RAZGOVOR S PREDRAGOM LIVAKOM, KANDIDATOM KOALICIJE POLITIČKIH STRANAKA NARODNA STRANKA – REFORMISTI, HSS BRAĆE RADIĆ I STRANKE HRVATSKIH UMIROVLJENIKA – UMIROVLJENICI NA IZBORIMA ZA HRVATSKI SABOR 2020. - 

Gospodine Livak, Vi ste na izborima za hrvatski Sabor prvi na listi Koalicije političkih stranaka Narodna stranka – Reformisti, HSS braće Radić i Stranke hrvatskih umirovljenika – Umirovljenici, i od početka kampanje ste aktivni na društvenim mrežama, na kojima se glasaćim obraćate zanimljivim i konkretnim rješenjima?

Da, a svojim pratiteljima i prijateljima na društvenim mrežama na početku kampanje sam napisao kakoim u predizbornoj kampanjina društvenim mrežama neću dosađivati politikom, možda jednom ili dvije poruke dnevno kojima ću dati svoje rješenja za osnovne probleme u društvu, i mislim da se toga držim. Poručio sam im također kako sam siguran da će moja rješenja biti originalna, da ih niti jedna stranka ni kandidat neće ponuditi, i da će ta rješenja kad tad biti provedena u djelo. Moja rješenja biti će kratka, jednostavna, jasna, mjerljiva i ostvariva.

Što se tiče tema, rješenje i programa želim spomenuti da tu imamodređenu slobodu u odnosu na Narodnu stranku čiji sam kandidat na ovim izborima, ali i odgovornost za rezultat.

Svjedoci smo u ovoj kampanji kako se političke stranke gotovo natječu koja će od njih ponuditi veći iznos minimalne plaće – minimalca.

Nadmetanje političara u tome tko će građanima osigurati veću minimalnu plaću izgleda kao kad se 2 dječaka prepiru čiji je tata veći i jači. Kad se ovako o ovoj temi obraćaju građanima svjesno im lažu, svjesno ih obmanjuju, i svjesno, što je najgore, pričaju o minimalcu jer, kao eto, i oni moraju nešto reći o temi, o kojoj pojma nemaju.

Sve političke opcije žele za građane veći minimalac od konkurencije. A nitko od njih ne pita di su pare za to, ili kako bi rekli u nekim dijelovima Istre, ki će to platit'? Iznos minimalca nije važan, važno je da li je plaća dovoljna za život, ili za, na žalost u našem slučaju, preživljavanje.

U Njemačkoj je minimalna plaća uvedena 2015-e godine, a od 1.1.2020. iznosi 9.35 eura po satu.I kod nas bi minimalnu plaću trebalo odrediti po satu, a ne da to bude mjesečni iznos jer ne rade svi isti broj sati mjesečno. Djelatnici u turizmu i u nekim drugim djelatnostima, bez obzira na sezonu, vjerojatno rade koji sat više mjesečno. Rad vikendom i državnim praznicima i blagdanima mora biti primjereno plaćen, a izrabljivanje radnika u trgovačkom sektoru i u nekim drugim sektorima MORA prestati.Država, ako poštuje svoje građane, ima cijeli niz mehanizama kako "zamoliti" predstavnike navedenih sektora ("gazde izrabljivače" ) da svoje djelatnike primjereno plate za rad vikendom i državnim blagdanima.Dosta je toga da državni dužnosnici uzimaju mjesečnu "pinku" od predstavnika navedenih sektora, a ista stvar je u odnosu državni dužnosnici-uvozni lobi.

Ja se zalažem za plaću dovoljnu za dostojan život, za "životnu plaću".

Potrebu i rješenje za plaću dovoljnu za dostojan život objašnjavam vrlo jednostavno. Plaća odnosno primanja jedne obitelji moraju biti usklađeni s terminom koji često koriste sindikalni čelnici - košarica!I nije uopće problem ako  jedna obitelj ne zaradi dovoljno za život.Razliku od plaće/primanja jedne obitelji do mjesečnih troškova i potreba te obitelji (košarice) treba snositi država, kao što je slučaj u Švicarskoj i ja ću se, budem li izabran u hrvatski Sabor, za to boriti, i to će biti jedan od mojih prvih zakonskih prijedloga.Za ovo je potrebna jaka i osjetljiva socijalna država i odlučni ljudi koji znaju utvrditi što je problem i kako ga brzo riješiti, a ova razlika koju spominjem ne smije se nikako zvati socijalna naknada ili pomoć, nego naknada za mjesečne životne potrebe.

U ovoj kampanji političke stranke gotovo da uopće ne nude prijedloge za poboljšanje statusa naših umirovljenika?

Može se primijetiti kako na ovim izborima političke stranke nemaju konkretne i jasne programe za umirovljenike.

