Prikazujem sadržaj po oznakama: hpd gojzerica požega

HPD GOJZERICA POŽEGA - 

''Zbog novonastale situacije s korona virusom u BiH (povećani broj oboljelih), u zadnji tren smo odlučili otkazati najavljeni izlet za Ramu. Kako nam ne bi propao produženi vikend, u roku odmah uspjeli smo se pregrupirati i dogovoriti novi izlet na potpuno novu lokaciju. Brzo smo pronašli smještaj u privatnom pansionu, složili plan trodnevnog izleta i krenuli u predviđenom terminu.'' – rekao je vodič i organizator ovog izleta Višeslav Turković.

Prvi dan su doputovali u Račju Vas, jedno malo pitoreskno mjestašce u srcu Ćićarije na sjeveru Istre. Smjestili se i prespavali u privatnom Pansionu Medica, kod ljubaznih domaćina Ivana i Nataše. Račja Vas je naselje s oko 30-tak stanovnika na 692 mnv, a nalazi se na teritoriju općine Lanišće. U selu se nalazi crkva Blažene Djevice Marije s 10-metarskim zvonikom, a spominje se još od 1580. godine. U središtu sela nalazi se uređeni izvor pitke vode koji je pod ključem, a ključ od izvora imaju svi stanovnici sela.

Drugi dan ujutro rano oko 5 sati krenulo je ustajanje i doručak, a ubrzo nakon toga i odlazak do obližnjeg Lanišća. Lanišće je sjedište općine i poznato je po žrtvi mladog svećenika Miroslava Bulešića, koji je 1947. godine poginuo od komunističkog noža. Naime, te godine se u selu trebala održati sveta krizma za 247 djece iz Lanišća i okolice. Ovo je trebao biti svečani trenutak za ljude ovog kraja odmah nakon oslobođenja od fašističke Italije, jer mnogi od njih položili su svoj život za oslobođenje Istre i pripajanje matici Hrvatskoj. Kad je stigla depeša komunističkih vlasti o zabrani održavanja sv. krizme, dojučerašnji partizani digli su se protiv i svojim tijelima branili su krizmanike i njihove obitelji. Komunistički batinaši nisu uspjeli spriječiti sv. krizmu, ali su zato odmah nakon održane sv. krizme na prevaru i uz pomoć milicije upali u župni dvor, gdje su smrtno raniliMiroslava Bulešića ipretukli još dvojicu svećenika. Nakon što su saslušali priču o ovom nemilom događaju od jednog mještanina i obišli župni dvor gdje se odvio ovaj nemili događaj, nastavili su stazom na Ćićariju prema planinarskoj kući Korita. S ove lokacije krenuli su osvajati vrhove u okolici, a prvi na redu bio je najviši vrh Ćićarije Veliki Planik 1272 mnv s kojeg se pruža odličan pogled na Učku i vrh Vojak. Nakon uspona slijedio je povratak u Korita i novi uspon na obližnji Županj vrh 1138 mnv, te povratak i odmor u Koritima uz piće i domaću hranu. Za kraj ostao je dug i naporan povratak sedlom preko vrha Orljak 1106 mnv, natrag u Račju Vas. Po povratku čekala ih je večera i odmor, te slavlje za tri osvojena vrha u jednom danu.

