Saborska zastupnica iz redova SDP-a za Požeško-slavonsku županiju Martina Vlašić Iljkić, povodom 8. 3. kada obilježavamo Međunarodni dan žena istakla je samo jednu od neravnopravnosti koju doživljavaju žene ne samo u RH nego i u cijeloj Europi. Iznijela je niz podataka u svom priopćenju zašto žene u EU zarađuju u prosjeku za 14% manje nego muškarci ?

Prema podacima zaposlena žena u EU-u zaradi u prosjeku 14 posto manje nego muškarac. Neki od razloga su vezani su uz vrstu posla, muškarci rade na bolje plaćenim radnim mjestima, imaju više radnog staža, razlike se odnose i na obrazovanje. Potrebno je smanjivati razlike od najranije dobi – edukacijom protiv stereotipa od vrtićke dobi, sustav obrazovanja razvijati u smjeru jednakih mogućnosti, kako bi djevojčice i dječaci imali slobodu izbora oko razvoja interesa prema određenim područjima zanimanja. Trendove oko izbora zanimanja je još uvijek teško promijeniti, žene se više obrazuju za zanimanja koja su slabije plaćena ili sa porastom obiteljskih obaveza se zapošljavaju više na određeno vrijeme, skraćeno radno vrijeme, imaju manje radnog staža, više su na bolovanjima radi skrbi za druge članove obitelji, razvoj karijere je često otežan i sl. Veliki je broj sati neplaćenog rada kojeg žena obavlja u okviru kućanskih poslova. U većini slučajeva se još uvijek očeve percipira kao one koji „čuvaju djecu“ dok je majka odsutna, umjesto ravnopravne skrbi jednog od roditelja. U lokalnim sredinama su usluge nedostupne – od vrtića do organiziranih igraonica i sl. U vrtićima nema mjesta, a i pandemija korona virusom je dodatno otežala boravak djece u vrtićima, samoizolacije, kao i sklonost učestalim sezonskim bolestima i prehladama. Jedan od roditelja je primoren uzeti bolovanje (najčešće je to žena, majka), što joj otežava planiranje poslovnih obaveza.

Diljem Europske Unije su zabilježene razlike u plaćama. U 2019. godini najveće razlike zabilježene su u Estoniji (21,7 posto), Latviji (21,2 posto), Austriji (19,9 posto), Njemačkoj (19,2 posto), Češkoj (18,9 posto), Slovačkoj (18,4 posto) i Mađarskoj (18,2 posto). Najmanje razlike u 2019. bile su u Poljskoj (8,5 posto), Sloveniji (7,9 posto), Belgiji (5,8 posto), Italiji (4,7 posto), Rumunjskoj (3,3 posto) i Luksemburgu (1,3 posto). Razlozi zašto je tome tako su brojni - manja razlika može biti uzrokovana manjim brojem žena na tržištu rada, a velike razlike mogu biti povezane s velikim brojem žena koje rade skraćeno ili koje su zastupljenije u određenim zanimanjima. Kod nas su plaće niske, minimalna plaća također, a onda i plaća za skraćeno radno vrijeme je izuzetno niska. Nadalje, žene provedu puno više vremena radeći poslove za koje nisu plaćene, a to su kućanski poslovi, briga za djecu, starije i bolesne članove obitelji. Žene imaju manje vremena za plaćeni rad, a prema podacima iz 2018. godine gotovo trećina žena (30 posto) radi skraćeno, u odnosu na samo 8 posto muškaraca. Kad se u obzir uzme i neplaćeni i plaćeni posao, žene rade više sati tjedno od muškaraca. 

Prema podacima DZS-a, razlike između plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj znatno su manje. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome za prvo tromjesečje 2021. iznosila je 9.770 kuna za muškarce, a za žene 9.141 kunu, što znači da je razlika iznosila 6,4 posto.

DZS je objavio i podatke o muškim i ženskim plaćama po djelatnostima. Najveće razlike u korist muškaraca prisutne su u bankarstvu i osiguranju, djelatnostima u kojima žene u prosjeku primaju 23,9 posto nižu plaću. Ogromne razlike su i u zdravstvu i socijalnoj skrbi (22,1 posto), ostalim uslužnim djelatnostima (19,1 posto) i trgovini (16,9 posto). Također prema podacima u siječnju 2022. godine značajna je razlika u broju obrtnika (45.740 muškaraca, naspram 24.075 žena), broj poljoprivrednika (12.756 muškaraca naspram 5.961 žena) ili rad samostalne profesionalne djelatnosti (11.297 muškaraca naspram 6.687 žena). Ovi podaci pokazuju na veliki broj sati neplaćenog rada, u okviru obiteljskog obrta, poljoprivrednog gospodarstva. U 2020. godini žene su bile nositeljice ukupno 30 posto obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, te je potrebno dio aktivnosti usmjeriti i jasnije odrediti provedbene mehanizme vezano za edukaciju i cjeloživotno učenje i poboljšanje obrazovne strukture. Žene nositeljice OPG-a mlađe životne dobi su bolje obrazovane, svakako predstavlja pozitivan trend koji treba nastaviti i u budućnosti. I dalje je broj osiguranika, odnosno zaposlenih muškaraca dominantan u sektoru poljoprivreda, šumarstvo, prerađivačke djelatnosti, opskrba vodom, energentima, građevinarstvo, prijevoz i skladištenje, informacije i komunikacije, poslovanje nekretninama; dok žene su žene brojčano zaposlene više na poslovima trgovine, turizmu, uslužnim djelatnostima, financijske djelatnosti i osiguranje; a najznačajnije razlike su u poslovima obrazovnog i zdravstvenog sektora, te sustava socijalne skrbi u kojem je broj žena i četiri puta veći od broja muškaraca. Što se tiče visina mirovine, prosječna starosna mirovina koju žena prima iznosi 2.925,11 kuna (za otprilike 30 godina radnog staža), a prosječna starosna mirovina koju prima muškarac je 3.604,77 kuna (za 34 godina radnog staža), što čini razliku od 679,66 kuna manju mirovinu koju žena prima naspram muškarca.

Sve ovo dovodi do nepovoljnog položaja žena, nejednake uvjete i mogućnosti, te dovodi do povećanog siromaštva žena naspram muškaraca. Žene su žrtve obiteljskog nasilja, studije su pokazale da više od četvrtine žena mlađih od 50 godina diljem svijeta je doživjelo obiteljsko nasilje muškog partnera tijekom svog života. Hrvatsku sve češće potresaju stravični događaji ubojstava žena i to na javnom mjestu. Ako usporedimo posljednje tri godine – najveći broj ubojstava se dogodio 2020. godine (36), u 2019. godini 30 i 2021. godini 28 (podatak za 11 mjeseci). U 2020. godini je ubijeno 14 žena od čega su 9 ubojstava žena od muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama. Žene su višestruko neravnopravne samo zato što su žene, bilo u području obrazovanja, zapošljavanja, obiteljskih obveza, izloženije su nasilju u obitelji i izvan nje, diskriminirane su na radnom mjestu i sve su to područja u kojima treba jačati angažman i usmjeravati politike. Obiteljsko nasilje nije problem žene nego je to javno društveni problem, a jednake mogućnosti žena i muškaraca je jedini smjer u kojem treba ići daljnji razvoj društva - stoji u priopćenju koje nam je poslala Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica iz Požege.

Autor: R.K.