Nove prigodne poštanske marke iz serije “Dvorci Hrvatske”  -

Zagreb – Hrvatska pošta pustit će u optjecaj sutra 20. svibnja 2021. nove prigodne poštanske marke iz serije „Dvorci Hrvatske“. Motivi na markama prikazuju četiri prekrasna dvorca iz naše zemlje: dvorac Brezovica, dvorac Erdödy, dvorac Laduč te Nove dvore kraj Zaprešića. Autor maraka je Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba. Marke su izdane u arčićima od 9 maraka te u zajedničkom arku od 8 maraka (2 x 4v) i s 8 privjesaka. Arčići su izdani u nakladi od 50 000 primjeraka po motivu, a zajednički arci u 5000 primjeraka. Vrijednost svake pojedinačne marke iznosi 3,30 kn. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Dvorac Brezovica – barokni dvorac grofova Drašković Trakošćanskih

Dvorac Brezovica, udaljen 13 km od Zagreba, jedan je od najvažnijih primjera barokne arhitekture dvoraca u Hrvatskoj, premda desetljećima bez namjene i u jako lošem stanju. Ime Brezovica spominje se krajem 13. stoljeća, plemićki je posjed od kraja 14. stoljeća, a renesansni burg u 16. stoljeću. Posjed je pripadao različitim plemićkim obiteljima (Zrinski, Drašković, Gyulaj i dr.) od kojih su grofovi Drašković Trakošćanski ostavili najvidljiviji trag. Posjedovali su Brezovicu od 1660. do 1807. kada Janko Drašković prodaje dvorac hrvatskom banu Ignjatu Gyulaju. U doba Draškovića Brezovica je doživjela gospodarski i kulturni razvoj, a dvorac je iz dotadašnje skromne zgrade krajem 18. stoljeća dograđen i preuređen u trokrilni barokni dvorac s ugaonim kulama te perivojem istaknute jednoosne koncepcije. Dvorac je prepoznatljiv po središnjoj dvorani na katu s vrijednim zidnim slikama po svim zidovima. Zidovi su oslikani prizorima iz Sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.) u kojem su sudjelovali Josip Kazimir Drašković (1714. – 1765.) i njegov sin Ivan VIII. Drašković (1740. – 1788.). U hrvatskoj povijesti umjetnosti ti su oslici rijedak primjer očuvanoga zidnog slikarstva svjetovne tematike iz baroknog doba. U 19. i 20. stoljeću dvorac je doživljavao arhitektonske preinake, ali bez ključnih zadiranja u baroknu arhitektonsku zamisao.

Dvorac Erdödy – renesansni dvorac grofova Erdödy u Jastrebarskom

Dvorac Erdödy nalazi se na rubu povijesnog središta Jastrebarskog, naselja koje je sredinom 13. stoljeća dobilo status slobodnoga kraljevskog trgovišta. Dvorac se počeo graditi između 1483. i 1489., a tijekom 16. stoljeća dograđuje se i poprima izgled renesansnoga kaštela, kakav je bez većih promjena sačuvan do danas, premda u lošem građevnom stanju. Stoljećima su tako feudalni dvorac i kraljevsko trgovište živjeli u suživotu s jakim utjecajem plemićke obitelji Erdödy. Grofovi Erdödy velikaška su obitelj s posjedima u Ugarskoj, Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Posjedovali su vlastelinstvo Jastrebarsko od 1519. do 1848., do ukinuća kmetstva, a dvorac je bio u njihovu posjedu puna četiri stoljeća, do 1922. godine. Osim Jastrebarskog, posjedovali su i velike dvorce kao što su Stari grad u Varaždinu, srednjovjekovni Cesargrad, Nove dvore klanječke (početak 17. st.), dvorac u Popovači te još brojna manja vlastelinstva i kurije.

Dvorac Laduč – historicistički dvorac baruna Vranyczany-Dobrinović

Dvorac u Laduču nalazi se u Općini Brdovec, 25 km zapadno od Zagreba, na granici savske doline i brežuljaka Hrvatskog zagorja. U okolici Zaprešića, međusobno udaljeni po nekoliko kilometara, nalaze se četiri dvorca – najzapadniji je Laduč, a slijedi klasicistički Januševec, barokna Lužnica i historicistički Novi dvori Jelačićevi. Laduč je u srednjem vijeku pripadao velikom Susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu. U 16. stoljeću nastao je vlastelinski marof s plemićkim dvorom (curia nobilitario). U 17. stoljeću u brdovečkoj općini podignuto je desetak kurija. Krajem 19. stoljeća barunska obitelj Vranyczany-Dobrinović, koja je bila poznata u gospodarskom, političkom i kulturnom životu Hrvatske u 19. stoljeću, kupila je pet dvoraca u Hrvatskom zagorju – Sv. Križ Začretje, Gornja Bedekovčina, Mirkovec, Oroslavje gornje i Laduč, kojeg kupuje Vladimir Vranyczany-Dobrinović. Vladimirova kći Tilda živjela je u dvorcu do Drugoga svjetskog rata. Dvorac u Laduču sagrađen je krajem 19. stoljeća na temeljima stare kurije, u historicističkom izričaju. Projekt i gradnju dvorca barun Vranyczany-Dobrinović povjerio je arhitektu Kuni Waidmanu. Dvorac je jednokatan, pravokutnog tlocrta s dogradnjama prema sjeveru. Glavno pročelje okrenuto je prema jugu i savskoj dolini, s pogledom na Samoborsko gorje. Glavno arhitektonsko obilježje južnoga ulaznog pročelja jest velika altana s tri luka.

Novi dvori – dvorac hrvatskog bana Josipa baruna Jelačića u Zaprešiću

Posjed Novih dvora utemeljen je 1611. u sklopu Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Od tada do sredine 19. stoljeća promijenili su se brojni vlasnici, poznata plemićka prezimena – Zrinski, Čikulin, Sermage, Festetić i Erdödy. Godine 1852. od Aleksandra Erdödyja dvorac kupuje tadašnji hrvatski ban Josip Jelačić. Imanje je bilo vlasništvo njegove obitelji do 1934., kada je umrla banova nećakinja, grofica Anka Jelačić, posljednji potomak obitelji. Posjed je ostavila hrvatskom narodu, osnovavši četiri zaklade s dobrotvornim svrhama. S Drugim svjetskim ratom nestale su zaklade, ali i kontinuitet života u dvorcu, koji se nalazi samo 18 km od Zagreba. Od tada do danas pokušava se dvorcu i dvorskom sklopu vratiti život u nekom suvremenom obliku. Dvorac, s pratećim gospodarskim zgradama, svjedoči o povijesti dugoj tri i pol stoljeća. U dolini ispod srednjovjekovnoga plemićkoga grada Susedgrada sagrađena je nakon 1671. kurija nazvana Novi dvori. Kurija je poslije ugrađena u zapadni dio današnjeg dvorca, koji je poprimio konačan izgled sredinom 19. stoljeća, s obilježjima neogotičkoga historicizma. Tada je uređen i pejsažno-romantičarski perivoj. Dvorac se nije mijenjao tijekom 83 godine u posjedu obitelji Jelačić, koja je čuvala uspomenu na bana.

Tekst u povodu izlaska novih prigodnih maraka pripremili su akademik Mladen Obad Šćitaroci i prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci