RAZGOVOR S POVODOM: požeško-slavonski župan Alojz Tomašević dočekuje i treću Novu godinu kao prvi čovjek županije -

Na isteku je 2015. godina, po nekima uspješna, po nekima manje uspješna, a kao prvi čovjek Požeško-slavonske županije, kao župan Alojz Tomašević dočekuje i treću Novu godinu. Kakvi su mu dojmovi, kako je zadovoljan, koje projekte je proveo, a koji su pred njim, pokušali smo saznati u razgovoru.

Evo treću godinu dočekujete kao župan Požeško-slavonske županije. Čime ste posebno zadovoljni u ovom periodu?
- Da točno, ovo je treća nova godina i zapravo konstatiramo kako vrijeme brzo prolazi. kada govorimo o zadovoljstvu, ja sam zapravo zadovoljan što sam uspio sa suradnicima, kojih je sve manje u županiji, jer ljudi odlaze i smanjen je broj zaposlenika, podići jednu razinu profesionalnosti i odnosu prema samom radu. S druge strane odnos u zajednici gdje smo prepoznali koji su to zajednički projekti na kojima motamo zajednički i raditi. Čujem to i od ljudi kada razgovaram s građanima, da županijski uredi nisu više strano tijelo, nego prostor gdje čovjek treba i može doći, tražiti rješenje svoga problema. Apsolutno smo ubrzali sve izdavanje dokumenata, od lokacijskih i građevinskih dozvola, legalizacije. Jasno smo rekli kome god je potreba za još bržim rješavanjem mi smo na raspolaganju. Stari model promišljanja rada sa strankama, uredovnog vremena i dana, kada su ljudi stajali u redu i čekali, je završena priča. Na tome inzistiram i od mojih suradnika tako i svih djelatnika županije. Možda još u nekim glavama postoji promišljanje da su službenici važniji od ljudi koji dolaze, daju svoje ideje, promišljanja. Obrnut je sustav i siguran sam da će od slijedeće godine pokazati još više, jer građani sve više pokazuju da cijene vrijednost naših agencija i savjetnika. Kroz sustav je za ovo vrijeme prošlo i 50-tak vježbenika, mladih ljudi, koji nakon svog vježbeničkog staža odlaze i kažu da su nešto naučili, vidjeli i shvatili da to nije baš tako jednostavno. Naučili su profesionalnu suradnju. Zadovoljan sam i s izvrsnom suradnjom s načelnicima i gradonačelnicima gdje smo sve uspjeli podrediti gospodarstvu, što je i moj princip i način rada. Zanima me samo kako pomoći razvoj gospodarstva. Uspjeli smo stabilizirati proračun i promijenili financijske tokove, uspjeli izvući Dom zdravlja koji sada posluje pozitivno, Hitna služba, Zavod za javno zdravstvo. Tu sam zadovoljan što nemamo otpora niti kod jednog djelatnika, a problem odmah rješavamo.

Gdje se vidi poseban pečat baš Alojza Tomaševića u Požeško-slavonskoj županiji?
- Mislim da pečat koji se dogodio je biti svagdje. Biti ne samo skakao iz paštete, nego čovjek iz naroda. Takav sam i živim život ovog prostora. Ja sam čovjek Slavonac i moram biti s ljudima. Kada sam bio u kampanji ljudi su mi govorili, „sada ste tu a 'ko zna kada ćete ponovno doći“. Ja sam okrenuo priču i rekao bit ću uvijek, a evo preko 60 puta sam bio u Pakracu i Lipiku i ove dvije i pol godine, ili gotovo u svim selima i naseljima općina i gradova, a tako će biti i ubuduće. Želim biti i dalje župan, moji vojnici znaju da sam i general, ali ja i dalje želim biti onaj obični Lojza, koji će zajedno s prijateljima gdje god se susretnu, pružiti ruku, porazgovarati, pričati o problemima, pa i zapjevati, što sam pokazao. Svi smo mi samo prolaznici, a ja sam zahvaljujući glasovima naših ljudi postao župan, a kako bi ja sada mogao odmaknuti se. Želim živjeti sa svima, i ostat ću takav.

