Ne želim, odmah na početku da kažem nikoga braniti niti se stavljati u obranu, no neki portali obilato koriste svaki trenutak da nabacuju blato na neke osobe. Pri tome ne vodeći računa da makar utvrde činjenice, bar nešto da bude točno u tome, pa onda mogu dodati svoj komentar, pozitivan ili krajnje negativan. Ali bar osnova neke vijesti mora biti istinit podatak.

Naš požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, vrlo često je u zadnjih godinu dana tema napisa brojnih portala i ostalih medija, bilo po obiteljskom nasilju, izbacivanju iz HDZ-a, ne odstupanja s mjesta župana, pa povlačenju optužbe od strane supruge za nasilje. Svašta se tu dalo čitati, no kad jedan portal hladno napiše da župan Tomašević sada više ne živi kod kuće u Požegi, nego u selu Bučju kod svoje majke, onda je to sa stanovišta bar neke privatnosti i digniteta osobe prevršilo svaku mjeru. Posebno digniteta županove majke, koja je preminula prije 19 godina. Znači notorne neistina i pitam se kako bi se pisac tog članka osjećao da netko tako piše o njegovoj majci, koja nije živa. Razumijem tu ljutnju župana Tomaševića i njegovu žal što mu na taj način bude uspomene na njegovu majku. Otac mu je preminuo prije 34 godine, i stoga župan Tomašević s razlogom kaže: - Udarajte po meni koliko hoćete, ja ću za svoje grijehe, ako sam kriv, odgovarati, ali sve ću napraviti da dokažem da nisam kriv. Udarajte po meni koliko hoćete, ja sam u stvari javna osoba, no zašto dirate u obitelj, zašto dirate u moje svetinje, zašto mi lažete i o mojoj mrtvoj majci, zašto obmanjujete javnost i hranite ih takvim prizemnim lažima, poluistinama i neistinama.

Od pisca tog članka, na portalu kojemu ne želim navesti imena, očekuje se da se barem izvine županu za takvu neoprostivu laž i neistinu, koja je samo u službi napuhavanja žutila, napuhavanja čitanosti, lajkanja i još gnjusnijih komentara. Nije ovo samo više pitanje etike novinara, ovo je i za kaznu za klevetu.

Vladimir Protić