Treći dan započeo je nešto kasnije oko 6 sati ustajanjem i doručkom, a nakon toga napustili su apartman i krenuli u smjeru Huma – najmanjeg grada na svijetu. Po dolasku u Hum slijedio je kratak obilazak zidina i ostalih zdanja, te nakon svega odlazak prema Učkoj. Na Učkoj dočekala ih je kiša i planinarski dom Poklon, koji je još uvijek zatvoren zbog COVID-19. Pokušali su čekati da se vrijeme smiri i kiša stane, ali ona je neumoljivo nastavljala s padanjem. Pošto nije bilo drugog izbora, krenuli su prema vrhu unatoč padalinama. Nakon sat i 40 minuta mukotrpnog penjanja po mokrim stijenama i blatu, stigli su na Vojak 1401 mnv- najviši vrh Učke i cijele Istre.Gorese nalazi kula s koje se pruža odličan pogled na cijelu Istru i Kvarner, Velebit, te Alpe u Sloveniji. Ovdje su naletjeli na jednu obitelj iz Požege, te poznate i drage im Splićane s kojima su nastavili druženje i odmor. Nakon odmora slijedilo je fotografiranje i spust dolje po klizavom terenu. Spustivši se dolje zajedno su otišli do obližnjeg Pansiona Učka, gdje su uz kavu i topli čaj dogovorili neke nove planinarske poduhvate. Nakon druženja slijedio je rastanak s Ivanom koja se uputila za Pazin, dok se ostatak ekipe vratio natrag u Požegu. Do iduće zgode i nezgode.

(Planinarski vodič HPS-a – Višeslav Turković – HPD Gojzerica Požega)

HPD GOJZERICA POŽEGA - 

Proteklog tjedna 46 planinara HPD Gojzerice iz Požege posjetilo je Rumunjsku s ciljem uspona na najviši vrh Rumunjske, te obilaska kulturnih znamenitosti Transilvanije. Centralni događaj uspon na vrh Moldeveanu 2.544 mnv na Karpatima započeo je u rano jutro u petak 21. lipnja. Iako se radilo o prvom danu ljeta vremenska prognoza nije baš obećavala i za taj dan predviđene su obilne padaline s grmljavinom. Uspon je započeo vrlo rano u samo svitanje i trajao je nekih 7-8 sati, s time da su prvi planinari stigli na vrh negdje oko 12:30 sati. Do 13:30 sati kad se vrijeme počelo naglo pogoršavati, na vrh je stiglo ukupno 23 planinara od toga 6 žena. Nakon zajedničkog fotografiranja slijedio je brzi spust, ali uz puno opreza zbog tehnički zahtjevnih dijelova staze. Kako je kiša počela padati stijene su postale mokre i skliske, te je svaki korak nosio potencijalnu opasnost. Na stjenovitim liticama vršnog dijela nije bilo mogućnosti za bilo kakvu pogrešku, jer svaka bi vodila u sigurnu smrt. Nakon ukupno 15 sati hoda planinari su se našli na polazišnoj točki kod autobusa, koji ih je odvezao do smještaja u mjestu Sambata de Sus. Osim ovog vrha narednih dana planinari su se popeli i na nešto niži vrh Omu 2.505 mnv, koji mami svojom ljepotom i živopisnim pejzažima (Babele, atraktivne strukture u stijeni).

U sklopu kulturnog programa planinari su obišli grad Sibiu u južnoj Transilvaniji, koji je 2007. godine ponio titulu kulturne prijestolnice Europe. Planinari su obišli i dvorac Bran iz 13. stoljeća u kojem je bio zatočen Vlad Tepeš poznatiji kao grof Drakula, a nakon toga posjetili su obližnji grad Brašov jedan od najljepših rumunjskih gradova. Na povratku kući planinari su obišli i grad Temišvar s velikim centralnim trgom, na kojem je 1989. godine krenula revolucija protiv NicolaeCeaușescua. Osim što su uživali u kulturnim znamenitostima ovog prelijepog grada u Banatu, nisu se odrekli ni uživanja u gurmanskim delicijama i isprobavanja domaćih piva. U ranim jutarnjim satima 25. Lipnja vratili su se kući puni pozitivnih dojmova i zadovoljni zbog ostvarenih uspjeha. Do godine slijede im nove avanture i zadovoljstvu nikad kraja.

Tekst: Višeslav Turković, Fotografije: HPD Gojzerica Požega

HPD GOJZERICA POŽEGA - 

Planinari HPD Gojzerica Požega posjetili su proteklog vikenda Nacionalni park Sjeverni Velebit te nam o tome poslali svoje doživljaje i utiske s puta.

- Velebit, po mnogočemu naj hrvatska planina. Najveća površinom, najdulja, najdivljija, puna prekrasnih krških reljefa sa vrlo raznolikim biljnim i životinjskim svijetom, ali i dva potpuno suprotna lica, primorskim i ličkim. Skoro cijeli Velebit je proglašen parkom prirpde sa čak dva nacionalna parka, NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica, te strogim rezervatima Hajdučkim i Rožanskim kukovima.

Vođeni svim tim specifičnostima dogovaramo se i krećemo iz Požege put Sjevenog Velebita i Zavižana, najviše meterološke stanice u Hrvatskoj i ujedno naše polazne točke.

Nakon dolaska po vijugavim i poluzavršenim cestama do ''Zavižana'', ukočeni od duge vožnje, smjesta smo se uputili prema vrhu Balinovac (1602 m nadmorske visine) te savladavši stijene i strah od poskoka (koji i nije bio neopravdan) spretno i sretno smo se uspeli na vrh na kojem smo uživali u pogledu na Velebit i more ispod nas. Zalazeće sunce, svjež zrak protkan mirisom ljekovitih trava i uzbuđenje što smo savladali prvi od mnogih vrhova na ovom izletu ostavilo je na nas dubok dojam i neponovljivu uspomenu. No, s obzirom da je sunce zalazilo, teška srca smo napustili vrh Balinovac te se zaputili dolje prema planinarskom domu Zavižan u kojemu smo objedovali te umorni, ali i dalje uzbuđeni, mirno zaspali.

Većina ekipe je prvi put na Velebitu pa to doživljavaju vrlo emotivno. U organizaciji HPD Gojzerica Požega na izlet je krenulo 7 planinara koje je na ovu uzbudljivu avanturu poveo vodič Mario Jakobović s idejom: upoznajmo hrvatske nacionalne parkove.

Krajem prvog dana ekipa se proširila za četiri planinara pa nas je na poziranju ujutro ispred planinarskog doma Zavižan ukupno 11.

Plan izleta za drugi dan bio je dosta dugačak, ali i prekrasan: planinarski dom Zavižan - Zavižanski (Veliki) Pivčevac 1676 mnv - Premužićeva staza – Gromovača 1676 mnv - planinarsko sklonište Rossijeva koliba te povratak Premužićevom stazom do parkirališta.

S vrha Zavižanski Pivčevac se lijepo vide Veliki Zavižan, Mali Rajinac, Hajdučki i Rožanski kukovi, Plješivica, te planinarski dom Zavižan. Četvorka brzanaca ima ambicioznije planove i pojačava tempo, a mi polako stižemo na početak Premužićeve staze i divimo se nevjerojatnom umijeću njeine gradnje u goloj stijeni.

Sa Premužičke odvaja se staza za 15ak minuta udaljenu Gromovaču. Gromovača (1676 mnv) je najviši vrh Rožanskih kukova. Nakon atraktivnog uspona za koji je potrebno koristiti i pomoć ruku, oni koji stignu na ovaj vrh za nagradu dobiju prekrasan vidik na more, planinarski dom Zavižan, Rožanske kukove i cijeli niz vrhova: od Velikog Zavižana, Plješivice, Zavižanskog Pivčevca, Malog Rajnica, Velikog Rajinca do Hajdučkih kukova te od Silbe na jugu sve do Rijeke i Učke na sjeveru. Za uspon na Gromovaču potrebno je proći kroz najljepši dio Premužićeve staze. Cijela staza je duga 57 km i proteže se od Zavižana do Baških Oštarija. Dio naše grupe se odlučio na uspon, a dio je produžio do planinarskog skloništa Rossijeva koliba. Na povratku smo opet svi zajedno – umorni, ali radosni i ponosni. Krećemo prema Carevoj kući gdje ćemo prenoćiti i odmoriti se za treći dan izleta.

Treći dan je rezerviran za Veliki Kozjak 1629 mnv.

Plan izleta za treći dan bio je Lubenovačka ruja - Obli kuk 1515 mnv - Veliki Kozjak 1629 mnv - sedlo - cesta - Lubenovačka ruja i uspješni je realiziran. Veliki Kozjak je po obliku jedan od najslikovitijih i najatraktivnijih velebitskih vrhova. Njegove okomite stijene privlače pogled izdaleka i pružaju nezaboravan vidik upotpunjen sa stijenama Oblog kuka za završetak izleta.

Ekipa je bila super. Možemo sve preslikati za sljedeću turu na Velebit – istaknuli su Mario, Dražen i Leo iz HPD Gojzerica Požega uz brojne fotografije.

NA VRHU LED, U DOLINI PROCVALI KUKURIJECI...DVA DANA GUŠTA U BRDIMA S DOBROM EKIPOM -

I ove su se godine požeške "Gojzerice" pridružile planinarima iz cijele Hrvatske na zimskom usponu na Bjelolasicu. Bio je ovo jubilarni, 20. zimski uspon na vrh Kula (1.534 m) na kojem se okupilo više od 600 planinara. 

- Dan kao naručen...sunce  s temperaturom u plusu. Iako se Begovo Razdolje, iz kojeg je polazišna točka na uspon, nalazi na 1.060 metara nadmorske visine, snijega je bilo tek u tragovima. No, kako smo se približavali vrhu, bilo ga je sve više, a oko nas su se pružali prekrasni bijeli prizori. No, nije baš sve ispalo tako bajkovito kako se činilo – ističu planinari.

Na završnom, ujedno najstrmijem dijelu uspona, snijeg se pretvorio u led. Noć prije prekrilo ga je oko 2 cm snijega. Skliza za poželjeti, no ne i u planini.

HGSS-ovci su bili neumoljivi i na vrh su puštali samo one s "pravim" derezama. Tzv. žabice nisu dolazile u obzir. Gojzerice ostaju u podnožju samog vrha, ali ne sve. Uvijek spremne dereze u ruksaku imao je i ovom prilikom Zdravko te se s tek nekoliko (od 600 prisutnih) planinara popeo na Kulu. Prekrasan dan trebalo je dobro iskoristiti pa smo odlučili vratiti se do sela najdužim putem. Grah, druženje, spavanje pa ujutro u nove izazove.

- Na red je došao Klek. Odlučili smo da ovaj puta idemo do vrha, kako god bilo. I nije bilo lako. Opet nas je na najstrmijem dijelu staze dočekao led. No, na Kleku je postavljena užad pa smo se uspjeli popeti do vrha. Ovaj puta svi. Neizbježno fotografiranje, sunčanje poput guštera na stijenama i sklapanje novih prijateljstava.

Razmijenili smo brojeve s planinarima iz Cazina. Pozvali su nas k sebi na rafting i u planine, a mi smo uzvratili pozivom na Papuk i Požešku goru - kažu iz „Gojzerice“.

U prekrasnoj prirodi, sunčanim danima, na svježem zraku i savršenom smještaju kod domaćice Helene dva su im planinarska dana proletjela. Ni adrenalina po stijenama Kleka nije nedostajalo. U zimsku su se avanturu ove godine uputile Gojzerice Marko, Dražen, Stjepan, Zdravko i Lidija.

U Lipiku se pridružio Stjepan iz tamošnjeg planinarskog društva, u Zagrebu Davorin (Požežanin sa zagrebačkom adresom) i Iva, oboje s iskaznicom Gojzerice. U Jastrebarskom se ekipi pridružio i jaskanski planinar Hrvoje. I nije im bilo važno što se vide po prvi put jer planinari su dobri ljudi, a planine imaju tu čudnu moć zbližavanja. 

- Pred nama su 10. ožujka Obiteljski izlet na Požešku goru te 16 i 17. ožujka izlet na Medvednicu. Pridružite nam se – pozivaju iz HPD Gojzerica Požega.