Koje ste projekte uspjeli uspjeli provesti u proteklom razdoblju?
- Prvi od projekata je reorganizirati pristup u rješavanju problema i gospodarstvu. Ne mislim samo na projekte kada dođe nekakav novac i mi nešto izradimo, ima i takvih projekata, no učinkovitost je bitna. Priskrbili smo desetak milijuna kuna za naše građane iz Fonda za energetsku učinkovitost. Projekte obnavljanja škola gdje se izmjenjuju fasade, obnavlja energetska učinkovitost i dobivamo štednju, a ta sredstva možemo usmjeriti u druge tokove. Kada razgovaramo o projektima ponosan sam što smo napravili desetke projekata u suradnji s općinama i gradovima, sa našim privrednicima za budućnost. Čekamo otvaranje natječaja da ta sredstva privučemo iz kohezijskih fondova EU. Važan projekt koji smo napravili je prepoznatljivost naše županije u Hrvatskoj, ali u širem prostoru. Pokrenuli smo jedan smisao naše poljoprivrede i turizma, i neću stati dok naša poljoprivredna gospodarstva ne budu stavljena u funkciju kakvu želimo. Želimo provesti projekt zadrugarstva ili udruživanja ljudi, jer jedino zajedno možemo opstati ili pojedinačno propasti. Smatram da vrijedni ljudi ovog kraja trebaju opstati. Naše poljoprivredne proizvode plasirati ovdje u Hrvatskoj kroz turizam, lovni turizam koji smo prezentirali šire. To trebamo kapitalizirati i stoga smo pred otvaranjem i turističke agencije koja će pomoći u razvoju turizma.

Koje projekte planirate u narednom razdoblju u županiji?
- Potpisali smo ugovore o partnerskom odnosu u razvoju turizma u Lipiku i Pakracu, u Velikoj očekujemo rješavanje slijedeće godine projekta s bazenima, projekt na kojem radimo je i odmaralište Zvečevo, projekt akumulacije Kamenska je gotov, a očekujemo da Hrvatske vode to pokrenu. Ta brana i akumulacija su ključ opstojnosti naše županije, jer smo samo ove godine imali 104 milijuna kuna štete od suše, a prošle godine 180 milijuna kuna štete od poplava. Mi sa investicijom od 60 – 70 milijuna kuna rješavamo i poplave i sušu, pa tko je tu onda lud, da taj projekt nije krenuo. Ja vjerujem da ću u ovom mandatu taj projekt završiti. Tu je i projekt brzog izlaska na autocestu, što je za nas strateški projekt. To su prevažni projekti za nas koje kada realiziramo, postajemo interesantno središte i ova zlatna dolina postaje centar kompetentnosti za prehrambenu i drvnu industriju, njih nekoliko su i sada lideri u Hrvatskoj. Tom brzom cestom dobivamo i turiste koji će doći u naš kraj.

Veliki pobornik ste i stalno pozivate mlade ljude i mlade obitelji da ne odlaze iz najljepše hrvatske županije i predivne Slavonije?
- Ako je po popisu stanovništva u zadnjih deset godina uza 10 tisuća ljudi smanjen broj stanovništva naše županije, nešto je biološki, ali nisu svi umrli, nešto je i odselilo. Najveći je problem kada odlaze mladi ljudi posebno kada odlaze cijele obitelji. To je strašno i mi ćemo tome stati na kraj. Kuda je manji broj djece i neupisivanje u vrtiće i škole mi tim odlaskom obitelji dobivamo generacijsku prazninu. Prošao sam pola svijeta, školovan u puno zemalja, vidio sve i zato tvrdim da nema ljepše zemlje od Hrvatske i boljeg prostora za život od naše županije. To mladim ljudima i govorim, idite i školujte se, uzmite znanje, ali se vratite na svoju očevinu i tu primijenite to znanje. Ne trebamo svi živjeti u velikim gradovima, jer danas tehnologija dozvoljava da sa tvrtkom možete poslovati i u Požegi, Pleternici ili Kaptolu i biti jednako uspješan kao onaj u Zagrebu. Život standard može biti i bolji ovdje na našim prostorima, nego u velikim gradovima. Ovdje je i start jeftiniji, riješiti krov nad glavom jeftinije. Problem su za sada radna mjesta, no zato i pozivam mlade ljude da ne traže da netko drugi rješava njihove probleme, nego ih sami moraju rješavati. Sami sebi moraju stvoriti radno mjesto, što će biti puno lakše ako se i povežu. To su kooperativni odnosi, zadrugarstvo s kojim mogu uspješno pobijediti na tržištu. Kod mladih ljudi vidim, što me često i boli, jedno nezadovoljstvo, jer im netko puni uši kako je nekada jako bilo dobro. Bilo je samo dobro ako si bio mlađi 30-tak godina, samo to je bilo dobro, a mi znamo i vremena kada ničega nije bilo, ni kave, ni faksa, ni struje, ni benzina. Danas kada svega imamo mora biti više pozitivizma. Mladi čovjek sa završenim fakultetom uz modernu tehnologiju i pet prijatelja su ključ i nukleus razvoja budućih radnih mjesta. Županija i financira otvaranje poduzeća, mogu dobiti inicijalna sredstva i od gradova, samo treba inicijative i pozitivnog razmišljanja. Apatija je tu najgora, nesigurnost i razmišljanje da ništa ne možeš učiniti.

