JOŠ JEDNA VELIKA NEGATIVNOST NAŠE ŽUPANIJE IZAŠLA U JAVNOST  -

O tome u Velikoj reportaži piše Jutarnji list, autora Nikole Patkovića uz fotografije Emice Elveđi, koju u cijelosti prenosimo za naše čitatelje

Vrhunska i prekrasna vina, ukusna i obilna hrana, bogatstvo prirodnih ljepota, predivan krajolik kojim se kao na goblenu prostiru plodna polja, vinorodni brežuljci i šumama bogate gore i planine među kojima Papuk krije pravo blago geoparka otprije dvije godine zaštićenog i od UNESCO-a. Nisu je bez razloga još Rimljani u vrijeme svoje vladavine ovim krajevima nazvali Vallis Aurea iliti Zlatna dolina, kao što nije bez razloga njezin najveći grad Požega u 19. stoljeću prozvan “slavonskom Atenom”... No, slavna vremena ostala su daleko u prošlosti današnje Požeško-slavonske županije, i površinom i brojem stanovnika najmanje od pet istočnohrvatskih županija, a sadašnjost je uglavnom siva i turobna, premda njome dominiraju zelene livade, vinogradi, listovi duhana i lubenica...

Od svih pet slavonskih županija u ovoj je zasigurno najteža gospodarska situacija, pa iz te perspektive gledano, možda sljedeći podatak i ne bi trebao biti ogromno iznenađenje, no svejedno smo ostali pomalo šokirani spoznajom da u toj županiji ne postoji niti jedan jedini kategorizirani hotel. Turističkoj zemlji kakvom se Hrvatska predstavlja, ovaj podatak svakako nije na ponos i čast. Ne treba posebno naglašavati da je to jedina hrvatska županija s takvim slučajem. Podatak na koji smo nabasali pregledavajući popis kategoriziranih turističkih objekata u Republici Hrvatskoj, što ga je objavilo Ministarstvo turizma, djelovao nam je ipak kao potencijalna pogreška, pa smo ga prvo išli provjeriti u županijskoj Turističkoj zajednici.

 - Da, točno je. U cijeloj županiji nemamo niti jedan kategorizirani hotel. Prošle godine je, doduše, koncern Agram u centru Kutjeva završio obnovu tamošnjeg Dvorca koji su rekonstruirali i prenamijenili u hotel Dvorac, koji je ekskluzivno uređen i opremljen prema najvišim mogućim standardima, ali on radi tek povremeno, i to za njihove potrebe. Dakle, nije stalno otvoren i u njemu se ne može ostvariti noćenje kada se poželi, premda su nam vlasnici rekli kako bi to mogli povremeno činiti ako bi se pojavila potreba, potvrdila nam istinitost podatka o nepostojanju hotela u ovoj županiji Ivona Odvorčić Kahanek iz TZ Požeško-slavonske županije.

Svjetski poznata vina

Na ovom području vrlo je aktivan seoski turizam, koji se doduše ponajprije odnosi na područje Kutjeva, poznato po bogatim vinogradima i sjajnim vinima koje proizvode vrhunski lokalni majstori vinske kapljice i osvajači velikih svjetskih priznanja za svoja vina. No, smještajni kapaciteti na području županije gotovo su na razini statističke pogreške. U ovom trenutku, naime, u cijeloj županiji je 38 smještajnih objekata sa 709 ležajeva.

 - Svjesni smo da je to izrazito malen broj i kako bi on svakako trebao biti veći, na čemu konačno unatrag 2-3 godine mnogo radimo te pokušavamo pokrenuti stvari. Već spomenuti hotel Dvorac će, vjerujem, u dogledno vrijeme otvoriti svoja vrata i vanjskim gostima, no u isto vrijeme treba istaknuti i da je nikada dovršeni hotel u Velikoj kod tamošnjih Toplica dobio novoga vlasnika, koji, prema našim informacijama, planira završetak izgradnje tog objekta. Također, ozbiljni planovi za hotel postoje i u Pakracu.

To što nemamo pravi hotel koji je u stanju primiti 100-200 gostiju, svakako jest problem, jer nam propadaju prilike za organiziranje seminara, kongresa, simpozija i dolazak većih grupa, od kojih bi svi turistički i ugostiteljski djelatnici ovoga kraja imali koristi, no i unatoč tome, iako su brojke malene, svake godine bilježimo rast u broju noćenja 9-10 posto.

