PLETERNIČKA KNJIŽNICA DOMAĆIN PREDSTAVLJANJA KNJIGE HERCEGOVAČKOG FRANJEVCA -

PLETERNICA - U prepunoj Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica predstavljena je knjiga franjevca iz Hercegovine, fra Marija Knezovića „Nisam šutio“ u kojoj on progovara otvoreno o crkvi, politici i društvenim događanjima. Uz autora o knjizi su govorili Darko Pavičić, novinar i kolumnista Večernjeg lista te Marijan Knezović, društveni aktivist i kolumnist.

Predstavljanje je u organizaciji Franje Novaka, ravnatelja knjižnice i ovaj puta bilo recentni kulturni događaj, jer su na predstavljanju gostovali članovi KUD Rama iz Pleternice s ramskom pjesmom, uz gusle Jure Vidakušića, mladi tamburaši zasvirali su nekoliko tamburaških skladbi, a pjesmu o kamenu i Hercegovini recitirao je Marinko Markota, vinar i pjesnik. Predstavljanju je nazočila i pleternička gradonačelnica Antonija Jozić koja se zahvalila autoru i njegovim gostima na dolasku u Pleternicu.

- Sam naslov je jako izravan, otvoreno o crkvi, politici i društvenim događanjima, a knjiga je popratila zapravo sva društvena događanja, od sporta, politike do crkvene stvarnosti. Nisam šutio, zato što sam odlučio progovoriti o onim stvarima, koje neki ljudi ne mogu reći, jer imaju neku uvjetovanost, strah, ili su uvjetovani poslom, položajem, ili su mnogi čak ucijenjeni i izvarani, pa su izgubili volju i želju da nešto u društvu mijenjaju. Ja sam pokušao u knjizi iznijeti stvarne događaje, ali ih odmah analizirati i dovoditi do određenih zaključaka. Možemo izčitati koliko smo mi svi ljudi u svijetu u zabludi, živimo u civilizaciji manipulacije, a ne u civilizaciji istine. Ljudi danas sve i svašta smatraju veličinom, dive se onom čemu bi se zapravo trebalo sramotiti – kazao je u uvodu fra Knezović, koji je svim događanjima, osim analize davao i svoj osobni pečat, pri tome ne štedeći nikoga u kritikama, pa ni crkvu, papu, biskupa ni svećenika, ali da svi budemo bolji i savršeniji, po onom pozivu Isusa da budemo savršeni.

- Neke crkvene događaje sam analizirao, pohvalio ako treba, ali i kritizirao ako je trebalo kritizirati. Jako sam bio otvoren i govorio o stvarima o kojima su drugi šutjeli. Kada je umro hrvatski redatelj Krsto Papić, navodi fra Knezović, samo jedan primjer, njegov najbolji film „Priča iz Hrvatske“ koji je hrvatska stvarnost, gdje se govori o prošlosti Hrvatske, prošlosti UDBE, nitko od medija nije spomenuo. Hrvatska demokracija se dogodila, a udbaši su ostali na svojim mjestima i dalje progone one koje su progonili i prije demokratskih promjena. Kada je Papić umro, a on je bio Crnogorac, mediji su navodili njegove uspješnice, a nitko nije spomenuo film „Priče iz Hrvatske“. To vam kaže da one velike novine i dan danas uređuju ljudi koji su povezani s bivšim sustavom i prešutjeli su njegov najznačajniji film, jer raskrinkava i razotkriva kako je danas i dalje ta udbaško-komunistička hobotnica ostala na vlasti, u medijima, kulturi i društvu – kaže fra Knezović, koji je svjestan da ima puno ljudi koji se sa njim ne slažu, svjestan je u kakvu se utakmicu upustio, no ima jednu duhovnu sigurnost, mir i savjest.

- Nikada ni jedan članak nisam napisao da bih ciljano nekoga udarao, nego argumentirano, smišljeno, sa stotinu potkrijepljenih podataka da bi napisao jednu rečenicu. Stoga nemam straha da bi i jednu moju kolumnu neko pobio. I oni koji su pokušavali, kada dođu do činjenica, onda kažu oprosti. Ima ih koji me zbog kolumni nevole, ali više onih koji me zbog knjige vole –ističe fra Knezović, koji dodaje da o odnosu biskupa i fratara nije još ništa pisao, jer je to stanje sada zamrznuto. Pista će i o tome, govorio je već i u radio emisijama u Međugorju, prije nekoliko mjeseci, pitao sudionike o tom problemu hercegovačkog slučaja i problema crkve u Hercegovini. – Mnoge stvari kroz povijest nisu rješavali ljudi, nego priroda i biologija, pa ja mislim da će hercegovački slučaj prije riješiti priroda i biologija, nego sami akteri i ljudi.
Kolumnista Darko Pavičić je fra Knezovića nazvao fenomenom u hrvatskom medijskom prostoru, i u BiH i Hrvatskoj. On je jedini u tom crkvenom medijskom prostoru koji se upušta s tom širinom i dubinom, britkošću i izraženim osjećajem za suptilnu kritiku, analizu, dubinski uvid u stvarnost događaja koji su na društvenoj sceni. – Fra Marijo Knezović poput kirurga svojim skalpelom otvara hrvatsku javnost na različitim područjima. Kolumne su vrh novinarskog rada, zahtjevne i čovjek nema svaki put inspiraciju i ideju, a čovjek se u kolumni i razgolićuje jer iznosi svoje stavove. Vi odgovarate za svoje stavove i morate biti jasni. On to čini s jednom suverenošću, ne boji se ući u tu javnu scenu. On se dotiče onoga što se drugi nebi usudili dotaći, posebno u crkvenim okvirima. Fra Marijo Knezović pri tome voli svoju crkvu, a želja mu je da svi zajedno i ljudi oko njega budu bolji. Svima je očigledno stanje no ljudi se boje govoriti, svi smo možda kukavice, i mi u javnom prostoru često nešto prešutimo, okrenemo glavu od onoga što vidimo. Fra Knezović to ne čini, on je rijedak primjer čovjeka koji ne okreće glavu od stvarnosti, nego progovara na svoj način o onome što je svima vidljivo. jedan njegov kritičar je napisao da kad pročita njegovu kolumnu užasno se naljuti, ali kad pročita argumente onda je opet na njegovoj strani – zaključuje Pavičić svoje viđenje fra Knezovića i njegove kolumne.