U poljoprivredi i turizmu vidite najveću šansu za razvoj županije. Što se poduzima po tom pitanju?
- Ako ništa nemate a zasadite, dobit ćete, što je jedini ključ za stvaranje nove vrijednosti, ključ razvoja i stvaranja kapitala. Zašto poljoprivreda, pa zato što smo županija s poljoprivrednim gospodarstvom, velikim mogućnostima i kapacitetima. Tu ćemo razvijati povrtlarstvo, stočarstvo, ratarstvo, jer mi ničega nemamo dovoljno. Kada bi i imali dovoljno, ponovno nam dolazi povezivanje i okrupnjavanje da na tom tržištu budemo jaki. Znači otvorene su nam ogromne mogućnosti, a pogotovo kada s akumulacijom Kamenska stvorimo 40 milijuna kubika vode, kojom možemo upravljati, navodnjavati tisuće hektara. Tu su nam i bio plinska postrojenja koja ćemo graditi u Lipiku, Pleternici, Jakšiću i Kaptolu, što je poveznica razvoja energetika i stvaranje energije iz silažnog kukuruza. Što znači da naši poljoprivrednici mogu proizvoditi silažni kukuruz. Dobiva se električna energija, ali se otvara i velika količina toplinske energije koju po zakonu moraju usmjeriti ka potrošačima. Uz navodnjavanje to je idealna prilika za stvaranje plastenika i proizvodnju, od povrtlarstva do voćarstva. Nusprodukt je humus koji se gotovo besplatno vraća na zemljišta i time poboljšavamo kvalitetu, a za sav taj dio se dobiva i poticaj. Dobivamo ekološku proizvodnju i konkurentni u našem turizmu na Jadranu, ali i našem turizmu jer ćemo biti interesantni, imat ćemo i sve više toga za vidjeti. Naša poljoprivredna gospodarstva se mogu tada baviti i turizmom u ruralnom prostoru. Pokazati svoju povijest i kulturu ali i život običnih ljudi na selu što je za stanovnike velikih gradova interesantno. To su pokazale i Austrija i Švicarska i mi od tih mogućnosti ne trebamo bježati. To je turizam 365 dana, uz lovni turizam. Moramo povezati tri ministarstva, poljoprivrede, gospodarstva i turizma, koji trebaju biti ključ razvoja. Moramo već danas znati koliko trebamo grla stoke, svinja, govedine za iduću turističku sezonu, od Dubrovnika do Istre i tu Slavonija ima interes. Od toga neću odustati, najbrži razvoj se može postići u poljoprivredi mi od toga dobro živjeti.

