KNJIŽEVNI SUSRET S AUTORICOM JASMINKOM FRLETA BOTICA -
POŽEGA - U sklopu mjeseca knjige Gradska knjižnica i čitaonica Požega organizirala je promociju knjige "Velika ispovijed" i književni susret s autoricom Jasminkom Frleta Botica. Kako je ovo knjiga o ženama, nije bilo čudno da su u prepunoj dvorani čitaonice, slušateljice bile samo žene. Promociji su nazočile i članice Kluba čitatelja požeške knjižnice i čitaonice koje su svojim pitanjima potakle i raspravu nakon službenog predstavljanja knjige.
Ovo je druga knjiga Jasminke Frleta Botice, a prvijenac joj je bio "Vlak života", autobiografska knjiga, koju je autorica napisala kao dar svojim roditeljima za 50 godišnjicu braka. Dijete je gastarbajtera, a odrastala je s bratom kod bake, odvojena od svojih roditelja. - Pišući svoju prvu knjigu htjela sam se predstaviti svojim roditeljima jer sam smatrala da me zapravo ne poznaju. Pišući, dobivala sam odgovore na neka pitanja. Pišući, oslobađala sam se nekog balasta kojeg sam nosila cijelog života. Kad sam knjigu podijelila njihovim gostima na njihovoj proslavi, kada su je pročitali rekli su, moj život je isto imao tako uspona i padova međutim nikad se nisam o njima ništa usudila napisati ili nisam znala napisati. Zaključila sam kako je meni to donijelo olakšanje, možda bi i drugim ženama donijelo olakšanje kada bi ispričale svoju životnu priču. Tada mi se rodila ideja za ovu drugu knjigu – kaže Jasminka.
U svojoj drugoj knjizi autorica je ispričala priče 33 sugovornice iz 3 regije, od Slavonije, Dalmacije i Zagreba. Priče su rađene na bazi istih pitanja koje su dobile sve ispovjednice, a koja su bila vezana za život, osobne stvari, odnos u obitelji, kako se žena nosi sa životom, što joj je bilo najteže, najlakše, kako je doživjela ratove, djecu, 
obrazovanje. Skidale su ljusku po ljusku svoga života, kao kod luka, da bi postepeno došli do srži. - Razgovarala sam sa ženama, one su mi ispričale svoju priču. Uglavnom su to bile tužne priče. Knjigu sam pisala da upravo toj običnoj ženi, majci, sestri, baki, dam lice i glas. Mnoge od tih priča su po prvi puta ispričane i tu počinje problem jer se o nekim stvarima, ne priča. Učinivši taj prvi korak, pomakli smo se za slijedeći korak, kada bi mogli ići i dublje u materiju. Ovo su kratke priče, koje su za neke žene bile puno emocija – rekla je Jasminka, koja misli da bio slijedeći korak mogla biti svaka priča jedna knjiga, da se produbi i sa stručnim analizama. Ovo je knjiga o tri generacije, neke žene su svoju ispovijed počele s drugim svjetskim ratom, najstarija je bila 90 godina, od potpune neravnopravnosti žena, stroge podjele rada na muške i ženske, na ženu je padao veliki teret života, do današnje suvremene žene. Kroz priče se vidi da ima pomaka, od nepismenih i neobrazovanih naših baka nekada, do današnjih žena koje završavaju fakultete, rade karijeru, ekonomski su samostalne, pa time dobivaju i više ravnopravnosti. No i današnjim ženama na prvom mjestu je obitelj i djeca.
Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska
