Prikazujem sadržaj po oznakama: Đurđica Lucić

ŠKOLARCI ORGANIZIRALI HUMANITARNU AKCIJU ZA SIROMAŠNU DJECU EKVADORA -

PLETERNICA - Učenici i nastavnici OŠ Fra Kaje Ađića iz Pleternice su se od ove školske godine uključili u humanitarnu akciju kroz koju su osigurali novac za školovanje petero dječaka i djevojčica iz Ekvadora. Tako su Anabel, Delfina, Wilman, Morelia i Jefferson postali njihova kumčad. Akciju su inicirali knjižničari Jasmina Brkić i Ranko Janković te školska volonterska skupina. - Nakon što nam je rečeno za akciju u školi je gostovala Đurđica Lucić koja je bila u misiji u Africi i koja nam je pričala o životu siromašne djece. Čuli smo kako nemaju novca da bi išli u školu, kako su često gladni a mnogi nikada nisu jeli bombone. Pola nas se rasplakalo slušajući ju i spremno smo prihvatili ideju da nekome pomognemo – rekla je Lorena Šimecki.
   Pleternički školarci i njihovi nastavnici stupili su u kontakt s udrugom Zdenac koja im je predložila da postanu kumovi mališanima iz Palo Quemada, misije smještene u suptropskom dijelu Anda u kojoj djeluju misionarke Službenice Milosrđa. Surovost tog područja često prisiljava roditelje da u potrazi za zaradom odlaze u druge zemlje a djecu ostavljaju rodbini. Za njih su sestre organizirale osnovnu i srednju školu. - Školovanje za jedno dijete godišnje košta 900 kuna a mi smo sve pozvali da, prema svojim mogućnostima, dobrovoljne priloge ubacuju u kutije koje smo postavili u razredima i knjižnici. Svi smo dali bar deset kuna a neki i više – rekla je Dora Jovanović. - Također smo izrađivali različite ukrasne predmete i prodavali pa smo i taj novac namijenili našim 'kumićima'. Nama nije bilo teško a njima će to puno značiti – dodala je Darija Vidmar.
   Pleternički školarci uspjeli su prikupiti 4600 kuna i preko Zdenca poslati ih u Ekvador odakle su njima pristigle fotografije mališana koji će taj novac koristiti. Fotografije su postavljene na pano u školskom holu a pleternički školarci najavljuju kako će akciju pomoći svojim 'kumićima' nastaviti. (vm)

ĐURĐICA LUCIĆ IZ ZAGRAĐA 2,5 MJESECA VOLONTIRALA U BENINU  -

SVAKI DAN JEDU NEZAČINJENU KAŠU A MESO SE JEDE SAMO NA VELIKE BLAGDANE

 Priča o samo jednoj jedinoj napolitanki koju djeca još podijele na listiće sretni što ih je dopao i jedan listić potaknula je Đurđica Lucić, tridesetogodišnju djevojku iz Zagrađa kraj Pleternice da posjeti tu djecu i donese im više od jedne napolitanke. Ta djeca žive u Beninu, jednoj od najsiromašnijih afričkih država. Đurđica je tamo volontirala s redovnicama iz Družbe Marijine sestre od čudotvorne medaljice koje vode sirotišta, škole i zdravstvene ustanove. S još pet curica ona je prošle godine postala kuma maloj Bernadeti iz Benina tako što su joj plaćali školovanje. U Benin je došla s mnogo darova, školskog pribora i naravno slatkiša. Osim njezine obitelji mnogi ljudi kada su čuli da odlazi dali su joj svoj novčani prilog.

–Tamo se djeca raduju jednom jedinom bombonu. Najviše traže slatkiše jer si oni to ne mogu priuštiti. Tamo se meso jede samo za velike blagdane. Svaki dan jedu jednu te istu hranu, nekakva vrsta kaše u koju se ne stavljaju nikakvi začini. Kada sam bila u jednom njihovom internatu djevojke su naišle na leglo štakora koje su zatukle i uz veliko veselje ih ispekle i pojele. Posebno mi je bilo dirljivo kada sam dvojici dječaka dala jedan bombon jer više nisam imala. U usta ga je uzeo prvo stariji dječak i malo ga je cuclao, a onda ga je dao mlađem. Nakon što ga je on malo pocuclao, opet ga je vratio starijem – priča Đurđica posebno potresena sudbinom djece koja od najranijih nogu umjesto igre rade. U školu neki polaze već i s četiri godine jer tako će je prije završiti, a osim toga u školi dobiju jedan besplatan obrok što je za obitelj jako važno, a kojeg osiguravaju brojni donatori iz cijelog svijeta među kojima je mnogi i onih iz Hrvatske. Učionice u kojima nema ništa osim klupa su napravljene od blata s krovom od slame koji više sliči na nadstrešnicu. Djeca pišu na pločice koje brišu rukom.

Za boravka u Beninu susrela je i svoje kumče Bernadetu čije ju je siromaštvo posebno taknulo. Ona živi s obitelji svoje sestre u kućici od blata koja je veličine četiri s četiri metra.  –U toj kućici bio je samo jedan krevet na kojem spava njih osmero. Na njemu sam vidjela malo odjeće, a pokraj kreveta je jedna vrećica s još malo odjeće. Tu je još mala klupčica, plastična kanta, malo posudica, i to je sve. Jednostavno nisam mogla vjerovati kako mogu svi spavati na jednom krevetu – kaže Đurđica koja sada želi pomoći ovoj obitelji da im se izgradi jedna skromna kućica od dvije prostorije. Unatoč tome tamo su, dodaje, svi sretni i veseli. Nemaju struje ni vode po koju odlaze već i najmanja djeca u kilometrima udaljena mjesta noseći je u posudama na glavi. Popločene su ceste samo u glavnom gradu i to one glavne dok su ostale blatnjave i prašnjave.

Posebno su dirljiva njihova misna slavlja koja traju najmanje dva sata, a na kojima se mnogo pleše i pjeva. U njima svi sudjeluju, od najmanje djece na majčinim prsima pa sve do djedova i baka.

Iako joj je bio problem što ne zna njihov jezik, kaže da se s njima sporazumjela na najljepšem i najrazumljivijem jeziku – jeziku ljubavi. Svi koji žele pomoći školovanju djece mogu se obratiti družbi Marijinih sestara u Osijeku.   (a.t.)