21. OBLJETNICA 63. SAMOSTALNOG BATALJUNA ZNG -
VIDOVCI - U organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata županije i Nogometnog kluba Vidovci Dervišaga obilježena je 21. obljetnica 63. Samostalnog bataljuna ZNG Požega. Tom prigodom su podno spomenika u sjećanje na prvo postrojavanje bataljuna i na sjećanje za sve poginule branitelje položeni vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položile delegacije Udruga proisteklih iz Domovinsko rata, delegacija grada Požege predvođena gradonačelnikom Zdravkom Ronkom, delegacija Županije predvođena zamjenicima župana Željkom Jakopovićem i Ferdinadom Trohom, delegacija Vojarne „123. brigade“ predvođena zapovjednikom pukovnikom Ivicom Pejakovićem, delegacija policije predvođena načelnikom Nikolom Jankovićem, delegacija državne uprave, delegacija MO Vidovci, delegacija MO Dervišaga, delegacija NK Dinamo-Vidovci. Učenici OŠ Antuna Kanižlića, područne škole Vidovci održali su kratki program i pročitali svoje radove na temu Domovinskog rata, a vojni kapelan Željko Volarić održao je molitvu.
Povodom obljetnice na terenima nogometnog kluba odigran je 1. Memorijalnu nogometni turnir, na kojemu su se susreli nogometaši 63. Samostalnog bataljuna ZNG, ekipa Policije PU požeško-slavonske, ekipa Vojarne 123.brigade HV Požega, ekipa Veterana NK Dinamo Vidovci-Dervišaga.
Pobjednik na prvom turniru bila je ekipa Policije koja je na jedanaesterce u finalu svladala domaće, ekipu veterana NK Dinamo. Treće mjesto zauzela je ekipa Vojarne 123.brigade a četvrto ekipa 63.bataljuna. Najbolji strijelac na turniru bio je Ante Kozina s tri postignuta pogotka.
Učenik Petar Dumančić ovako vidi Domovinski rat.
„Moj tata je dragovoljac Domovinskog rata. On se sam prijavio da ide u rat. Našoj domovini Hrvatskoj zaprijetila je opasnost od stvaranja velike Srbije. Bez puno razmišljanja, srcem je odlučio braniti svoju obitelj, dom i domovinu.
Mama je bila sama s braćom dok je tata bio na ratištu. Pričala mi je kako su za vrijeme uzbune išli u podrum kod susjede. Tamo bi ostali dok traje uzbuna. Ponekad bi i prespavali.
U jedanaestom mjesecu pao je Vukovar. Na Požegu su avioni JNA bacili nekoliko bombi. Bilo je jako teško, a moja mama je upravo trebala roditi sestru. Rodila ju je u bolničkom podrumu, zato jer tamo teže dođe bomba. Tata je u ratu izgubio neke prijatelje i kuma.
Rat nikako nije dobar. Sretan sam što nisam to morao proživjeti. Rođen sam u slobodi i miru kada je domovinski rat postao sjećanje u mojoj obitelji, u mojoj školi, u mojoj domovini.
Obvezuje nas čuvati, graditi i razvijati našu Hrvatsku.“
