Zagrebački policajac Josip Štimac bio je najbolji na natjecanju policajaca motociklista Hrvatske. Požežanin je rođenjem a motocikle je zavolio još u djetinjstvu i vozi od 14. godine -

Ovaj Požežanin, koji radi u I. postaji prometne policije trenutno drži "titulu" najspretnijeg policajca motociklista u Hrvatskoj. Naime, lani u listopadu osvojio je prvo mjesto na Memorijalu Šime Buzov, natjecanju prometnih policajaca u vožnji spretnosti na motociklu. S kolegom iz Policijske uprave zagrebačke Ozrenom Drakslerom bio je najbolji i u ekipnoj kategoriji. Natjecalo se po dvoje motociklista iz svih policijskih uprava, dvoje iz vojne policije i dvoje iz Mobilne jedinice prometne policije, objavljuje 24 sata.

- Nije to ništa zahtjevno, to su dvije kraće vožnje dužine oko minutu. Na poligonu se nalaze svi elementi prisutni u svakodnevnoj vožnji, od slalom vožnje, polukružnih okretanja, vožnje po uskom kroz prepreke i slično. Tko se tu najbolje snađe i ima najmanje grešaka, taj bude prvi. Prošle godine sam to bio ja – skroman je Štimac, koji je godinu ranije bio osmi. Inače vozi službenu Hondu, no natjecanje je odradio na policijskom BMW-u.

Vozi od malena

Otkriva nam kako se ljubav prema vozilima na dva kotača javila još u djetinjstvu. - Doma smo imali jednog starog, malog Tomosa kojeg sam malo sredio pa mi je baka, kad sam imao 14 godina, platila vozački ispit. Položio sam za moped i počeo voziti – prisjeća se Štimac.

Policijsku akademiju upisao je 2009. godine. - Od 2010. radim u policiji i odmah sam došao u I. postaju prometne policije. Nakon što sam odradio vježbenički staž i položio državni ispit 2012. sam položio za motor i otad sam motorist - pojašnjava Štimac.

Na pitanje koliko je najviše potegao dok je pokušavao nekoga zaustaviti, odgovara da je to bilo oko 240-250 km/h, koliko idu policijski motori. - Naravno paziš na sve u tim trenucima koliko možeš jer su to velike brzine i to je izuzetno opasno. Nema svrhe ako ćemo one što bježe puštati, a samo pisati kazne onima koji stanu - kaže Štimac. Iskreno priznaje da se znalo dogoditi i da prekršitelj pobjegne, no njegova je sreća obično kratkog vijeka jer ga policajci operativnim radom vrlo brzo pronađu.

Težina motora, koja je oko 300 kilograma, ne stvara mu probleme u vožnji. - Zna biti problem kad moramo voziti između auta jer je motor dosta širok. Sama kilaža najviše se osjeti pri sporim manevrima, pri okretanjima i tu je ona opasna jer može prevagnuti vozača. Zato i imamo ta natjecanja i treninge spretnosti. Uglavnom se držimo na području grada, gdje brzine i nisu tako velike, no spretnost je jako važna – priča nam Štimac.

Teško mu je izdvojiti neku intervenciju, jer je svaka posebna i drugačija. Ipak, prisjetio se jedne zgode kad je u okolici Zagreba jednom dečku napisao kaznu jer nije imao kacigu. - Došao je i njegov tata, malo je negodovao. Nakon dva tjedna sam opet bio tamo na terenu, njegov otac me vidio kraj ceste, stao i zahvaljuje. Pitao sam ga zašto, a on je odgovorio da mu je sin pao s motora, ali je srećom, nosio kacigu jer je ranije dobio kaznu i to mu je vjerojatno spasilo život – govori.

Dosad je imao sreću da se nije našao u situaciji da mora upotrijebiti službeni pištolj ili palicu i nada se da će tako i ostati. Sve su uspjeli riješiti primjenom tjelesne snage, pepper spreja i lisicama.

Pao je tijekom potjere

Unatoč svoj pažnji ni Štimac nije izbjegao pad s motora. Bilo je to 2012. u Dubrovniku. - Bilo je to prilikom potjere. Motorom sam pokušao blokirat motoristu koji mi je bježao. Udario me, pali smo i on i ja. Na mene je pao motor pa se nisam mogao podići. On se digao i pobjegao, ali smo ga našli kroz nekoliko sati. Zadobio sam samo lake ozljede, pokoju ogrebotinu... Imamo svu zaštitnu opremu, odijelo koje je izrazito otporno, kacigu... Sve kako bi ozljede bile svedene na minimum – priča nam Štimac.

Dodaje da ne bi sjedio i razgovarao s nama da tom prilikom nije imao kacigu jer je pri padu udario njome u rubnik. Ističe da kaciga mora biti homologirana, mora biti na glavi i mora biti vezana. - To su tri prve stvari koje svaki motorist mora napraviti kad sjeda na motor. Kao u autoškoli kad jednom naučiš vezati se čim sjedneš u auto to postaje tvoja rutina – odlučno kaže.

U Zagrebu u zadnjih pet godina, govori nam Štimac, gotovo je nemoguće vidjeti nekoga u vožnji na motoru bez kacige. Uglavnom se tog propisa svi pridržavaju. Obično imaju i uredno registriran motor te vozačku dozvolu.

Glazbenu karijeru zamijenio je policijskom

Prije rada u policiji Štimac je svirao tamburicu. Cijela njegova obitelj glazbeno je obrazovana, a kad se sastanu ima ih gotovo za orkestar. - Sestra i šogor su završili Muzičku akademiju, ona svira klavir, šogor jednu tamburu, njegov brat drugu, njegov tata treću, moj tata četvrtu, ja petu i još ako dođe kum, on svira šestu. Kad se sastanemo uvijek je veselo, ne moramo zvati svirače. Druga sestra je završila glazbenu školu za trubu, kao i ja, a najmlađa za klavir – priča Štimac koji kod kuće rado zasvira i djeci.

Autor Helena Tkalčević za 24 sata,

Fotografije Patrik Macek