Vraćaju dugove

Da je tomu tako, potvrđuju i brojke. Tako je broj dolazaka u prošloj godini bio 11.516, a u 2012. bilo ih je 8748. U prošloj godini ostvareno je 27.438 noćenja, a u 2012. bilo ih je 19.533. Naravno, rastao je i broj ležajeva. S 414 prije pet godina na sadašnjih 709. Ne treba posebno naglašavati kako je to najmanji broj i dolazaka i noćenja od svih hrvatskih županija. To je nepobitna činjenica, od koje ne bježi ni Alojz Tomašević, aktualni požeški župan, sada već u drugom mandatu.

 - Pomalo je paradoksalno da u županiji nemamo niti jedan hotel, ali mislim da se tu mora sagledati i povijesni kontekst. Mi se nalazimo na izvrsnom geografskom položaju, s velikim turističkim potencijalom, ali nažalost, prošlost nam je bila turobna. Kada je riječ o turizmu, ja uvijek ističem Zvečevo, nekadašnje odmaralište tvrtke Končar na Papuku, koje je u ratu devastirano i nikada nije obnovljeno. Otkako sam došao na dužnost župana, pokušavam dogovoriti u trokutu s državom i Končarom da dođe do neke zamjene imovine i da Županija dobije na upravljanje prostor Zvečeva, jer za njega imamo zainteresirane potencijalne investitore. I sam sam svjestan da bez hotela ne možemo ostvariti ozbiljne turističke aktivnosti i planove, a da kao Županija bolje financijski stojimo, možda bismo ušli i u neki projekt JPP-a. No, mi još uvijek vraćamo dugove naših prethodnika iz prošlosti, rekao je Tomašević, koji je spomenuo i jedan drugi segment.

 - U našu županiju prošle je godine kroz poticaje u turizmu došlo 400.000 kuna, a u Istru 6 milijuna kuna. Što bi se dogodilo kada bismo na jednu godinu to okrenuli?, upitao se više za sebe Tomašević, svjestan i sam da to ipak ovisi o nekim drugim kriterijima. Ipak, vjeruje da njegova županija može turistički rasti, potvrdivši nam potencijalne investicije u završetak hotela u Velikoj, inače jedne od brojnih propalih velikih investicija nekadašnjeg “gospodara Zlatne doline” Vlade Zeca te hotela u Pakracu i Lipiku, ali i mogućnost otvaranja za javnost hotela Dvorac u Kutjevu.

No, dok se to ne dogodi, najveći smještajni kapacitet u ovom trenutku nudi se u selu Donji Emovci, predgrađu Požege, gdje je privatni poduzetnik Thomas Heinz Pandžić prije više od 10 godina krenuo u ambiciozan projekt realizacije svoga sna - izgradnje seoskog turističkog gospodarstva s brojnim popratnim rekreacijskim i edukativnim sadržajima. Za početak je kupio jedan manji komad zemlje izvan sela i svake godine se širio, dok nije došao do današnjih 70 hektara, gdje je smjestio izletište Zlatni lug.

Danas su tamo dva ribnjaka za sportsko pecanje, park za roštiljanje sa sjenicama, dječje igralište, sportski tereni, ribarska kuća, a po imanju se kreću crne slavonske svinje, jeleni lopatari, mufloni, slavonski podolac... koje su tamo odlučili uzgajati, pa im dolaze i učenici u školu u prirodi. Poslove oko Zlatnog luga u međuvremenu je prepustio najstarijem od tri sina, Leu, koji je ujedno i predstavnik Požeško-slavonske županije u Saboru HTZ-a. No, i Leo u ovim ljetnim mjesecima nije odolio s obitelji posjetiti našu obalu, pa nam je njihovu priču ispričao preko telefona, dok nas je kroz nju uživo vodio Marijan Bek, voditelj restorana i prenoćišta.

