PRIOPĆENJEM NA TISKOVNU KONFERENCIJU GRADONAČELNIKA VEDRANA NEFEROVIĆA REAGIRAO JE PROZVANI ZDRAVKO RONKO -

Opet vuku mačka za rep. Svatko može tužiti, ali samo suci suditi. Ne i dripci, koje je još tako mlade njihova Partija već otpisala i žrtvovala za kreketanje i bacanje suicidalnih predizbornih bombica. Predmet tržnice je čist „ko suza“, kakvi milijuni, kakvi bakrači, kakve štete - nula kuna, ponavljam, nula kuna - ništa od toga, iako bi zbog pokrića svog nerada oni to i priželjkivali.

Točno, prije više od 9 godina obnovljena je u tadašnjim okolnostima (zagušenosti prometa na Trgu sv. Trojstva i neadekvatnost postojećeg prostora) inicijativa Tekije d.o.o. za izmještanje i izgradnju nove tržnice na prostoru između ulica Primorske i S. Radića uz Orljavu i željezničku prugu, te potom izgradnju podzemne garaže na Trgu sv. Trojstva i velikog poslovnog centra.

Slijedom toga Tekija d.o.o. kroz model javno-privatnog partnerstva raspisala je Poziv za izražavanje interesa na koji se javila tvrtka Adamo d.o.o. Zagreb, s kojom su potom i sklopili Ugovor o zajedničkom ulaganju travnja mjeseca 2006 godine.

Najkraće rečeno, Tekija ulaže svoje nekretnine koje i dalje ostaju u njenom vlasništvu u dijelu nove tržnice, a Adamo postaje vlasnik preostalog dijela novoformirane čestice istočno od produžetka Cvjetne ulice koja bi se spajala na buduću Priorljavsku ulicu dakako uz uvjet da o svom trošku izradi novu tržnicu (cca 7,5 mil kuna), a po istom modelu ugovoreno je i ulaganje vezano za podzemnu garažu na Trgu sv. Trojstva.

Temeljem tog Ugovora o zajedničkom ulaganju sklopljen je i Ugovor između Grada Požege, Tekije i Adama. Grad Požega se obvezao izgraditi prometnicu između ulica S. Radića i Primorske na način da će se Tekija odreći prava vlasništva dijela čestice na kojoj će se izgraditi buduća prometnica, isto tako i Adamo s tim što će riješiti imovinsko pravne odnose na česticama prema Primorskoj i Radićevoj ulici, te potom o svom trošku izraditi projekt prometnice i u ime Grada Požege ishoditi lokacijsku, građevnu i uporabnu dozvolu.

Bio je to jedan izuzetno dobar Ugovor, ali … Adamo da bi mogao ishoditi sve potrebne dozvole za prometnicu kupnjom čestica i objekata uz Primorsku ulicu i darovanjem Gradu Požegi ( cca 1,8 mil kuna) riješio je zapadni dio, no ni uz niz pregovora, pa i uz pomoć Grada Požege u tim pregovorima, nije uspio riješiti imovinsko-pravne odnose na istočnom dijelu jer je vlasnik čestice na kojem su nelegalno bili izgrađeni objekti stalno mijenjao zahtjeve i išao toliko daleko da se jedan od njegovih uvjeta popeo, ni manje ni više nego na 14 milijuna Eura.

Naravno da je kroz to natezanje vrijeme donijelo i neke nove okolnosti - krizu i recesiju, pad kupovne moći, te otvaranje četiri nova poslovna centra, čime tržnica polako gubi svrhu. U tim i takvim okolnostima i poslovna inicijativa investitora se topila budući je u ovaj poslovni poduhvat investitor ušao prije krize i recesije, upravo da izgradi prvi i „hit“ poslovni centar - ne peti ili šesti, a u čemu ga je spriječila situacija s pristupom od ulice S. Radića koju i uz sve razumijevanje HŽ-a nije mogao razriješiti ni s izgrađenom prometnicom uz prugu Požega – Velika jer nije mogla zadovoljiti potrebe jednog takvog centra.
No sve u svemu budimo iskreni, nakon tih devet godina to je za Požegu i Tekiju ispalo dobro. Bog je htio da nismo izgradili tržnicu, pitanje čemu bi pokraj svih ovih poslovno-tržnih centara više i služila. Investitor Adamo koji nije izvršio ugovorne obveze je isključen iz predmetnog Ugovora, Grad Požega je dobio česticu od 4.588 m2 za Priorljavsku ulicu, a Tekiji su ostale dvije novooformljene vrlo vrijedne čestice namijenjene za gospodarsku djelatnost, jedna od 3.072 m2 i druga od 10.903 m2 u centru grada.

I još nešto o tom osnovnom problemu koji se ispriječio u realizaciji – pristup iz Radićeve ulice. Ne ulazeći uopće u to što i kako se na tom mjestu godinama odigravalo, namještalo i uzurpiralo uz pomoć i dvojice odvjetnika koji više nisu među živima, činjenica je da su stari požeški arhitekti vizionarski još početkom prošlog stoljeća ucrtali spojni pravac iz današnje Cirakijeve u Primorsku ulicu kad su i odredili da je tzv. kuća Gerškovića (S. Radića 37) ustvari ugao nastavka buduće ulice. Na žalost vizija starih požeških planera sasječena je uz pomoć odvjetnika, inspektora i inih drugih mudraca.

A koliko je samo bilo ometanja, najbolje ilustrira primjer kad smo zbog uklanjanja nelegalno postavljene metalne kapije uz prugu a na gradskoj parceli zaradili tužbu kuma komandira milicije i komandanta garnizona JNA, sadašnje uzdanice HDZ-a, kojom 2010. traži „pravičan“ novčani iznos od 100.000 kuna zbog duševnih boli, te 100.000 kuna zbog slabljena libida i nedostatka potencije.

Interesantna je i činjenica kako je Vedran Neferović odlučio ne čekati i prihvatiti sudski pravorijek već se podužom nagodbom kao „pozvani stručnjak“ sam upustio u rješavanje tog i takvog libida i te i takve potencije, a sve do konačnog povlačenja tužbe.

Prilog tomu link: http://docdro.id/B7SZVYh