SREBRNI GIMNASTIČAR ROBERT SELIGMAN VJEŽBA S POŽEŠKIM GIMASTIČARIMA GD SOKOL -
POŽEGA - Srebrni sa Europskog prvenstva gimnastičara u Glasgowu, 32-godišnji Robert Seligman, rođeni Osječanin, ovih dana boravi u Požegi. On je trenutno mladi ročnik u požeškoj Vojarni 123. brigade HV, na 6. dragovoljnom vojnom osposobljavanju vrhunskih sportaša, zajedno s još 15 sportaša. Preko dana je u vojarni u svakodnevnim obvezama svladavanja vojnih vještina, a navečer od 18 sati je slobodan i vrijeme je predviđeno da vježba gimnastiku. U vojarni svakog dana obavi samo fizičke pripreme u jutarnjoj gimnastici i može trčati i vježbati na poligonu, no da ne bi zaostao u pripremama svakodnevno odlazi u Gimnastičku dvoranu „Sokol“ i vježba s požeškim gimnastičarima GD „Sokol“ Požega. Svakako na radost mladih gimnastičarki i gimnastičara iz Požeštine, kojima godi gledati njegove majstorije na konju s hvataljkama, ali i vratilu i ostalim spravama. To im je svakako i poticaj za dalji rad, ovog uspješnog sportskog kolektiva, koji se natječe na regionalnom Slavonskom, ali i državnom natjecanju u svim kategorijama i uzrastima u gimnastici.
Robert Seligman je i danas član GD Osijek Žito. - Evo ja sam u gimnastici punih 26 godina, jer sam počeo kao 6-godišnji dječak. Uz gimnastiku sam igrao i nogomet, natjecao se sve do ozbiljnijih godina, sudjelovao na turnirima „Zimko“ i „Ljetko“, osvajao i nagrade, a onda je prevladala samo gimnastika. Već kao 15-godišnji dječak ušao sam u finale Svjetskog kupa u Parizu, na Svjetskom kupu 2005. u New Yorku sam postao prvi hrvatski gimnastičar koji je osvojio pojedinačnu medalju na seniorskom natjecanju u gimnastici. Te godine pobijedio sam na Svjetskom kupu u Gentu te na Univerzijadi u Izmiru. zajedno s Filipom Ude donijeli smo prve medalje za Hrvatsku s Europskog prvenstva, a ušao sam i u finale Svjetskog prvenstva kao prvi hrvatski gimnastičar. Uslijedilo je prošle godine osvajanje europske bronce u Glasgowu.
Kako vam se sviđa boravak u Požegi, jeli to prvi posjet Požegi?
- Ne, nije mi to prvi posjet Požegi, dolazio sam ovdje na natjecanja u Grabrik, još 2009. godine, no svakako je sada duži boravak, tako da imam dovoljno vremena da upoznam grad i sve njegove znamenitosti. Od 16 sati sam vani izvan vojarne, imam vremena za obići grad, sviđa mi se ovaj talijanski štih samog centra, uske uličice. Ovaj barokni dio i sam centar me podsjeća na moju Osječku tvrđu, zavjetni kip. Moja familija su stari Esekeri u Osijeku preko 300 godina. Slavoniju obožavam, gdje god bili u Slavoniji ja uživam. Ovdje sam zahvalan GD „Sokol“ jer su mi bezuvjetno otvorili svoja vrata da mogu dokle god želim da mogu trenirati. Puno mi to znači jer se kao vrhunski sportaš ne smijem niti malo zapustiti i stalno moram brusiti formu. Ne smijem imati duge pauze jer dolaze natjecanja uskoro.
Ovdje u dvorani sigurno možeš dati malo poticaja ovim mladim gimnastičarima, jer svakako si im odličan uzor?
- Da svakako promatram dok treniraju i dadem po koji savjet iz svoje duge karijere. Pomažem mladima i inače u svom GD Osijek Žito. Gimnastika nije prije imala dobre uvjete za treniranje, evo i GD „Sokol“ vježba u višenamjenskoj dvorani, pa svaki dan moraju namještati sprave za gimnastiku. Tako smo i mi prije, a onda smo dobili samo gimnastičku dvoranu i dolaskom privatne tvrtke Žito Osijek kao glavnog sponzora dobili smo sve uvjete za vrhunsku gimnastiku. I ostala mjesta u Slavoniji uskoro će dobiti svoje gimnastičke dvorane, pa očekujem i dalji napredak gimnastike . Ovdje u Požegi ima jako puno djece, imaju dobre rezultate, natječu se u tri programa, C, B i A programu. Treba im samo da imaju cijeli dan dvoranu i gimnastičke sprave za vježbe i treninge, dopodne i popodne, jer samo tako se može doći do vrhunskih rezultata na državnoj razini i više. U svijetu je već standard da gimnastičke dvorane moraju biti dostupne 24 sata za vježbanje.
Gimnastika je bazni sport i razvija od najmlađih dana, stvara uvjete za bavljenje i drugim sportovima?
- Da gimnastikom se možeš početi baviti od najranijih dana, kao dijete. Ne može se to mjeriti novcem kao u timskim sportovima, ali gimnastika je i velika priprema za cijeli život. Gimnastika te pripremi za dalji život, od radnih navika, uvažavanje treće osobe, trenera, ne samo roditelja, braće i sestara. To je i priprema za osnovnu i srednju školu, usmjeravanje ljudskih aktivnosti koje su bitne za dalji život. Tu veliku ulogu imaju treneri koji pripremaju djecu. Kad se postane vrhunski gimnastičar onda vam je otvoren cijeli svijet. Svake godine imamo natjecanje doslovno na svim kontinentima, obiđem doslovno cijeli svijet. Kada se obiđe cijeli svijet, onda počnete cijeniti i ono što imate kod kuće. Sada više cijenim svoju zemlju, svoj grad i doslovno uživam u životu svaki dan, jer sam vidio kako je to dalje. Ni u Njemačkoj, niti u dalekoj Australiji nije bolje nego kod nas, unatoč jednoj gospodarskoj krizi koja će proći.
Nakon ovih europskih i svjetskih trofeja kuda Robert ide dalje?
- Prošla godina je bila teška, gotovo su me otpisali, vrlo jaka konkurencija, no uslijedio je uspjeh. Očekuje me Svjetsko prvenstvo ove godine u listopadu, kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju 2020. Imam već šest finala Europskih prvenstava, očekujem uz malo sportske sreće plasman na olimpijske igre, gdje su svakako drugačija i poštenija pravila. Svakako na ovim natjecanjima očekujem neku od medalja. To bi bila kruna moja karijere, jer na Olimpijske igre u Tokio ne želim ići kao putnik, već kao favorit i u finalu. Volio bih pri kraju karijere biti na vrhu, onda je lakše otići. Ovaj moj put do sada je bio zapisan, no uvijek samo malo do vrha, četvrta i peta mjesta, no nisam odustao, išao sam naprijed. Gimnastika je specifičan sport jer treniraš godinama, a onda imaš samo jedan pokušaj da pokažeš i plasiraš se u finale. Sve velike sile imaju vrhunske gimnastičare, istočni blok je nekada uz Ameriku dominirao, no ti vrhunski sportaši su sada kao treneri svuda po svijetu i svijet gimnastike se jako proširio. Sada se cijeli svijet bavi gimnastikom.