OŠ ANTUNA KANIŽLIĆA I POVIJESNO DRUŠTVO POŽEGA  -

U subotu, 19. listopada 2013. djelatnici OŠ Antuna Kanižlića u suradnji s Povijesnim društvom Požega išli su na jednodnevni izlet na Rudinu i Ivandol. Stručno vodstvo činile su stručnjakinje za povijest i arheologiju, članice Povijesnog društva Požega, Dubravka Sokač Štimac i Marijana Matijević. Tijekom vožnje prema srednjovjekovnom benediktinskom samostanu, a današnjem poznatom arheološkom nalazištu Rudini koje se smjestilo ponad sela Čečavca na Psunju što je približno 25 kilometara od Požege, povjesničarka Marijana Matijević održala je izlaganje o povijesti samog samostana te je posjetitelje upoznala s najvažnijim povijesnim izvorima o Rudini.

Tako se saznalo da se Rudina prvi put u izvorima spominje u 13. st., da su osnivači najvjerojatnije bili pripadnici roda Borića te da su pronađene papinske bule (pečati na dokumentima) koji su u vezi s dokumentima koje su pape slali u rudinski samostan. Najviše dokumenata ima iz prve polovice 15. st., što je vrijeme koje prethodi samom padu rudinskog samostana u ruke osmanlijskih osvajača. U kasnijem razdoblju dolazi do uništavanja samostana jer se koristi kao kamenolom. Na samom lokalitetu, izletnici su najprije došli do romaničke crkve iz 12. st., koju je voditeljica istraživanja Dubravka Sokač Štimac otkopala prvi radni dan. Profesorica Sokač Štimac opisala je povijest svojih istraživanja te sve važnije nalaze (od ranokršćanske grobnice iz 3./4. st. s prikazom ribe koja je simbol kršćanstva, natpis BRAT IAN koji je najstariji latinični natpis na hrvatskom jeziku, zatim kristogram, ČRIZ što označava godinu 1129. te svjetski poznate rudinske glave itd.) te se obišlo ostatke samostana (samostanska crkva, dvorište, knjižnica, radionice) uz zanimljiva objašnjenja profesorice Sokač Štimac.

Nakon obilaska Rudine krenulo se prema lokalitetu Ivandol – Odolja. Radi se o srednjovjekovnom lokalitetu čija su istraživanja još u tijeku pod vodstvom dr. sc. Marije Mihaljević, ravnateljice Gradskog muzeja u Novoj Gradišci. Pretpostavlja se da se radi o romaničkoj crkvi sv. Marije koja se spominje kao posjed plemićke obitelji Borića u srednjem vijeku. Na lokalitetu je izlaganje o Borićima održala Marijana Matijević koja nas je upoznala s porijeklom obitelji, posjedima te samim banom Borićem i njegovim unukom/nećakom Odolom po kojemu je ovaj lokalitet i dobio ime. Nakon toga je profesorica Dubravka Sokač Štimac govorila o tijeku arheoloških istraživanja koja su dosad otkrila bedem te vjerojatno grobnu kapelu (možda i svojevrsnu luksuznu grobnicu) kao i obilje sitnih predmeta (strjelica, novčića iz 16. st., keramike, stakla itd.). Lokalitet je izuzetno atraktivan i vremenski, ali i kvalitetom je u doticaju s Rudinom.