BITI PROMATRAČ NA IZBORIMA U DALEKIM ZEMLJAMA -

Kada je 2003. godine počeo volontirati u GONG-u 36-godišnji pravnik iz Požege Mihael Rukavina nije ni slutio kuda će ga sve to odvesti. A odvelo ga je u Kirgistan, dva puta u Ukrajinu, Makedoniju i Jordan. - Radio sam u životu svakakve poslove, još preko student servisa, ali posao međunarodnog promatrača izbora je bez premca posao iz snova. U tom poslu spojili su se svi moji interesi, putovanja i upoznavanje drugih naroda i kultura, interes za politikom i moje zvanje pravnika. Uz to bio je to i odlično plaćen posao. Zahvaljujući tom iskustvu pale su mnoge moje predrasude koje sam imao o pojedinim narodima i državama. Naučio sam da te ljude ne prosuđujem prema našem zapadnjačkom mentalitetu te kao osoba postao otvoreniji prema drugim idejama – kaže Mihael, sada zaposlen u požeškoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Nakon što je počeo volontirati u GONG-u, vrlo brzo, odnosno već 2004. godine dobiva posao u njihovom uredu u Slavonskom Brodu. Kako je GONG član ENEMO-a, međunarodne organizacije za promatranje izbora Mihael je već 2005. godine dobio mogućnost da bude promatrač na prvim predsjedničkim izborima u Kirgistanu, jednoj od bivših zemalja Sovjetskog saveza koja graniči s Kinom. - Bio sam tamo desetak dana. Doživio sam određeni šok. Bio sam smješten u njihovom glavnom gradu Bishkeku, a promatrao sam izbore u okolnim selima. U odnosu na nas to je zaostatak stojeće i pol, a još više od mene šokirao se moj prevoditelj, inače njihov domaći mladić 25-godišnji student engleskog jezika koji do tada nikada nije napustio glavni grad. Meni je to bilo ne shvatljivo. Sva infrastruktura koja je naslijeđena iz doba SSSR-a bila je još uvijek ista. Iznenadilo me da sam se ja s hrvatskim jezikom uspio sporazumjeti u njihovim restoranima jer tamo se većinom priča ruski. S druge strane zemlja u kojoj prevladavaju planine jako mi se svidjela. Vidio sam i njihove nomade koji žive u šatorima - ističe Mihael dodajući da je na sam dan izbora sve bilo u redu, ali nakon što su se zatvorila birališta nastao je totalni kaos jer nisu znali proceduru.

Dvije godine poslije bio je promatrač na parlamentarnim izborima u Ukrajini, prvima nakon narančaste revolucije. Baza mu je bila grad Odesa smješten na obalama Crnog mora. -Kako su uz parlamentarne izbore imali i lokalne izborni listići su im bili dugački oko jedan i pol metar, a procedura prebrojavanja glasova trajala beskonačno uz ispunjavanje hrpe zapisnika. Ujutro u 6 sati sam krenuo iz hotela kako bi na lokacijama koje nadzirem bio u 7. Cijeli dan smo obilazili biračka mjesta, a kada su se u 19 sati zatvorila biračka mjesta i zaključala vrata nitko više nije mogao ni van ni unutra. Dok kod nas u prosjeku prebrojavanje glasova traje oko sat vremena kod njih je to trajalo do 7 ujutro. Bila je to borba sa snom i glađu, svojevrsni test izdržljivost – prisjeća se Mihael ukrajinske izborne noći. Dodaje da se izbori u Ukrajini doživljaju kao posebnu svečanost. Nakon otvaranja birališta, na svakome od njih prvo se sluša himna, a zatim njihovi svećenici, uglavnom je riječ o pravoslavnima i grkokatolicima, koji blagoslivljaju to mjesto i mole se, a tek nakon toga počinju izbori. Pred biračkim mjestima, posebno u selima, ljudi naprave štandove gdje prodaju kruh, hranu i piće.

U Ukrajinu je Mihael bio poslan i dvije godine kasnije na predsjedničke izbore, ali ovog puta kao dugotrajni promatrač. U toj zemlji, ali ovog puta u drugom gradu, u Lvovu, centru narančaste revolucije, proveo je od 15. prosinca 2009. do 15. veljače 2010. - Iako je na izborima pobijedio Janukovič, u Lvivu je čak 95 posto birača glasalo je Juliju Timošenko. U tom gradu Janukovič uopće nije imao izborni skup, a ured njegove stranke smješten je 10 kilometra od centra grada na nekoj tržnici. Kada je Timošenko došla održati predizborni skup u Lviv temperatura je bila minus 25 stupnjeva celzija, a snijeg je padao kao lud. Međutim, na trgu se skupilo sigurno 15.000 ljudi s tisućama zastava – kaže Mihael kojeg je oduševio Lviv koji je nekad pripadao Austro -Ugarskoj i kojeg nazivaju mali Beč. U široj okolici grada prevladavaju socijalistički stambeni blokovi s rupama na cestama. U gradu koji je prozapadno orijentiran jako puno mladih govori engleski zbog čega se Mihaelu nije bio problem sporazumjeti, a ugodno ga je iznenadila činjenica da je puno onih s kojima je bio u kontaktu bilo u Hrvatskoj na ljetovanju te da su bili oduševljeni tim boravkom.

Te iste godine u rujnu je dobio poziv od NDI-a, američke promatračke organizacije da bude trener domaćim promatračima na parlamentarnim izborima u Jordanu. To je bilo prvi puta da su toj zemlji bili angažirani domaći promatrači, kao naš GONG. Ostao je dva mjeseca. - To je mi je bila najdraža misija, to je apsolutno bio drugi svijet, a osim toga tu sam imao najviše vremena i za neko turističko razgledavanje. Jordan je definitivno zemlja u kojoj se ima što vidjeti. Tamo sam doživio i nevjerojatno gostoprimstvo. Svaki sam dan mogao ići kod druge osobe na večeru koju sam taj dan upoznao. Čim nekoga upoznate ta osoba do smrti inzistira da vi morate doći kod nje na ručak ili večeru. Tome se jednostavno ne možete othrvati. Imao sam za prevoditeljicu jednu Jordanku, najbolju prevoditeljicu do sada, perfektna je bila. Ona, naravno bez marame nikuda ne ide. Uvijek sam mislio da su takve osobe veoma konzervativne, ali se ispostavilo, a to me je i iznenadilo, da sam s njome mogao komentirati najnovija glazbena dostignuća u svijetu, filmove, događaje i ostalo. Međutim, kada su u pitanju religijski običaji te odnos prema roditeljima i braći to se strogo poštuje. Iako smo postali prijatelji marama se nije skidala – ističe Mihael koji je zadnju promatračku misiju imao u Makedoniji za vrijeme prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, a koji je ove jeseni pozvan da ponovno bude promatrač na parlamentarnim izborima u Ukrajini.

U Makedoniji je izbore promatrao kao dugotrajni član OESS-a, koji se smatraju najbolje organiziranim međunarodnim promatračima. Smješten je bio u Bitoli. Osim Makedonaca koji mu se kao ljudi jako sviđaju te prekrasnih pejzaža i jezera oduševila ga i jeftinoća. Najbolji ručak s pićem neće se platiti više od 25 kuna. Mihael očekuje kada uđemo u EU da će imati prilike promatrati izbore i u nekoj od članica Europske unije.   (at)