POŽEGA - Gradsko vijeće Grada Požege održalo je u Gradskoj vijećnici svoju 26. sjednicu na kojoj se našlo 6 točaka Dnevnog reda. Na sjednici je nazočilo 17 vijećnika, a najvažnija točka zbog koje se morala održati sjednica je Odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Požege za 2024. godinu koje će se dodijeliti na Svečanoj sjednici uoči Dana grada i obilježavanja 797. godišnjice postojanja grada Požege.
Sve je počelo s Aktualnim satom koji traje pola sata pa uglavnom svi zainteresirani vijećnici, a 99% pitanja postavljaju vijećnici oporbe, ne mogu postaviti sva pitanja koja su namjeravali. Već na početku Aktualnog sata zaiskrilo je između vijećnika SDP-a i gradonačelnika Željka Glavića. Na optužbe da im na pitanja odgovara bahato, ne uvažava ih kao vijećnike, gradonačelnik je to komentirao s jednom rečenicom "Kakva pitanja, takvi i odgovori", te pojasnio da se u početku trudio odgovoriti na pitanja u punom opsegu, ali kada je vidio da njih zapravo odgovor i ne zanima, nego samo politiziranje i negacija svega što se u gradu radi, odustao je od takve prakse.
Vijećnike je najviše zanimalo kako ide projekt Trga sv. Trojstva, izgradnja podzemne garaže i kakva će biti nova regulacija prometa preko požeškog trga, projekt Sportske dvorane kraj Gimnazije, koja nije nikada izgrađena, a sada i neće jer se takvi projekti mogu graditi samo ako su nositelji Osnovne škole, pa će se dvorana možda izgraditi kao dvorana kojoj će prijavitelj biti OŠ Julija Kempfa, a mijenja se i osnivač, pa će to biti grad Požega. Kako je sve do dozvole vodila Požeško-slavonska županija, sada će to preuzeti grad Požega i očekuje se skori natječaj. Gradit će se trodjelna dvorana koju će koristiti OŠ Julija Kempfa, Gimnazija Požega i Glazbena škola Požega, uz financiranje resornog ministarstva i Požeško-slavonske županije. Vijećnike je zanimala i Atletska staza, i rečeno im je da je to sve odradila struka, koja je rekla da i atletska staza od 6 traka zadovoljava sva natjecanje, te nemora biti 8 staza. Zatim mogućnost provedbe ankete među roditeljima o proširenju dnevnog boravka i za učenike 3. i 4. razreda, što po odgovoru pročelnice Maje Petrović nije moguće jer škole nemaju adekvatnih učionica za produženi boravak. Sve će se vjerojatno riješiti izgradnjom nove Osnovne škole u Babinom Viru, kad će se rasteretiti postojeće škole i dobiti mogućnost organizacije jednosmjenske i cjelodnevne nastave.
Jednoglasno su vijećnici usvojili Odluku o dodjeli javnih priznanja Grada Požege u 2024. godini, a većinom glasova, jer je bilo neodlučnih i protiv Izvješće o radu Gradonačelnika za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. godine. Većinom glasova usvojen je Prijedlog analize stanja Civilne zaštite za Grad Požegu u 2023. godini, te Prijedlog Odluke o davanju suglasnosti za provedbu ulaganja u nerazvrstane ceste u naselju Novo Selo, Vinorodna ulica. Usvojena je i Odluka o odricanju od prava prvokupa na nekretnini k.č.br. 1419/2, u k.o. Požega, a riječ je o zgradi Obrtničke komore u Ulici Franje Thauzyja.
Gradsko vijeće odlučilo o javnim priznanjima za 2024. godinu kako slijedi:
Javna priznanja Grada Požege prema odluci Gradskog vijeća ove godine bit će dodijeljena Tinu Kolumbiću, Željku Balogu, Georgiju Dikliću, Nadi Ušurić, Marini Mihelčić, Goranu Matijeviću i Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Požega.
Počasnim građaninom grada Požege proglašen je Tin Kolumbić
hrvatski pjesnik, pripovjedač i dječji pisac, rođen u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru. Rođen je 11. srpnja 1936. godine, a Dominikansku klasičnu gimnaziju završio je u Bolu na Braču, a potom Višu pedagošku školu u Mostaru. U Požegi je živio i radio od 1965. do 1989. godine kao nastavnik hrvatskog jezika pri čemu je na mnoge generacije požeških učenika ostavio značajan trag. Utemeljio je Kazalište mladih u Požegi iz kojega je poniklo nekoliko poznatih hrvatskih glumaca poput Nade Gaćešić, Tomislava Rališa i Antonije Stanišić.
Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo je objavljivati svoja djela, a tijekom svog gotovo tridesetogodišnjeg života i rada u Požegi objavio je ukupno devet knjiga. Tin Kolumbić je u Požegi 1971. godine kao predsjednik Ogranka Matice hrvatske pokrenuo i uređivao književno-kulturni List Hrvatska pokrajina koji je 1972. godine nakon nasilnog gašenja Hrvatskog proljeća zbog „nacionalizma" sudski zabranjen.
Nakon odlaska iz Požege i dalje nastavlja aktivno stvarati te objavljuje brojna djela. Godine 1990. dolazi u Opatiju, gdje osniva i vodi književnu tribinu, a 1995. vraća se na rodni otok, u grad Hvar gdje je bio predsjednik Ogranka Matice hrvatske i urednik Matičina glasila Hanibalova luč do 1998. godine. Suradnik je Dramskog studija mladih Hvar za koji piše dramske tekstove.
Pjesme, pripovijetke, književne prikaze, eseje i druge priloge objavio je u listovima i periodici, a bio je i izvjestitelj za Glas koncila, te dopisnik Slobodne Dalmacije.
Surađivao je u dječjim listovima Modra lasta, Radost, Smib, Cvitak, Oblutak i Prvi izbor. Višestruki je dobitnik nagrade „Drago Gervais", a 2007. godine primio je književnu nagradu „Dubravko Horvatić" za poeziju.
Nagrada za životno djelo dodijelit će se Željku Balogu
Željko Balog rođen je 3. ožujka 1949. u Tomašancima pokraj Đakova, a školovao se u Požegi i Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu te 1973. godine postao stalni profesor engleskog jezika u požeškoj Gimnaziji. Izdvajajući se kao organizator, preuzeo je brigu o Kino klubu "Gimnazija", koji je vodio sve do umirovljenja.
Posebno se istaknuo tijekom Domovinskog rata kada je kao snimatelj za Narodnu zaštitu dokumentirao ključne trenutke u Požegi, uključujući oslobađanje požeške kasarne 17. rujna 1991. godine (snimke su kasnije predstavljene na svjetskim televizijskim stanicama). Član je Hrvatskog filmskog saveza, a od 1997. do 2018. bio je član Izvršnog odbora svjetske filmske organizacije UNICA-e. Osim toga, inicirao je i organizirao Hrvatski festival jednominutnih filmova u Požegi, najstariji međunarodni filmski festival u Hrvatskoj, koji je postao prepoznat na globalnoj razini. Za svoj izniman doprinos tehničkoj kulturi, Željko Balog je nagrađen Državnom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić 1993. godine. Njegova dugogodišnja predanost filmu nastavila se i nakon umirovljenja, s brojnim programima i inicijativama koje je pokrenuo, poput "Art kina" i "Požeškog filmskog tjedna". Svoj doprinos razvoju tehničke kulture prepoznala je i Hrvatska zajednica tehničke kulture, dodijelivši mu povelju povodom 50. obljetnice.
Željko Balog, uz podršku suradnika, ostavio je neizbrisiv trag u filmskoj kulturi Požege te dao veliki doprinos raznovrsnim kulturnim događanjima u Požegi.
Nagradu za životno djelo primit će i Georgije Diklić
Georgije Diklić rođen je 14. studenog 1933. godine u Dopsinu, općina Vladislavci gdje je pohađao Osnovnu školu, a kao đak požeške Gimnazije maturirao je 1953. godine. Diplomirao je na Medicinskom i na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Nakon završetka studija zaposlio se u Medicinskom centru u Požegi. Upućen je na specijalizaciju iz radiologije u Klinički bolnički centar Zagreb, a nakon završene specijalizacije 1970. godine utemeljio je Odjel radiologije u požeškoj bolnici. Georgije Diklić objavio je značajan broj radova kao prvi autor iz područja kliničke radiologije, u za to doba istaknutim časopisima. Aktivno je sudjelovao na jugoslavenskim kongresima radiologa, zatim na europskim kongresima u Beču, Parizu i Hamburgu te na svjetskom kongresu u Rio de Janeiro u Brazilu. U Požegi je organizirao Osmi znanstveni skup radiologa na kojemu je sudjelovalo 150 radiologa. Cijeli radni vijek proveo je u Medicinskom centru u Požegi i požeškoj bolnici. Kao pomoćnik ravnatelja dao je značajan doprinos u izgradnji požeške bolnice.
U vremenskom razdoblju od 1936. do 1980. godine, akademski naslov primarijus su dobila četiri liječnika požeške bolnice među kojim je bio i radiolog Georgije Diklić, dr.med. koji su utrli put stručnom i znanstvenom radu požeške bolnice.