Puni vikendi

 - Restoran i sobe zapravo su trebali biti na prostoru izletišta, ali birokracija naše države nam je to usporila i evo dan-danas čekamo papire za lokacijsku dozvolu za cestu i ostale građevine koje smo tamo planirali raditi. Kada smo prije nekoliko godina uvidjeli da to neće ići kako bi bilo normalno, kupili smo u selu jednu kuću koju smo preuredili za prenoćište i restoran. Počeli smo s pet soba i 12 kreveta, a danas smo došli na 49 kreveta u 21 sobi. Znači, jedini smo u županiji u stanju primiti autobus gostiju. Restoran, pak, s unutarnjim dijelom gdje su tri sale, i terasom ima 300 sjedala. Osim toga, praktički smo završili i auto-kamp koji ćemo uskoro otvoriti - ispričao nam je Leo, dodavši da su sve financirali iz vlastitih sredstava i bez kredita, a jedinu potporu države dobili su za novoizgrađeni bazen u sklopu prenoćišta, gdje su sve sobe ekskluzivno uređene, klimatizirane, s internetskom i satelitskom TV mrežom.

 - Nama su vikendi puni cijelu godinu, a dobra je popunjenost i preko tjedna. Osim individualnih gostiju koji dolaze na kraće odmore, mnogo je i poslovnih ljudi, ali i lovaca. Već sada za zimu imamo 7-8 grupa lovaca, i to su uglavnom stranci - Francuzi, Talijani, Austrijanci, Nijemci, Slovenci... - ispričao je Pandžić, koji se nije iznenadio podatkom da u županiji nema niti jednog hotela. Znao je to, naravno. Ali, ne znači da ga neće biti.

Ministri s mora

- Ne znam za ostale, ali mi se u skoroj budućnosti vidimo u gradnji jednog mini hotela s 80-100 ležaja, no za to moramo otkupiti jedno zemljište koje smo zamislili. Problem je ovdje kada se događa neka veća manifestacija, kao što je primjerice skorašnji Aurea Fest u Požegi; tada kronično nedostaje ležaja. Mi ih trenutačno imamo dovoljno, ali zna se i nama dogoditi da zbog manjka kapaciteta ne možemo primiti neku grupu. Naravno, nastojimo pomoći, riješiti neki drugi smještaj, usmjeriti ih kolegama koji se bave istim poslom, ali to nije nimalo lako. Ipak, ja sam optimist, jer znam koliki potencijal se ovdje krije, a mi smo tek na 30-40 posto onoga što treba i može biti, istaknuo je Pandžić, kojemu se svidjela nedavno izrečena ideja ministra turizma Garija Capellija o planu da se ukine kategorizacija smještajnih kapaciteta.

- Mislim da to nije loša ideja. Mi smo registrirani kao prenoćište i nemamo kategorizaciju, a prije smo imali tri zvjezdice, iako imamo sve što je potrebno za četiri. No, problem je taj što ima dosta poslovnih ljudi kojima tvrtke ne dopuštaju da spavaju u hotelu s četiri zvjezdice, nego moraju u onome s tri, a neki opet imaju propisano da moraju biti u hotelu s pet zvjezdica. Fotografije danas mnogo pokazuju, a sam dolazak i boravak najbolji je lakmus da se vidi kakav je objekt. Ipak, nisam zadovoljan odnosom Ministarstva prema kontinentalnom turizmu. Imamo more, i to je naše blago, ali nije mi jasno zašto se i dalje najviše ono promovira, kada je već i više nego dovoljno izreklamirano. Za Jadran znaju na cijeloj kugli zemaljskoj. Zašto se sada ne bismo usmjerili na drugu stranu, na kontinent, središnju i istočnu Hrvatsku. Ministri su uvijek s mora, i na nas u unutrašnjosti se ne gleda s dovoljnom pozornosti, što je žalosno, jer imamo što i pokazati i ponuditi. Gost u našoj županiji ima što sedam dana raditi, a da pri tome možda i ne vidi sve što bi htio, zaključio je Pandžić.

Otprilike 25 km istočnije od Zlatnog luga, u već spomenutom Kutjevu, koje se može pohvaliti s 40-tak vrhunskih vinarskih kuća, dobivamo novu potvrdu o lošem stanju smještajnih kapaciteta. Tek jedan od tamošnjih sjajnih vinara odlučio se gostima ponuditi i noćenje. U prenoćištu obitelji Sontacchi dostupno je 14 ležaja u 5 soba. Malo je reći da je riječ o predivnom doživljaju, jer su gotovo sve sobe opremljene starinskim namještajem iz njihove stare kuće, koje su generacije čuvale i prenosile s koljena na koljeno. O prenoćištu i ugostiteljstvu danas se brine najmlađi član Antun. Sontacchiji su se inače u ovaj kraj doselili krajem 19. stoljeća s područja Trenta u Italiji.

