Priopćenje saborske zastupnice SDP-a Martine Vlašić Iljkić, diplomirane socijalne radnice koja je dugo godina radila i vodila Center za socijalnu skrb u Požegi: - U protekle tri godine nagledali smo se smjena u sustavu socijalne skrbi. Šest godina je trebalo Vladi da donese novi zakon o socijalnoj skrbi, najavljivana reforma je donesena mimo struke, te sam više puta pitala premijera Andreja Plenkovića tko će biti odgovoran za provedbu reforme koja je donesena mimo struke?
O sustavu socijalne skrbi i problema smještaja djece također sam govorila nebrojeno puta u Hrvatskom saboru. Postavljala upite na nadležnim odborima, tražila učinke Zakona o udomiteljstvu, Zakona o socijalnoj skrbi. Prošli tjedan smo na Odboru za obitelj, mlade i sport upozoravali na potrebu međuresorne suradnje u pogledu vršnjačkog nasilja, upozoravali na nasilje u ustanovama. I uvijek je odgovor državnih tajnica i ministra – da sustav funkcionira, da je reforma uspješna i da se sva prava u sustavu provode, a između ostalog i to da se svakom djetetu nađe smještaj.
Međutim, stvarnost je upravo suprotna svemu onome što Ministarstvo pokušava prikazati. Prava nisu dostupna građanima, usluga nema, a stručni radnici nemaju niti popis pružatelja usluga kako bi uopće mogli uputiti korisnike. Sustav je centraliziran, sa zaposlenom ogromnom administracijom i stučnim suradnicima u Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Inače, stručni suradnici/savjetnici imaju koeficijent za izračun plaće preko 2, a nemaju veze sa neposrednim radom sa korisnicima, dok stručni radnici u sustavu imaju koeficijent 1.4. Uložila su se ogromna sredstva u šminkanje sustava, koji je samom sebi svrha, interesne zajednice su se još jednom umrežile, radi dobivanja projekata i osobnog interesa.
Za svaki problem u sustavu je nadležno centralno tijelo u Zagrebu, a sada je svima jasno da je to promašen način upravljanja, da su zakoni neprovedivi.
Broj udomiteljskih obitelji je u opadanju, što je sušta suprotnost onome što je ministarstvo reformom obećalo. Ustanove socijalne skrbi nisu adekvatan način zbrinjavanja djece, udomiteljskih obitelji nema, a ministarstvo nema rješenja. I umjesto da se pogledaju u ogledalo i počnu raditi, oni, bezlično lažu javnosti, struci i građanima, kako je sve u redu.
Ljute se što ih netko proziva. Očito je da se ljudi teško odlučuju za bavljanjem udomiteljstvom, a za to je isključivo Ministarstvo krivo, jer ne pruža podršku i postaje sve teže nositi se sa zahtjevima koje nose udomiteljstvo. Mi među građanstvom nećemo naći dovoljan broj onih koji su spremni obavljati poslove sustava socijalne skrbi.
Dok ne osnažimo nove udomitelje i ne osiguramo punu podršku, kao prijelazno rješenje nudimo, po uzoru na dječje SOS selo Hrvatska – razrađen prijedlog izgradnje zajednica u sustavu koje nude obiteljsko okruženje jer jedna sos mama brine o više djece djece, ali uz pomoć sustava.
Taj je prijedlog provediv jer imamo neiskorištene objekte u svim sredinama, imamo mogućnosti za izgradnju novih objekata i navedeno rješenje nudi brzu pomoć u rasterećenju preopterećenih ustanova socijalne skrbi i udomiteljstava. Kao država dužni smo štititi prava djece, izdvojiti ih iz teških, nasilnih okruženja u kojima je ugrožena njihova dobrobit i osigurati im sigurnost i zaštitu.
Umjesto svega toga, nakon godine i pol koliko je Ministarstvo imalo vremena se pripremiti za provedbu „svoje“ reforme, imamo nezapamćen kaos u kojem nisu organizirani osnovni komunikacijski kanali, nadležnost za pojedina pitanja, a „žurnost u postupanjima“ je načelo koje se potpuno izgubilo u sustavu socijalne skrbi.
Na žurni smještaj korisnika i izdvajanje djece se čeka mjesecima, jer stručni radnici nemaju gdje smjestiti dijete ili korisnika. Naravno, osim u slučajevima kada sve dospije u medije pa se onda kako tako brzinski, prividno rješava. Ali, pitam ministra i HDZ-ovu Vladu: što je sa sudbinama stotina djece koja nisu imala sreću da dospiju u medije?
Dijete za koje su stručni radnici podnijeli prijedlog sudu za izdvajanje iz obitelji i utvrdili njegovu ugroženost u svojoj okolini, nema se gdje smjestiti, živi i dalje u ugrožavajućoj okolini. Tko će biti odgovoran za živote naših najmlađih i želimo li biti država koja dopušta takav nemar?
Tražimo hitno osiguranje smještajnih kapacitete za sve potrebite korisnike i dosljednu provedbu zakonskih propisa. U protivnom, Zakon o socijalnoj skrbi i Obiteljski zakon je mrtvo slovo na papiru, naši najranjiviji građani prepušteni sami sebi, a najmanje 500 djece koja čekaju smještaj su dovedeni u neposrednu životu ugroženost. Ministarstvo pod hitno treba osigurati smještajne kapacitete i potreban stručni kadar - stoji u priopćenju koje nam je poslala Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.