Pored liječničkog poziva osnovao je kinološku udrugu u Požegi, bavio se sindikalnim radom a osobito se angažirao u kulturnom i vjerskom životu Požege i Hrvatske. Značajan doprinos dao je u organizaciji arheološkog iskapanja benediktinske opatije svetog Mihovila na lokalitetu Rudine kada je aktivno surađivao s biskupom Đurom Kokšom, a aktivno surađuje i s Gradskim muzejom Požega u očuvanju kulturne baštine Požege.
U Domovinskom ratu bio je Predsjednik mirotvornog pokreta koji je pridonio mirnoj predaji požeške vojarne, a kao kršćanin dao je neprocjenjiv doprinos ekumenizmu u intenzivnoj suradnji s kardinalom Franjom Kuharićem, biskupom Đurom Kokšom, požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, episkopom Emilijanom Marinovićem, don Živkom Kustićem, uglednim požeškim svećenicima Josipom Dumićem i Vjekoslavom Marićem te akademikom Matkom Peićem i drugima. Kao član Republičke vjerske komisije sudjelovao je u organizaciji dolaska Pape Ivana Pavla II u Hrvatsku 1994. godine. Objavio je nekoliko samostalnih publikacija, a u pripremi je monografija o plemićkoj obitelji Kraljević.
Životni put primarijusa Georgija Diklića, dr.med. je put hrabrog i dosljednog liječnika, kršćanina i humanista.
Godišnja nagrada Grada Požege dodijelit će se Marini Mihelčić.
Marina Mihelčić, rođena je Zagrebu. Gospođa Mihelčić svojih 40 godina uspješnog radnog vijeka posvetila je plesu i radu s mladima, o čemu svjedoče brojne medalje i priznanja osvojena diljem Hrvatske i u inozemstvu, a time i promociji grada Požege na brojim međunarodnim i svjetskim natjecanjima s Požeškim mažoretkinjama, plesačima Plesnog studija Marine Mihelčić, Twirling kluba i Plesnog kluba Boa.
Marina Mihelčić započela je svoj plesni put kroz školu za klasični balet, da bi potom školovanje nastavila u međunarodnoj baletnoj školi u Primoštenu kod poznatog baletnog pedagoga, Oskara Harmoša i Ane Roje. U Požegu dolazi 1979. godine nakon udaje za dr. Ivicu Mihelčića, a prije nego je osnovala Plesni studio, iza sebe je imala zanimljiv plesni put. Započela ga je u Zagrebu u školi za balet i ritmiku na Ilirskom trgu. Nakon toga je svoje obrazovanje nastavila u SAD-u, na sveučilišnom plesnom centru u Salt lake Cityu. Prvi plesni počeci u Požegi započeli su 1983. godine. Sljedeće godine gđa. Mihelčić započinje s radom u Glazbenoj školi i tada se rađa ideja o otvaranju vlastite plesne škole, te počinje držati sate plesa u sadašnjoj Sportskoj dvorani „Tomislav Pirc”, a prvo priznanje uručeno joj je od strane gđe. Silvije Hercigonja nakon nastupa u Kazalištu Trešnja. Zaslužna je za osnivanje Požeških mažoretkinja koje su svoje nastupe okrunile brojnim medaljama te logičan slijed postaje osnivanje Twirling klub Požega koji ubrzo postao dio HOO-a, a 2007. godine Marina Mihelić postaje predsjednica Hrvatskog Twirling Saveza koji vodi već sedamnaest godina. U međuvremenu je položila i dobila licencu za trenera i međunarodnog suca.
Marina Mihelčić je kroz 40 godina svojim pedagoškim radom i kreativnošću dala veliki doprinos kulturnoj sceni u gradu Požegi i zaslužni je promotor aktivnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena djece i mladih.
Povelju humanosti Grada Požege primit će Nada Ušurić.
Nada Ušurić rođena 23. studenog 1957. godine u Požegi, a svoj radni vijek od 1976. do 1996. godine provela je u tvornici Zvečevo, da bi potom deset godina radila u tvrtki Mungos kao pirotehničarka, sve do umirovljenja 2006. godine. Gospođa Ušurić bila je sudionica Domovinskog rata kroz Civilnu zaštitu, a kao uspješna sportašica istaknula se svojom igrom u Rukometnom klubu Zvečevo.
Osim rada u tvrtki Mungos, bila je začetnica i jedna od osnivačica Sindikata pirotehničara koji se izborio da se pirotehničari priznaju kao profesija i da imaju svoja prava, pogotovo u slučaju stradavanja. Nada Ušurić dobitnica je ordena Katarina Zrinska za dobrovoljno darivanje krvi (75 puta), a sveukupno do sad, darovala je krv 96 puta i po tome je jedinstvena na našem području.