Talijani u Kutjevu

- Došla je ovdje cijela obitelj, na čelu s mojim šukundjedom. U spomen na njih tako su nazvane u sobe - Leonardo, Tomaso, Antun, Miroslav i Davor. Primjećujete, naravno, kako su se talijanska imena s godinama pretvarala u hrvatska, pa danas u obitelji više nitko i ne govori talijanski, ali prezime jasno govori o podrijetlu. Vinima su se nekada bavili za svoje potrebe, a onda su i oni počeli raditi za tržište, iako su s 10-ak tisuća litara najmanji vinari u Kutjevu. No, njihove birane sorte - Graševina, Pinot crni i Cabernet frank, te ponos kuće vino Kitokret, danas su vrlo traženi i rado viđeni na stolovima u cijeloj Hrvatskoj. Tu je i kušaonica, a lijepo uređeno dvorište krasi najveća kamena boca vina s pripadajuće dvije čaše u Hrvatskoj. Sa sobama su počeli prije dvije godine i rade prema principu Bed&breakfast.

 - Evo, upravo se odjavio jedan mladi par Nizozemaca. Sletjeli su u Zagreb, uzeli rent-a-car i došli kod nas na jedan dan, a ja sam ih nagovorio da ostanu još jedan. Sada su preko Bosne otišli za Dubrovnik. Neki dan su mi bili Amerikanac i Meksikanka, ma dolaze ljudi iz cijeloga svijeta, ostanu jedan, dva, tri... dana, a omjer stranih i domaćih turista je pola-pola - priča Antun Sontacchi, koji se oglašava na Booking.comu. Njemu osobno, kaže, nije problem što u županiji nema hotela, iako bi vjerojatno i sam imao više posla u ugostiteljskom smislu.

 - Sigurno je da bi on dobro došao svima, ali ja sam trenutačno zadovoljan ovime što imamo. U 2015., od svibnja, kada smo otvorili sobe, imali smo 450 noćenja, prošle godine 850, a ove računamo preko 1000. Znači, rastemo svake godine, ali ne spavamo nego se i dalje razvijamo, pokazuje nam najmlađi Sontacchi prostorije u kojima je u završnoj fazi instaliranje saune i jacuzzija. U zgradi u dvorištu, pak, bit će i nove dvije sobe. On je za turiste spreman. Jednako tako i Igor Salak. Požežanin koji je s trojicom prijatelja prije 11 godina kupio četiri razrušene vikendice na Novom Zvečevu. Riječ je o vikend naselju smještenom odmah iznad spomenutog odmarališta Zvečevo. Godinama je to bila njihova mala oaza za smirenje duše u čistoj divljini netaknute šume. No, od početka ove godine njih su četvorica komercijalizirali svoje kuće, koje su danas prave luksuzne vile s bazenima, saunama i jacuzzijima, koje su nazvali Montis Aurea.

Ogroman potencijal

 - Mi smo tek počeli, ali zadovoljni smo interesom i brojem gostiju s obzirom na to da smo novi u ovom poslu. Mislim da ovaj kraj ima ogroman turistički potencijal, no problem je što se Slavonija još uvijek nije dovoljno dobro pozicionirala na turističkoj mapi Hrvatske, iako imamo prekrasne prirodne ljepote i dobre resurse. Na tome se treba mnogo više poraditi općenito u Hrvatskoj, zaključio je Salak.

Da se ipak nešto pokreće, potvrđuje i nedavno otvorenje auto kampa Duboka u Velikoj, gdje je u dva mjeseca ostvareno 206 noćenja. No, sve prepoznatljivosti - od lipičkih toplica i ergele, preko pakračke kovanice Slavonski banovac, požeške barokne jezgre i standarda Okusi Slavonije, Parka prirode Papuk, kutjevačkih i pleterničkih vinskih cesta... i dalje će biti tek kap u nekadašnjem Panonskom moru od onoga što bi ovaj kraj mogao i trebao turistički ponuditi te tako povećati i svoj gospodarski potencijal, piše Jutarnji list na svom portalu u opširnoj reportaži koja je izašla 13. kolovoza.