Ukoliko budem izabran u hrvatski Sabor posebno ću se zalagati za umirovljenike, i za to da imaju dovoljno veliku mirovinu za dostojan život nakon svog radnog vijeka, koju sada većina nema.

Zalagat ću se za ove promjene po pitanju odnosa države prema umirovljenicima:

- 10% povećanje mirovina odmah

- 70% od visine prosječne plaće za sve umirovljenike za puni radni staž

- 2.000,00 kuna za staračke obitelji iznad 65 godina bez obzira na radni staž

- umirovljenicima koji nemaju dovoljno visoku mirovinu za dom za umirovljenike razliku u omjeru 50%-50% trebali bi platiti djeca i država

- plaćanje karte u svim javnim prijevozom (željeznica, autobus, brodovi, žičare...) u iznosu od 30% od pune cijene karte.

I sugerirati svim jedinicama lokalne uprave da umirovljenike oslobode plaćanje autobusnih karti na području općine/grada u 100 postotnom iznosu.

Gdje su sredstva za ispunjavanje navedenih prijedloga? 

- smanjenje zaposlenih u javnom sektoru

- 3 lipe iz svake prodane litre goriva za ove namjene

- i dio iz prodaje INA-a, a o prodaji INA-e još ću nešto ovih dana pisati.

Ne podržavam povećanje socijalnih naknada za zdravo radno sposobno stanovništvo s 800,00 na 1.500,00 kuna, i smatram da upravo ta financijska sredstva treba usmjeriti za pomoć umirovljenicima, bolesnima i radno nesposobnima.

Po pitanju poljoprivrede imate neka praktična rješenja?

Vinogradari Kutjeva, Kaptola, Pleternice i Velike bi željeli širiti svoje nasade i povećavati proizvodnju grožđa i vina, ali se susreću s nedostatkom poljoprivredno zemljišta.

Vozeći se ovih dana kroz našu županiju iz smjera Velike prema Kutjevu vidio sam predivne nasade vinograda. Doduše neki od vinograda su debelo zašli u šumu što sa da primijetiti.

Stoga mi je pala na um jedna pravedna ideja kako zadovoljiti potreba svih vinara navedene tri općine.

Zauzet ću se za to da Hrvatske šume šumu u svom vlasništvu iskrče, a da država to zemljište daruje zainteresiranim vinogradarima da u optimalno roku podignu nasade. Ukoliko pravila Europske unije nalažu da se to zemljište ne može darovati onda se vinogradarima treba prodati po najnižoj mogućoj cijeni. Linija vinograda od Kutjeva do Velike trebala bi biti poravnata s vinogradom koji je najviše (najvišlje) zašao u šumu, a sličan model je primjenjiv i u Pleternici. Da bi projekt bio pravedan veći vinogradari bi trebali dobiti manje zemljišta u odnosu na veličinu nasada, a manji obrnuto (primjer: vinogradar.koji ima 45 ha može dobiti do 1/3 novog zemljišta, a vinogradar koji ima do 10 ha mogao bi dobiti do 5 ha zemljišta).

Bez obzira na trenutnu situaciju sa zalihama vina, s novim zalihama mislim da s prodajom vina ne bi trebalo biti problema.

Hrvati će bez obzira na sve nastaviti piti domaća vina, a vino se može prodati u Kinu i u Rusiju. Dovoljno je da u Vladi ima jedan sposoban čovjek koji se razumije u trgovinu i priča strane jezike. Takav čovjek bi jednim odlaskom u Kinu riješio stvar.

Voćari se susreću s drugim problemima, Mraz, tuča i niske temperature su zadnjih par godina uništili njihov urod i jedva opstaju. Da bi voćari, a posebno proizvođači jabuka, opstali potrebno je riješiti dva problema:

1. Cijena voća, na primjer jabuke. Voćari za 1 kg dobiju 1 kunu ili malo više. A Poljaci dobiju preko 20 centi poticaja po kilogramu?!

I ovdje vlada uvozni protuhrvatski lobi.

Rješenje bi bilo zabrana uvoza jabuka iz drugih država dok postoje zalihe naših proizvođača bez obzira na to koliko dugo bi bilo naše jabuke na tržištu, i vraćanje poticaja za podizanje novih nasada. 

2. Država usložnjava proceduru onim voćarima koji bi se protiv mraza i smrzavanja željeli boriti orošavanjem.

Ovdje je potrebno pojednostavniti proceduru za izgradnju spremišta za vodu i bunara, a cijena vode mora biti minimalna, ili tržišna uz poticaj. Za ove i druge probleme u našoj poljoprivredi su odgovorni pregovarači s Europskom unijom koji su pregovarali za područje poljoprivrede prije našeg ulaska u EU, a koji nisu radili u interesu Hrvatske.

