I muškarcima je potreban feminizam – borba za bolju zajednicu

OSIJEK - “Svjesne smo da unatoč tome što feminizam ima dugu tradiciju, još uvijek se uz njega veže niz stvari koje nemaju veze sa samim pojmom. Tu su i femnistkinje koje su kroz stoljeća okarakterizirane na različite načine. Od toga da su jalove babe, do toga da su muškare, da ne nose grudnjake, da samo urlaju na ulicama I slično. Jako je bitno reći što zapravo feminizam jest te skinuti ili barem pokušati skinuti etikete koje se uz njega vežu. Iako su one stare sto godina, prisutne su i dan danas”, rekla je Ana Rajković Pejić, moderatorica tribune naziva “Jesu li feministkinje zaista brkate?”, koja je u organizaciji Udruge za ženska ljudska prava i razvoj demokratskog društva Adela, održana u Barcelona Pubu u Osijeku.

Gošće prve tribune Udruge Adela, a koja je osnovana krajem 2023. godine, bile su Dorotea Šušak iz Centra za ženske studije te Kristina Peternai Andrić s Filozfskog fakulteta u Osijeku.

Rajković Pejić je otkrila kako je pretražujući po internet pojam feminizma, naišla na to da danas u svijetu zapadne civilizacije vlada ludilo koje kreiraju same žene, odnosno feministkinje. “Njima se, između ostalog, pripisuje to da mrze muškarce, da žele vladati njima te da su suizvorne zadovoljstva muškaraca. To je nešto o čemu se najviše govori u ovom javnom diskursu”, upozorila dodajuć i kako antifeminizam nije vezan samo uz politiku, gospodarstvo, nego je prisutan i u književnosti, u javnom diskursu, zbog čega ga i ondje treba propitivati.

Kao primjer propitivanju predstavila je knijgu Neposlušne koju su napisale Kristina Peternai Andrić i Ivana Žužul, a objavljena je krajem prošle godine. Riječ je o studiji u kojoj su se autorice bavile pitanjem koje su to neposlušne žene, zašto su ih takvima doživljavali, zašto se za njih govorilo da su na pogrešnoj strain normalnog te zbog toga tretirane kao čangrizave cure. “Što su to uopće čangrizave cure, koji je njihov krimen da ih se moralo baš tako zvati”, upitala je Rajković Pejić.

“Knjiga govori o različitim književnim reprezentacijama žena, onih koje su na neki način problematične, naravno ne sebi, nego patrijarhalnom društvu u kojem žive. Šest je studija, a neke od njih su one o dnevniku Dragojle Jarnević, djelovanju Adele Miličinović, Marije Jurić Zagorke, Ive Andrića I njegove Gospođice… Iako je obuhvaćen vrlo širok raspon, nije bio cilj detektirati sve neposlušne žene u književnosti, nego na primjerima u širokom vremenskom razdoblju pokazati kako se patrijarhat mijenja”, u uvodu je rekla Kristina Peternai Andrić. Kaže da kada se govori o patrijarhatu, mnogi, pogotovo oni koji su protiv feminizma, kažu da je patrijarhat danas izlišan, da više ne postoji i da su se žene za svoja prava izborilete da su borbe koje se sada vode potpuno nepotrebne. “Međutim, patrijarhat, nažalost i dalje postoji. Možda nema oblik kao što je imao prije st ogodina, ali i danas svjedočim oraznim oblicima represije nad ženama od fizičkog nasilja do statusa u poslovnom okruženju, manjim plaćama. Aktualna je situacija da će političke stranke radije platiti kaznu za to što nemaju dovoljan broj žena na izbornim listama nego da to na neki način promijene”, komentirala je.