ZAMISLITE KOJI BI FRAJER ISPAO KAD BI ODLUČIO RAZMIŠLJATI KAO DRŽAVNIK, A NE KAO ŠEF STRANKE  -

Vrlo zanimljiv status na svojoj FB stranici objavio je Bernard Jurišić, novinar i komentator društvenih zbivanja, za koji je dobio čak 2.000 lajkova. Na FB ga prati veliki broj čitatelja, a ovim statusom podijelio je sa svima svoje mišljenje što bi trebao odmah napraviti predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ako bude razmišljao kao državnik, razmišljao o dobrobiti cijele Hrvatske, a ne razmišljati samo kao predsjednik stranke. Status sa FB donosimo u nastavku: - Nisam ekonomist i nemam mandat pričati o tome što sve treba poduzeti da se umanji neminovna gospodarska kriza koja slijedi. Ima dovoljno pametnih ljudi koji o tome mogu i trebaju pričati, mnogi već pričaju. I treba ih slušati. Ono o čemu mogu pričati je sljedeće: svi moraju podnijeti svoj dio. SVI. Privatni sektor će svakako nagrabusiti neposredno, ali najebat će i javni sektor posredno. Svi koji danas pričaju o "zaštiti plaća" u javnom sektoru su idioti. Tko će vam davati plaće ako kompletno sranje prebacite na privatnike i kažete da se vas to ne tiče?
Prestanite skrivati političke uhljebe i nevažne birokratske pozicije po gradskim tvrtkama iza liječnika, medicinskih sestara, profesora, policajaca. Nedavno sam čitao da direktor vodovoda na jednom otoku ima 17.000 kuna netto plaću! Hej! 17.000 jebenih kuna!? NAŠIH kuna. A koliko je takvih diljem zemlje? Množite. Koliko je besmislenih radnih mjesta otvoreno i koliko se u njih pumpa NAŠEG novca. Zar će stvarno svi ti i dalje biti nedirnuti!? Zar ćemo stvarno i iz ove krize izaći jednako glupi i nastaviti sa samouništenjem? Zamislite sad kakvu šansu ima premijer ove zemlje. Premijer SVIH. Ne samo premijer političkih uhljebnika ili premijer svojih glasača. Premijer onih koji stvaraju prihod jednako kao i onih koji stvaraju rashod. Zamislite kakvu šansu u ovakvoj krizi ima da izađe pred narod i kaže: "SVI moramo podnijeti teret ove krize i SVI ćemo ga podnijeti. I mi političari i javni službenici, jednako kao i svi oni radnici koji strepe hoće li sutra dobiti otkaz i svi oni poslodavci koji strepe hoće li ga morati dati!"
Zamislite kakav bi frajer bio da kaže: "Hrvatska kakvu smo imali je stvar prošlosti, ovako dalje ne možemo. Uz sve mjere kojima ćemo pomoći gospodarstvu da koliko-toliko ublaži udarac koji nas čeka, u sljedećih šest mjeseci svi mi koji živimo od državnog proračuna primat ćemo 30/40/50% manju plaću, a država će početi dugoročan proces racionalizacije i rezanja nepotrebnih rashoda." Zamislite koji bi frajer ispao kad bi odlučio razmišljati kao državnik, a ne kao šef stranke? I kako bi ga povijest tretirala jednog dana kad bi umjesto o tome koliko će uhljebljenih glasova izgubiti, razmišljao o tome koliko će ih na drugoj strani dobiti ako bude odlučan, strog i pošten prema SVIMA.
Onakav kakvi su Vili i Alemka. Imamo najskuplju državu u EU. Imamo tisuće političara, birokrata i uhljeba s plaćama, beneficijama i mirovinama nesrazmjernima BDP-u, koji misle da ta lova pada s Marsa. S druge strane imamo poduzetnike i radnike koji ne znaju što će donijeti sutrašnjica. Znam da to neće riješiti sve probleme i znam da je to samo kap u moru onoga što treba napraviti. Ali bi bila barem gesta da smo svi zajedno u ovome i da svi zajedno nešto moramo žrtvovati. Jebeš pjevanje Moje Domovine na balkonima, to može svatko. Ali može li svatko poći od sebe i žrtvovati nešto svoje za spas te Domovine? Jer ta Domovina u suprotnom nema budućnosti, koliko god pjevali.

Ako onaj direktor vodovoda ne može preživjeti na otoku s 10.000 umjesto 17.000 kuna, neka slobodno da otkaz na državnom poslu i prebaci se u privatni sektor ako smatra da treba zarađivati više. Ako bilo tko od političara ili državnih birokrata smatra da zaslužuje više - vrata privatnog sektora svima su otvorena. Okušajte se. I dabogda uspjeli. Ne zaboravite da sposobni bez podobnih mogu. Ali podobni bez sposobnih ne baš. Bar ne zadugo. Sve ovo dobro što se dogodilo u zadnjih mjesec dana s vraćanjem povjerenja u institucije može nestati već za mjesec dana zajedno s virusom. Možemo se opet vratiti u naše rovove i naša sranja koja će biti još deset puta veća ako se vratimo načinu razmišljanja i funkcioniranja kojeg smo zamrzli kad je krenuo COVID-19.
A možemo i naučiti nešto iz svega ovoga što smo zajedno prošli i krenuti zajedno dalje. Pametniji. Skromniji. Bolji. Krize su uvijek i šanse. Umjesto jednog, mogli bismo pokušati pobijediti i mnoge druge viruse. One koji su dugoročno neusporedivo smrtonosniji od corone".