Njih treba imenovati, zatražiti od njih da zatraže od hrvatskih poljoprivrednika oprost, i zadužiti ih da rade godinu dana besplatno na nekom OPG-u. U suprotnom treba ih optužiti i osuditi za veleizdaju i djelovanje protiv nacionalnih interesa i za ugrožavanje nacionalne sigurnosti jer hrana je važna za nacionalnu sigurnost.

I na kraju oduzeti im državljanstvo i protjerati ih iz Hrvatske kao primjer nekim budućim i sadašnjim protuhrvatskim hohštaplerima, mađaronima i veleizdajnicima.

Nakon nekih prijedloga iz područja vinogradarstva i voćarstva želim reći nešto i općenito o poljoprivredi, konkretno o poticajima za male i velike proizvođače.Poljoprivredne poticaje imaju pravo koristiti svi koji imaju minimalne površine potrebne za ostvarenje poticaja. Ovdje želim reći da, kao i u svemu kod nas, pojedini korisnici zloupotrebljavaju poticaje.

Primjerice na velikim površinama ne prihranjuju dovoljno, ne kultiviraju dovoljno i općenito ne primjenjuju sve agrotehničke mjere dovoljno. To rade jer im nije bitan prinos, bitno im je da imaju što manje troškove i poticaj po hektaru kao prošle godine, a to mogu raditi zbog nedostatka volje za kontrolom i zbog nedostatka poljoprivrednih inspektora pa se tako godišnje kod nas prekontrolira od 5 do 10 posto poljoprivrednih površine.

Neki naši građani su protiv dodjele poticaja poljoprivrednicima, ali nisu u pravi jer:

-poljoprivredni poticaji dodjeljuju se u svim državama EU kao dodatak dohotku

-poljoprivreda je proizvodnja pod vedrim nebom i ima puno rizika u proizvodnji

-proizvodnja hrane je važna za nacionalnu sigurnost države...

I ima još niz razloga zbog čega je opravdano isplaćivati poticaje poljoprivrednicima.

Ali, uvijek postoji najmanje jedan ALI.

Mislim da nije dobro da veliki proizvođači koji imaju po 1000 hektara i više poljoprivrednog zemljišta primaju isti iznos kao i manji proizvođači koji raspolažu s manjim površinama (50 ha i više) i ja ću se zalagati za to da manji imaju veći poticaj po jedinici površine od velikih.

To se u mandatu jedne Vlade pokušalo, ali se nije uspjelo zbog jakog lobija velikih. Svjedoci smo da se poticaji u poljoprivredi koriste za sve i svašta, što nije dobro.

Ja mislim da se treba točno odrediti za što se mogu koristiti poticaji i to predračunima i predugovorima dokazati.Dakle, smatram da se poticaji u poljoprivredi trebaju koristiti za kupnju poljoprivrednih strojeva, za kupnju zemljišta, za kupnju repromaterijalu i slično, uglavnom za sve ono što je potrebno za nastavak proizvodnje, a ne na luksuz i na uspoređivanje s komšijama. Ono što država pod hitno mora rješavati u poljoprivredi je ulaganje u povećanje površina pod navodnjavanjem i zadati cilj ministru poljoprivrede i suradnicima da u roku od dvije godine odrade raspolaganje preostalim državnim poljoprivrednim zemljištem. Naravno da imam rješenje kako to napraviti. Ukoliko navedeni ne riješe poljoprivredno zemljište prema mom prijedlogu bili bi ekspresno smijenjeni s dužnosti.

Spomenuli ste kako imate još puno prijedloga i rješenja koji bi mogli zanimati naše građane, kao i to da ćete voditi personalnu kampanju u borbi za svaki preferencijalni glas. Koji glasači će prema vašem mišljenju Vama dati svoj glas?

Nije lako u jedan razgovor ugraditi sva rješenja i prijedloge ako ih ima dosta, stoga pozivam sve glasače da me prate na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Twitter i prema mojim rješenjima i rješenjima drugih naprave usporedbu i odluče kome će na ovim izborima dati svoj glas. Ja očekujem da će na ovim izborima glasači svoj glas pokloniti meni svi koji me poznaju, bivši članovi velikih političkih stranaka koji svoje bivše stranke više ne podržavaju, te oni koji uvažavaju moj rad na više polja ljudskog djelovanja.

Računam na birače određenih političkih stranaka koji nisu zadovoljni radom i smjerom svojih stranaka, i onima koji nisu zadovoljni radom stranaka kojima su na prethodnim izborima dali svoj glas. Kao i na članove nekih političkih stranaka koji su nezadovoljni politikama njihovih stranka i ideološkim razmišljanjima njihovih stranačkih šefova.

[PROMOTIVNI ČLANAK]