Kad bi samo 10 posto djelatnika u javnim i privatnim tvrtkama počelo raditi u svojim domovima, prometne bi se gužve znatno smanjile, uz dodatne benefite (uštede vremena, smanjenje troškova, mogućnosti dodatnih poslova…) te bi bilo korisno za sve gradski prirez smanjiti za 50 posto, za dane kad se posao radi od kuće…
Svaka medalja ima dvije strane, pa su sve velike epidemije u povijesti, uz goleme štete i tektonske poremećaje u gospodarstvu i društvenim odnosima, te ljudske gubitke, donosile i određene (velike) prednosti… Koronavirus nas je prisilio da poslove uvelike prebacimo u domove, a mnogi su brzo shvatili kako to generira i velike posredne koristi, uz osiguranje potpune radne učinkovitosti rada i komunikacije preko interneta.
Mnogi troše dva sata dnevno na dolaske i odlaske s posla (nerijetko i više), a to se vrijeme zasigurno može bolje i radni iskoristiti, ugovarajući i honorarne poslove, čime se zarada može i povećati, uz smanjenje troškova na odjeću, obuću, hranu…
Gradske su gužve u Zagrebu, Splitu, Rijeci…, zbog manjkave prometne infrastrukture i nedovoljno učinkovitog javnog prijevoza, u vremenima odlaska i povratka s posla, naprosto neminovne, te su mjere za suzbijanje epidemije koronavirusa donijele, barem kratkotrajno, prednosti u gradskom prometu. Gužve su osjetni manje.
Zorno se pokazalo kako se velika zagušenja, uslijed preopterećenosti gradskih prometnica, do kapitalnih unapređenja prometne infrastrukture (izgradnje nužnih premosnica, obilaznica, metroa u Zagrebu…), što stvara enormne materijalne i nematerijalne gubitke te povećava zagađenja, mogu smanjiti prebacivanjem dijela poslova djelatnika u njihove kuće.
Zbog toga bi trebalo uvesti poticajne mjere kojima bi se zaposlenike i poduzetnike stimuliralo na prebacivanje posla u kuće, posebice onih koji putuju iz rubnih zona prema centru i obrnuto. Koristi bi bile višestruke, pogotovo što količina vozila u prometu eksponencijalno utječe na gužve.
Primjerice, ako se količina vozila špici smanji za 10 posto, gužve i zastoji se osjetno smanjuju, a ako se broj vozila smanji za 20 posto, počinju nestajati, Zbog toga predlažem model od kojega bi koristi imali svi, da se djelatnicima koji posao prebace kući gradski prirez smanji za 50 posto, za radne dane kad posao rade od kuće.
Primjerice, ako je djelatnik sve radne dane u mjesecu radio od kuće, prirez bi se smanjio 50 posto, ako je svaki drugi radni dan ostao kući, za 25 posto, a svaki treći – za 16,7 posto. Zbog velikih sinergijskih koristi i na smanjenje zagađenja i buke i, posebice, povećanje prometne sigurnosti, ova bi se mjera trebala sufinancirati i iz državnog proračuna, a trebale bi se uključiti i osiguravajuće kuća.
Trebala bi potaknuti i dodatne mjere poticanja smanjenja gužvi u gradu, primjerice svakome tko se odluči riješiti se motornog vozila u gradu, trebalo bi, jednom u četiri godine omogućiti kupnju električnog dvokotača bez PDV-a (uz učinkovite mjere kontrole i oštrog kažnjavanja zloporaba).
Time, a i ostalim mjerama treba poticati politiku ‘dijeljenja vozila’ (Car Sharing), uvesti financijske poticaje za taksi prijevoz, i taksiju slične platforme, primjerice smanjenjem davanja za 50 posto u kritičnim vremenima odlaska i dolaska na posao…
Istu mjeru, smanjenjem davanja za 50 posto u kritičnim vremenima, s petka na suboti i subote na nedjelju, za taksi prijevoz i taksiju slične platforme već dulje savjetujem u svrhu smanjenja stradavanja mladeži u prometu, tijekom vikenda.
Sad je vrijeme da se sve riješi ‘u paketu’.
Objavio Željko Marušić