjih tantijemskih gladnjaka – da prijave punokrvne pop pjesme koje odgovaraju Eurosongu otprilike onoliko koliko ne odgovaraju ''modernim'' generičkim mediokritetima Narodnoga radija. Za naraciju dobrim dijelom odgovorni su opet dični urednici Dore; jer film započinje upravo kadrom državne pop osmrtnice s njihovom krilaticom kojoj su dosad tvrdoglavo išli u kontru: Kriterij za odabir pjesama je isključivo umjetnička vrijednost s naglaskom na kvalitetu glazbe i stihova te cjelokupnog djela. – uredništvo Dore 2025. (20. rujna 2024.) Dok je navedeni tekst još u kadru, odjeknut će sumorna kanonada zvižduka kojom je narod uputio HRT-ovom timu koji se odvažio s Lazagnom podijeliti pozornicu na svečanom dočeku u Zagrebu.
NIČIJI IGRAČI (i uredni pretplatnici HRT-ove pristojbe)