IZNENADNA OSTAVKA PREDSJEDNIKA NK POŽEGA DARKA RADIĆA -
Danas u večernjim satima dobili smo pismo predsjednika NK Požega, Darka Radića, da daje ostavku na svoju funkciju i moli nas da objavimo njegovo pismo u cijelosti, što i činimo u nastavku teksta. O razlozima i kako će to utjecati na rad kluba vjerojatno će se vidjeti narednih dana. Ostavku je podnio nakon utakmice sa NK Hajduk iz Pakraca.
Dragi moji prijatelji, sa Vama sam više sezona u ovom klubu, klubu koji je prešao od dna do zvijezda…ali došao je kraj, kraj mom djelovanju u klubu.
Znam da neću moći naći prave riječi za oproštaj, klub je bio i prije mene i bit će i poslije mene, svi smo prolazni, ali ipak dopustite da kažem par riječi mog nezaboravnog putovanja u ove 4 sezone NK Požege.
Ponos koji nosim u sebi kao dijelom povijesti NK Požege nitko mi nikada neće moći uzeti. Sada kad odlazim naći će se netko tko će sve zbrajati i oduzimati… to za mene treba činiti povijest i samo vrijeme će pokazati dali sam bio dobar i dali sam mogao učiniti više.
Utakmice i natjecanja čine brojke, a moja najveća brojka je postati prijatelj sa svim igračima koji su igrali u klubu, ljudima koji se bave sportom, upoznavanje novih ljudi i dobiti jedno životno iskustvo, a ono je nemjerljivo sa svim.
Izdvajati jedan moment… jednu utakmicu bilo bi nepravedno, ali kada bi to morao onda bi rekao da je to cijela sezona 2015/16 i nestvarnih 23 boda više od drugoplasiranog, kao i šlag na tortu ulazak u međužupanijsku ligu i financiranje putem PSZ i grada Požega.
Utakmica sa NK Hajduk Pakrac je moja zadnja na mjestu predsjednika, ali budi mi isti onaj osjećaj ponosa i sreće kao i na svakoj utakmici.
Nemoguće je dovoljno zahvaliti svima onima koji su mi kroz sve godine pomagali što ljudski, što sponzorski, nabrojiti imena nema smisla, sigurno ću nekoga preskočiti…a to ne bi želio. Svima njima sam neopisivo zahvalan, jer bez njih ne bi ni ja, ni klub mogli funkcionirati.
One koje sam možda uvrijedio na neki način molim za oprost, jer ljudski je pogriješiti, kao i ljudski je opraštati. Zahvalio bi se i mojoj obitelji koja je imala razumijevanja za moje izostanke, moje frustracije i moju sreću, hvala im na tome, oni su mi sve u životu i bez njih ne bi bio potpun… ne bi bio isti.
Odlazim ponosan jer znam da sam dao sve što sam mogao i imao, zato je ovo za mene i najtužniji i najradosniji sportski dan u životu.
Ovu odluku sam donio i prije kraja prošlog prvenstva kada sam bio siguran da smo osigurali ulazak u viši rang, u šali sam znao reći da sada i moja baka može biti predsjednik kluba, ne mora nikoga vući za rukav za sponzorstvo, šta je briga, naravno šala… u klubu se uvijek mora nešto raditi.
Sada kada je NK Požega stabiliziran klub, ima glavu i rep,sigurno financiranje, moram reći radi sve šire javnosti pojavljuju se neki ljudi koji bi ovaj naš zajednički rezultat i cilj, obezvrijedili i umanjili, čak i ukinuli sredstva na koja imamo prava, a što više i preselili u neki drugi klub i sredinu…ovo je samo ubrzalo moju odluku, jer sve Vam mogu oprostiti, ali uspjeh nikada.
Veseli me činjenica da smo mnogim klubovima pomogli kada oni zasluženu pomoć nisu dobili od onih od kojih su je i trebali dobiti. Za kraj, a ujedno i budućnost ostavljam našu djecu, djecu koja sa ponosom nose dres NK Požege, djecu koja svakog dana uzdignute glave mogu reći JEDINO POŽEGA, pozdrava koji nekima nikad neće biti jasan.
Projekt škole nogometa NK Požega i g. Krmara je projekt na koji sam neopisivo ponosan, ponosan da smo u danom trenutku kao klub i ja kao čovjek imali priliku stati u obranu čovjeka, u obranu g. Krmara, njegovog digniteta i ideje koje promiče sport i same ideale NK Požege i to također mnogima nikad neće biti jasno.
Nikad ljude nisam dijelio po političkoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi, tako su me učili i takav ću ostati, možda je to odlika koja nekome ne odgovara.
Naš kvalitetan rad i sustav se vide na svakom koraku, a tom se najviše zahvaljujem našim trenerima mlađih kategorija.
Djeca su nam 2012. g. bez volje roditelja i djece odvedena u projekt škole nogometa grada Požega, nikog nisu pitali, samo su iz NK Požege odveli preko 100 djece i kada nam je bilo najteže u ponovnom osnivanju škole od našeg bratskog kluba Slavonije nismo dobili potporu, to smatram svojim najvećim propustom, svojom greškom i djeco oprostite mi molim Vas, jer niste imali priliku birati, a na kraju krajeva i igrati.
Hvala roditeljima koji su nas svugdje pratili i bili potpora na svakom putovanju, svakoj radosti i svakom razočarenju.
Sretan sam što će mnoga naša djeca cijeli svoj život nositi nezaboravne uspomene sa turnira, utakmica i utakmica naše nam drage reprezentacije.
Putovanje autobusom na utakmice reprezentacije u Osijek, sreća i radost naše dječice se ne mogu opisati riječima, to je trebalo doživjeti, bio sam dio toga i srce mi je kao kuća.
Zato djeco, igrači, roditelji, sponzori, prijatelji želim Vam svako dobro uz jedan sportski pozdrav
JEDINO POŽEGA.
Vaš el presidente