Zahvaljujući Nadi Uršić kao i njenim radnim kolegama koji nisu razmišljali o ugrozi svojih života, Požeško-slavonska županija je od studenog 2022. godine i službeno županija bez minsko sumnjivih područja.
Godišnju nagradu Grada Požege primit će i Goran Matijević.
Goran Matijević rođen je 13. ožujka 1974. godine u Požegi, obrazovao se u Požegi, Valbadonu i Zagrebu i ima stečena zvanja inženjera riječnog prometa, diplomiranog inženjera cestovnog prometa, mastera prava - smjer sigurnost i kriminalistika, te doktora znanosti iz područja ekonomije (poslovno upravljanje u logistici), da bi 2023. godine bio izabran u nastavno-znanstveno zvanje docenta iz užeg znanstvenog područja - menadžment.
Radni vijek započeo je u Spin Valisu u Požegi, a od 1994. godine zaposlen je u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske gdje danas, u zvanju glavnog policijskog inspektora obavlja poslove vezane uz nadzor, planiranje i prevenciju. Inicijator je, osnivač i član aktualnog Vijeća za prevenciju za Grad Požegu kroz koje je realizirao brojne preventivne projekte.
Bio je sudionik Domovinskog rata (HRVI) i nesebični je darivatelj krvi (62 puta) te je za navedeno primio odlikovanja i priznanja, kao i priznanja za rad u službi i zajednici. Autor je jednog Sveučilišnog priručnika, više znanstvenih i stručnih radova te je upisan je u registar znanstvenika Republike Hrvatske i član je kluba znanstvenika udruge Presten, Zagreb.
Doc.dr.sc. Goran Matijević, svojim radom i djelovanjem, kroz svoj radni vijek, a posebice u posljednje dvije godine nesebično se žrtvovao, zalagao, osmišljavao i provodio, te znanstveno evaluirao aktivnosti na planu prevencije nasilja i zaštite najranjivijih skupina u zajednici, na području grada Požege i Požeško-slavonske županije, što je rezultiralo brojnim dostignućima koja su imala za rezultat podizanje razine sigurnosti u zajednici, svijesti o problematici nasilja, zasititi žrtava, te podizanja stupnja prevencije na visoku razinu te je isto svrstalo Grad Požegu na kartu gradova koji dosljedno provode brojne nacionalne strategije i planove, i koji u konačnici u Požegi donose rezultate.
Kolektivna nagrada Grada Požege bit će dodijeljena Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Požega.
Počeci vatrogastva u požeškom kraju sežu još od staroga vijeka kada se organizacija vatrogasne službe proširila iz Rimskog carstva na njegove pokrajine U 18. stoljeću pojačana je aktivnost u obrani požara, a carica Marija Terezija donosi „požarnički propis“ po kojemu zemlje monarhije trebaju donijeti detaljan propis za svoje područje. Takav prvi propis za Požegu donesen je 1824. i 1834. godine.
Na poticaj gradonačelnika Stjepana Pavišića održan je 18. siječnja 1874. godine u Gradskoj vijećnici skup građana radi osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva. 22. travnja ih je potvrdila Kraljevska zemaljska vlada, a 13. svibnja sazvana je Prva glavna skupština na kojoj je za prvog predsjednika izabran Svetozar Kušević, poznati parlamentarac i saborski zastupnik. Zastavu DVD-a oslikao je hrvatski slikar Ferdo Kikerec, s jedne strane je izradio sv. Florijana, a s druge strane grb grada Požege. Već u proljeće 1875. godine odbor nabavlja glavne vatrogasne sprave. Ubrzo su uvedeni vatrogasni tečajevi, izdaju se vatrogasna glasila, a 1884. godine povodom desete obljetnice društva gradi se vatrogasno spremište pokraj zgrade Gimnazije. Iste godine Upravni odbor sklapa sporazum s Gradskim poglavarstvom o korištenju Gradske glazbe za svoje potrebe uz godišnju naknadu. Požeško dobrovoljno vatrogasno društvo od prvih godina svoj utemeljenja sudjeluje u javnim svečanostima koje su od značaja za grad Požegu. S ciljem spašavanja života i imovine, iz godine u godinu DVD Požega sudjeluje u sve većem broju intervencija, pokazujući spremnost na velik broj nevolja koji je zahvaćao grad tijekom proteklog vremena.
Požeški vatrogasci najstarije su vatrogasno društvo na području Požeško-slavonske županije te šesto vatrogasno društvo po starosti u Slavoniji. Uvijek na prvoj crti obrane od nepogoda nesebično spašavaju živote i imovinu. Svojim doprinosom i dobrovoljnim radom te pozitivnim primjerom posljednjih 150 godina potiču i druge na volonterski rad.