Veliki ste pobornik potrebe prilagođavanja srednjoškolskih programa stvarnim potrebama našeg gospodarstva, a što se u Europi već radi dugo godina?
- Odmah u startu kažem, izražavam nezadovoljstvo modelima i dosadašnjem pristupu srednjoškolskog obrazovanja. Nisu tu krivi profesori i nastavnici nego programi koji su takvi napisani, što nije dobro. Ponovno se moramo vratiti ne samo što je viđeno u Europi, nego je to nekada viđeno na ovim našim prostorima. Primjerice naša Poljoprivredna škola slavi 130 godina postojanja koja je osnovana zbog potreba i pomoći poljoprivredi tada. Moramo promijeniti kurikulume, programe, omogućiti da mlada osoba koja želi biti stolar, tesar, mesar, kuhar, konobar, slastičar, poljoprivrednik, stvarno to u školi mora naučiti. Za sada imamo sustav da učenik završi poljoprivrednu školu a da nije nikada upalio traktor, ili neki majstori koji se zaposle a da neznaju ništa raditi jer nemaju dovoljno prakse. Teorija je važna ali treba reći kolike su to količine a okrenuti se više praksi i to prilagoditi godinama obrazovanja. Kada učenik završi poljoprivrednu školu on mora znati voditi svoje poljoprivredno gospodarstvo. Tu inicijativu moraju potaći i nastavnici i profesori, a ja kao najbolju poljoprivrednu školu u Hrvatskoj vidim našu školu. Zbog toga ćemo uspostaviti i farmu muznih krava simentalske pasmine, mini farmu crne slavonske svinje, ali i pasmine landras, hladnjaču 600 tona za voćare i povrćare i uz nju dva preradbena pogona da pokažemo da se ništa ne mora baciti. Iz hladnjače nešto ide za tržište a nešto se baca, e upravo to mora ići u preradu, za pekmez, marmeladu ili drugo. Škola će u svojim laboratorijima raditi i analize od zemljišta do plodova i dati ključ kako voditi poljoprivrednu proizvodnju. U školama moramo naučiti djecu i kako se radi i zarađuje, a prijatelji iz škole mogu postati i zadrugari. Takva situacija je i sa ostalim obrtničkim zanimanjima. Tako vidimo i ekonomska promišljana na ekonomskoj školi, gdje trebamo raditi ne s fiktivnim, nego stvarnim poduzećima i realno kroz školske zadruge poslovati, što dozvoljava i zakon. I škole na taj način mogu biti pokretači razvoja, biti konkurentne i zanima me da budu najbolje. Mene nikada nije ni kao vojnika zanimala prosječnost, nego uvijek biti najbolji.

Vjerojatno ste zadovoljni što je zadnja Skupština jednoglasno usvojila jedan od najvećih proračuna ove županije, pogotovo što gotovo 50% proračuna čine sredstva koja ste privukli kroz projekte?
- To je prvi puta ove godine da smo napravili drugačiju strukturu programa s ministarstvima. Proračun je 75% veći nego prošle godine, gotovo 204 milijuna kuna s obvezom praćenja financija u svim ustanovama gdje je županija osnivač i formiranjem zajedničke riznice. To je malo otežavajuća okolnost za djelatnike županije, no mi smo je prihvatili i želimo je realizirati. Ovoliki proračun nikada nije bio i očekujemo da smo ga napravili razvojnim i socijalno prihvatljivim. Traži od nas da sredstvima upravljamo uz određene uštede koje bi ponovno mogli investirati. Ove godine završavamo zadnje rate za sportske dvorane, ostaje jedan dio sredstava koje ćemo sigurno preko strukturnih i kohezijskih programa plasirati, možda u energetiku. Drugačije promišljanje kreće od slijedeće godine. Još nas opterećuju krediti za dugove iz prošlosti, koja bi da ih nemamo bila itekako dobra za investiranje u poljoprivredu ili obrtnička zanimanja. Ja očekujem da ćemo uz ova sredstva privući i dodatna sredstva apliciranjem na fondove. Postali smo malo prepoznatljivi bankarskom sustavu jer više nismo zadnji. S proračunom i žilavost našeg gospodarstva mogu reći da naša županija napreduje sve bolje i bolje. Nismo više zadnji i slijedeća godina će biti puno bolja. Pomiču se i radna mjesta s mrtve točke, a uz projekte naših općina i gradova očekujemo jedan veliki zaokret i uskoro ćemo biti u sredini i gornjem dijelu.

Što biste poručili stanovnicima vaše županije?
- Kao svake godine, vrijeme je Božića, blagdana i Nove godine, a ja bi zaželio svima sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu iduću nadolazeću godinu, da ona bude godina pokretanja, zaokreta i boljeg životnog standarda. Želio bih da svi ono što zacrtaju i ostvare, da se mladost vrati i ostane ovdje, a starijima dobro zdravlje te da mladim ljudima pomognu savjetima da svi zajedno živimo uspješnije. Samo mi i jedino mi možemo riješiti svoje probleme, nemojmo se bojati ničega, budimo ponosni što živimo u predivnoj domovini i ponosni što živimo u najljepšoj, Požeško-slavonskoj županiji. Nemojmo promišljati ni malo da je netko bolji od nas, nego pokažimo svoj ponos i inat. Svima čestit i blagoslovljen Božić i sretna Nova 2016. godina.

Tekst/foto: Vladimir Protić