POŽEGA - Pravnik, pjesnik i istaknuti kulturni i društveni djelatnik Franjo Ciraki rodio se 10. studenoga 1847. godine u Požegi. U rodnom gradu i Osijeku pohađa gimnaziju, a pravo studira u Zagrebu. Poslije završetka studija vraća se u Požegu u kojoj je zaposlen kao veliki bilježnik gradske uprave te kao tajnik Požeške podžupanije.

Časnu dužnost gradonačelnika Požege obavlja 24 godine, od 1881. do 1904. godine. Kako piše Rudolf Heli, velike su njegove zasluge za gospodarski, kulturni i društveni razvitak grada. U Požegi je 1894. postavljena željezniča pruga, grade se zgrade pučke škole i financijskog ravnateljstva. Požežani zato 1904. godine, kada je odlazio u mirovinu, odlučuju jednoj ulici dati njegovo ime.

Početkom 1870-ih Ciraki je bio najtiskaniji pjesnik u središnjoj književnoj reviji Vienac. U pjesništvu, koje je pod očitim utjecajem Stanka Vraza i Petra Preradovića, spaja ljubav prema voljenoj ženi s ljubavlju prema domovini (Prve pjesme, 1871). Najveći je domet ostvario u pjesničkom ciklusu Florentinske elegije (Vienac, 1872), u kojem je svoj doživljaj Firence oblikovao u formi klasičnog elegijskog distiha. Napisao je i idilični roman u stihovima Jankovo ljetovanje (1905), novele i crtice bez veće umjetničke vrijednosti te mnoge studije. Prevodio s engleskoga, njemačkoga i francuskog jezika.

Umro je u Požegi 13. veljače 1912. u 65. godini života. U Gradskom muzeju sačuvana je njegova rukopisna ostavštinu u kojoj su, među ostalim, Dnevnik (1904–08), nedovršeni autobiografski Zapisci. U znak sjećanja na ovog znamenitog Požežanina, na obiteljskoj kući u Kanižlićevoj ulici postavljena mu je spomen-ploča.

U znak zahvalnosti i sjećanje na istaknutog Požežanina na njegovom grobu na groblju sv. Ilije svijeću je u ime Grada Požege zapalio gradonačelnik Požege Darko Puljašić.