OSVRT ŽELJKA SAMARDŽIJE, KANDIDATA SDP-a ZA ŽUPANA POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE -
Povijest Središta počinje krajem ožujka 1992. godine kada Predsjednik Franjo Tuđman, Ministarstvo obrane i Glavni stožer Hrvatske vojske donose odluke i zapovjedi o ustroju četiri kako se tada zvalo Centra za obuku i odgoj vojnika - COOV. U to vrijeme već radi COOV Jastrebarsko i ideja je da centri teritorijalno pokriju teritorij RH. Moramo znati da veliki broj gradova želi ročnu vojsku, zaposlenje djelatnika i poslove koji su vezani uz vojarnu.
Zapovjednik ratne 123. brigade Miljenko Crnjac u veljači prelazi u Glavni stožer u Sektor kopnene vojske i tamo u to vrijeme prvi iz Požege dobiva čin brigadira. Samo njegovim izuzetnim zalaganjem i lobiranjem donešena je odluka da uz Sinj, Pulu, Koprivnicu i Požega dobije COOV.
Led je probijen, ali samo radom i kvalitetom određenog Požega ostaje u igri jer je u to vrijeme promjena lokacije bila stalna mogućnost.
Prva i jedina organizacijska zapovjed 15. travnja o ustroju je definirala Zapovjednika Željka Samardžiju i logističara Ivana Vukasa. Kao što vidite činova nema samo funkcije zapovjedanja od desetine do brigade, a činove dobivamo na Dan državnosti 30. svibnja 1992. godine. Oni će prema knjizi ustroja popuniti djelatnike i svi zajedno izvršiti sve pripreme kako bi kroz samo mjesec dana prihvatili prvi naraštaj ročnIka. Ustroj Zapovjedništva je totalna novina i kopija tada NATO ustroja s četri funkcije nazvane S1, S2, S3, S4. Funkcija operative u ovom slučaju izrade planova i programa obuke, nadzor i kontrola je S3, a njegov čelnik je Zamjenik zapovjednika. Funkcija S4 je logistika kako radu središta tako i ročnim vojnicima. Obavještajna funkcija ili u našem slučaju odgoj vojnika je S2 i personalna i građevinska funkcija je S1.
Funkcije su preuzeli S3 Zvonko Peternel, S2 Miro Kokić, S1 Ivan Delvechio i S4 već imenovani Ivan Vukas. Željko Kalić je trebao preuzeti jednu od funkcija, ali su se u isto vrijeme ustrojile NATO novine u brigadama, a kod nas Taktička grupa 123 čije je zapovjedanje preuzeo Kalić. Alojz Tomašević je preuzeo zapovjedanje 2. bojne 123. brigade i bio izvanredna pomoć u razvoju te prešao u COOV za zapovjednika bojne u drugom naraštaju tijekom kolovoza 1992. godine.
Koliki je napor, sposobnost i znanje navedenih i svih ostalih djelatnika COOV u mjesec dana bio potreban govore podatci da se odvezlo stotinjak kamiona otpada, dovezlo i postavilo u funkciju spavaonice, krevete, ormariće, sanitarne čvorove, zdravstvena skrb, blagovaonice, poligone i učionice. Pripremila dokumentacija za prijem, oblačenje, obuku, izlaske, sportske, kulturne i druge aktivnosti ročnika. Uz ovo se intenzivno radilo na pripremi zapovjednika svih razina kako bi od ratnika stvorili obučavatelje, instruktore i odgajatelje. Uz malu, ali kvalitetnu pomoć Uprave za obuku Glavnog stožera svi Planovi i programi, izvedbeni gantogrami, priručnici za svaki dan i sat obuke su bili završeni i oko 20. svibnja je stigao prvi naraštaj ročnika na temeljnu obuku koja je trajala tri mjeseca.
Tijekom navedene obuke pristupilo se ustroju i pripremi za specijalističku obuku pješaštva za naše ročnike koja se radila u Požegi. Pristupilo se ustroju bojne za specijalističku obuku prometa za ročnike iz svih središta koja je bila zapovjedno pod COOV logistike Borongaj, ali je kompletno odrađena u Požegi. Za zapovjednika je imenovan Krešimir Pavelić, a uz dvije obučne satnije za vozača kamiona imala je i satniju za obuku motorista.
Krajem kolovoza ročnici su prešli na specijalističku obuku prema specijalnostima, a COOV Požega je proglašen najboljim središtem u Oružanim snagama i tu su razinu zadržali desetak godina. To je značilo dodatno odrađivanje seminara, tečajeva za djelatnike drugih središta, tečaja zapovjednika desetina gardijskih brigada, pilot projekti promjena u obuci. Kao nagradu je COOV jedan od nositelja organizacije prve velike pokazne vježbe Glavnog stožera Krndija 1994. godine.
Učinak ustroja središta za obuku je ogroman od, kroz duže vrijeme, zapošljavanja nekoliko stotina ljudi, pokretanje privrede kroz radove u vojarni i opskrbu svim potrepštinama do potrošnje ročnika, roditelja i prijatelja prilikom prisege i posjeta u našem gradu.
Već drugi naraštaj je brojio 1500 ročnika na temeljnoj, tisuću na specijalističkoj pješaštva i preko petstotina na specijalističkoj prometa.
Na kraju treba reći veliko hvala upravo svim ratnicima koji su u izuzetno kratkom vremenu, ne pitajući za napor i radno vrijeme kvalitetno osposobili veliki broj mladih ljudi koji su popunjavali profesionalne i pričuvne postrojbe i dali svoj doprinos u Bljesku i Oluji - istaknuo je Željko Samardžija, kandidat SDP-a za župana Požeško-slavonske županije.
Tekst/foto: Kronika požeško-slavonska